Zrno gorušicino
31.03.2007., subota
|
Ovih sam dana prepuna loših emocija i događaja... Događaju se stvari koje ni u ludilu nisam mislila da hoće... Većina vas redovnih na mom blogu zna da je moj sin rođen mrtav i da mu je posljedica toga ostalo nešto problema s finom motorikom. Ono što napiše (bilo riječi, bilo brojevi) podosta je nečitko. Sada kada je 5.r. na informacijama kod razrednice upozorila sam na taj problem i zamolila da ostale nastavnike upozna s tim. Ocjene u imeniku krajem 11 mj. su bile jedna čvrsta četvorka čime sam bila jako zadovoljna jer prvo polugodište 5.r uvijek bude najgore zbog promjene prelaska u više razrede. Iza toga bio je 3 dana bolestan, a na upit da mu učiteljica na dopunskoj objasni što su radili ona mu je rekla da nema vremena. Tri dana iza pisali su petominutni test iz toga i dobio je 1. Iz polugodišnjeg testa također i ona mu za polugodište zaključi nedovoljan. Iako je prije toga imao 4 pozitivne ocjene (4,3,3,2). Nisam mogla vjerovati! No, ipak ostavih-misleći kako će mu to dati novi radni elan u drugom polugodištu. Prošli tjedan sam bila na informacijama gdje sam vidjela da opet iz matematike ima sve pozitivno, te zamolila razrednicu da kolegicu zamoli da ga ispravak prvog polugodišta pita pred pločom (da joj zna reći koja je koja brojka), no matematičarka ga je natjerala da piše pismeni i naravno da nije ispravio. Dan iza putovao je za Split s vaterpolom (to smo saznali večer prije), a ona tvrdi da je baš tada htjela ga pitati usmeno na satu. Rekla je da se nje to upće ne tiće što on nije tada bio u školi i što ima službenu klupsku ispričnicu. Prekjučer sam otišla do nje u školu. Mlada kolegica, ali drska za 3 života... Pokušala mi je pričati nešto što zakonski ne stoji, a ja sam iz torbe izvadili taj document I pokazala joj da nije tako, onda je rekla da sam joj došla mahti zakonom pred nosom… Pokušala mi je objasniti kako nije svladao elementarne stvari koje mu trebaju za dalje, a ja sam onda pitala kako to da onda ima opet sve pozitivno u ovom polugodištu... No, da ne duljim, I razrednica je došla, stala na moju stranu- što je kasnije bila zbog toga u zbornici napadnuta I ispljuvana. Nakon toga čula sam se s njom i rekla mi je da su bezobrazno izvrijeđali i mene i dijete- te da su rekli ako on to ne može svladati neka ide u specijalnu školu... I moj ravnatelj mi je rekao da idem kod inspektora u Agenciju za školstvo, no problem je što je mentorica te mlade učiteljice jaaaako dobra s inspektorom. Zato ću sada s mojim zagrebačkim višim savjetnikom djelovati iz Zagreba. Ne moram vam reći kako se cijeli tjedan tresem i kradem tablete mužu... Ne mogu razumjeti kako netko za dijete s problemom nema sluha... P.S. Na IZAZOV kod Sonate ću odgovoriti, ali razumjet će ako ne danas... **** Neka nas Bog blagoslovi nezadovoljstvom jednostavnim odgovorima, poluistinama i površnim odnosima kako bismo mogli oživjeti dubinom svojih srca. Neka nas Bog blagoslovi srdžbom na nepravdu, ugnjetavanje i iskorištavanje ljudi kako bismo mogli raditi za pravdu, slobodu i mir. Neka nas Bog blagoslovi suzama da ih prolijevamo za one koji trpe bol, odbačenost, glad i rat kako bismo ih utješili i bol im pretvorili u radost. I neka nas Bog blagoslovi s dovoljno nerazumnosti da povjerujemo da i mi u svijetu nešto možemo promijeniti, kako bismo mogli učiniti ono što drugi drže nemogućim! |
25.03.2007., nedjelja
Radujem se današnjem poslijepodnevnom Križnom putu. Predmole ga "čuvari katedrale", a među njima i moj tata. za one koji ne znaju, u Osijeku postoji posebna skupina uglavnom umirovljenika koji su kroz tjedan po 2 sata dežurni u crkvi, tako da se ne zaključava cijeli dan. Tek ponedjeljkom poslijepodne zbog čišćenja. Na tu je ideju došao župnik koji je imao puno upita turista zašto je crkva uglavnom zaključana kad nema mise, no kako je bilo i krađa i paleži tako je bilo najsigurnije- zaključavalo se kada nije bilo časne. No, sada "službom" čuvara crkva se otključava prije jutarnje mise, a zaključava nakon večernjice. Danas čuvari vode Križni put. Umrla sam od smijeha kada sam čula da su se lane mučili čitati iz maloga molitvenika, pa su ove godine doskočili problemu- iskopirali su si postaje na A3 format  Rekla sam tati da sada može mirne duše i naočale zaboraviti  **** Čovjeku se smučilo da odlazi na posao svaki dan dok njegova žena stalno ostaje kod kuće. On je želio da ona vidi kroz šta sve on prolazi, te se pomolio: ''Dragi Gospodine: Ja idem na posao svaki dan i radim tamo 8 sati dok moja žena samo ostaje kod kuće. Želim da ona zna kroz šta sve prolazim, i zato Te molim da dozvoliš da se njeno tijelo zamijeni sa mojim na jedan dan. Amen.'' Bog je, u svojoj beskrajnoj mudrosti, odobrio čovjeku tu želju. Slijedećeg jutra, naravno, čovjek se probudio kao žena. Ustao se, spremio doručak svojoj supruzi, probudio djecu, pripremio im odjeću za školu, postavio doručak, spakirao užinu, odvezao ih u školu, vratio se kući i pokupio stvari koje su za kemijsko čišćenje, odnio ih na kemijsko, svratio u banku da podigne novac, obavio kupovinu, zatim otišao do kuće da ostavi namirnice, poplaća račune i sredi čekovnu knjižicu. Zamijenio je pijesak u kutiji za mačku i okupao psa. Tada je već bilo 13 h te je požurio da namjesti krevete u spavaćim sobama, opere rublje, usisa, prebriše prašinu i prebriše pod u kuhinji; odjurio je po djecu u školu i upustio se u prepirku sa njima na putu do kuće. Spremio im je mlijeko i kolačiće i pomogao im oko domaćih zadataka. Zatim je pripremio dasku za peglanje, pa je gledao TV dok je peglao rublje. U 16.30 je počeo guliti krumpire i prati povrće za salatu, valjao svinjske šnicle u prezle i ljuštio grašak za večeru. Poslije večere, očistio je kuhinju, uključio mašinu za suđe, složio ispeglano rublje, okupao djecu i stavio ih na spavanje. U 9 uvečer je bio iscrpljen a kako kućni poslovi još uvijek nisu bili završeni, otišao je u krevet jer se od njega očekivalo da vodi ljubav sa ženom, što je nekako uspio obaviti bez žalbi. Sljedećeg jutra, čim se probudio kleknuo je kraj kreveta i rekao: ''Gospode, ne znam što sam mislio. Mnogo sam pogriješio kada sam zavidio ženi što svaki dan ostaje kod kuće dok sam ja na poslu. Molim Te, kad Te molim, dozvoli da se vratim u svoje tijelo.'' Gospod mu, u svojoj velikoj mudrosti, odgovori: '' Sine moj, osjećam da si naučio svoju lekciju, i bit ću sretan da sve vratim onako kako je bilo. Samo, morat ćeš sačekati 9 mjeseci. Prošle noći si zatrudnio.'' |
18.03.2007., nedjelja
Malo prije vidjeh da mi je 12. bila godišnjica!!!! Ovaj vikend doslovce uživam! Ručak napravila tako fini i za cijelu vojsku, pa su me moji razdužili od kuhanja danas. I inače su mi priuštili odmarajući vikend. U petak sam zaspala u 18.h i probudila se u 8h u subotu... Jučer su bili u šetnji i rolanju, a ja kod kuće odmarala. Predpostavljam da je to iz razloga što je moja druga polovica provela dva dana samnom u školi. A evo i razloga: u vjeroučiteljskom stručnom časopisu izašao moj članak o mini-projektu Posljednja večera koji sam prošle godine provela s učenicima. Uz moje ime (i fotku :) ) stoji i ime škole čime je moj namrgođeni ravnatelj bio zadovoljan i dao mi na uporabu jedno računalo i projektor. Moj dragi došao dva dana da mi to sve prilagodi. On sjedio u kabinetu, a ja imala nastavu u učionici. Posljedica je bila njegova glavobolja kad smo kretali kući... Nije rekao, ali mi se čini da sam tako zaslužila ovaj odmarajući vikend... Sve nešto mislim kako ću povremeno pokvariti računalo, da ga mora doći popraviti i podsjetiti ga kako mi je raditi... Uh, grozna sam **** O PAROVIMA Priča se da je neka rimska patrona jednog dana pitala učenog rabina Jossi ben Chalaftu: „Što Bog radi tijekom dana?“ Mudri je rabin dosjetljivo odgovorio na izazov: „Pokušava spajati razne parove. Odlučuje tko će se sve vjenčati.“ „Baš ništa izuzetno. To mogu i ja učiniti. Mogu spojiti na stotine parova.“ Rabin je ušutio. Patrona je ušla u dvor, odabrala stotinu svojih robova i ropkinja i odredila tko će se s kime oženiti. Tijekom noći čule su se razne svađe, pa i udaranja. Ujutro su se mnogi potužili gospodarici. Jedna je imala razbijen nos, drugome je oko bilo poplavilo, treća je imala ogrebano lice. Patrona je tada dala pozvati rabina Jossia, ispričala mu događaj i zaključila: „Imao si pravo. Vidim da samo Bog može spajati bračne parove.“ A tada se čuo glas odozgor: „Ni meni to nije baš lako!“ narodna pripovjetka |
13.03.2007., utorak
|
Evo me!! Sretna iprezadovoljna uljuljavam se u svakodnevicu. Zagreb i radionice prošlo bolje nego sam i u snu mogla zamisliti! U prvoj mi bila Triptih (vrijedna moja!), a i moj prijatelj viši savjetnik (s kojim sam puno radionica odradila zajedno), pa sam znala da će izvuči ako nešto pođe krivo- no nije bilo potrebe. Odmah sam si rezervirala i radove i cure za koreografiju da prikažu na izvješću sutradan. Nakon mise družili smo se u prepunoj dvorani, i jako sam se iznenadila otvorenosti naše Triptih. Ja sam imala osjećaj kao da nam je to redovito druženje, a ne tek prvi susret. Draga moja, hvala ti! Sutradan sam imala još jednu skupinu u radionici gdje sam se ismijala do suza. 4 muška vjeroučitelja i jedna vjeroučiteljica odabrali su skupinu liturgijske glazbe i otplesali uz vlastitu koreografiju odabranu liturgijsku pjesmu. Možete li zamisliti kako izgleda kada zaplešu 4 medvjeda  Odmah sam dogovorila s organizatorima da ta "točka" zatvori cijeli seminar. Izvješće sam napisala na humorističan način (i kod prezentiranja Triptih pomogla- bila hostesa :) ), moje muške balerine na radost svih zatvorile seminar i ja pobrah čestitke! Vratih se kući umorna, ali pune duše... **** Prolaznik primijeti staricu kako sjedi na kucnom pragu: "Primijetio sam kako sretno izgledate! Koja je vasa tajna za tako dug i sretan zivot?" "Popusim 4 kutije cigara na dan", rece ona. "Radim u banci po dvanaest sati dnevno. Osim toga, svaki tjedan popijem cijelu bocu Jack Danielsa, i jedem samo brzu hranu. Preko vikenda progutam hrpu tableta i uopce ne vjezbam." "To je totalno zapanjujuce u vasim godinama!", rece prolaznik. "A koliko vam je godina?" "Dvadeset i cetiri."  |
06.03.2007., utorak
|
Spremam se polako, jer prekosutra put putujem... Idem u Zagreb održati radionice s temomonog projekta koji smo kolegice i ja provele s djecom s teškoćama u razvoju. Nije da idem na dugo i osobne stvari spremit ću u 10-tak minuta, ali ono što mi službeno treba je hrpa stvari, koje su jako teške... Danas se javila i služena strana koja je odgovorna za sve što će se ta dva dana odigravati- javila je da je oduševljena s onim što sam napisala i mailala- nadam se da će oduševljena ostati i nakon održanih radionica! I pps sa fotkama koje smo ulovili za vrijeme projekta je krasan. Raduje me što ću likom upoznati i jednu našu dragu blogericu (draga triptih-tako sam nestrpljiva!). Nije da imam neku ful tremu,(već sam održala na desetke radionica), ali dok ne krenem uvijek mi je želudac u grlu. Zato na početku svake radionice imam molitvu (ne zbog sudionika- već zbag mene !), i u tim trenutcima predam sve Bogu i..... krenem s radom. Tako ću i sada... Nadam se da ćete i vi misliti na mene i popratiti moj angažman molitvom... Čim s vratim-stiže izvješće.... **** Osam blaženstava vjeroučitelja 1. Blaženi vjeroučitelji, siromasi u duhu... oni koji ne žale dati od sebe sve što im je Bog dao: svoje vrijeme, sposobnosti, snagu, maštu, upornost... 2. Blaženi žalosni vjeroučitelji... oni koji strpljivo gutaju uvrede i neugodnosti, i u razredu i u zbornici, ali se nikad ne predaju. 3. Blaženi krotki vjeroučitelji... oni koji nisu površni, koji ne prijete i ne ucjenjuju, već idu stazama uvjeravanja, tumačenja i ponovnog tumačenja, razgovora, uvažavanja, strpljivosti... 4. Blaženi vjeroučitelji koji gladuju i žeđaju pravde... oni koji umjesto da udobno rade na stari način, traže nove putove vjerskog obrazovanja, nove metode, pristupe i načine naučavanja, koji odgovaraju današnjem vremenu i današnjoj djeci. 5. Blaženi milosrdni vjeroučitelji... oni koji razumiju poteškoće današnje djece i njihovih obitelji, pa ne viču na njih, ne naređuju i osuđuju, već smireno traže rješenje svih nesporazuma. 6. Blaženi miroljubivi vjeroučitelji... ali ne oni ravnodušni, koje nije briga što njihovi vjeroučenici žele samo peticu bez imalo zalaganja! Ne oni koji žele samo svoj mir i da njima budu zadovoljni ravnatelj, župnik i roditelji... već oni koji traže Isusov mir, do kojega se dolazi borbom protiv svega što ometa smiren put djece k vjeri. 7. Blaženi vjeroučitelji koji su progonjeni radi vjeronauka... oni koje progoni ovo ili ono: nedostatak vremena; obveze u pastoralu; nepogodan prostor za vjeronauk; loše raspoređena satnica; nestašica nastavnih pomagala; odnos drugih profesora; kolege vjeroučitelji koji rade bez prave volje, djeca koja stvaraju probleme... a tu su i ipak treba s njima raditi, treba ih učiti. 8. Blaženi ako ne podlegnu napasti da dignu ruke od svega i napuste plemenito ali mukotrpno zvanje vjeroučitelja. Blaženi vjeroučitelji jer ih na nebu čeka krasno mjesto. I velika, posebna radost – susret s onima koji su zahvaljujući vjeronauku našli pravi put do raja! |
