Zrno gorušicino

13.03.2007., utorak

Evo me!! Sretna iprezadovoljna uljuljavam se u svakodnevicu. Zagreb i radionice prošlo bolje nego sam i u snu mogla zamisliti! U prvoj mi bila Triptih (vrijedna moja!), a i moj prijatelj viši savjetnik (s kojim sam puno radionica odradila zajedno), pa sam znala da će izvuči ako nešto pođe krivo- no nije bilo potrebe. Odmah sam si rezervirala i radove i cure za koreografiju da prikažu na izvješću sutradan. Nakon mise družili smo se u prepunoj dvorani, i jako sam se iznenadila otvorenosti naše Triptih. Ja sam imala osjećaj kao da nam je to redovito druženje, a ne tek prvi susret. Draga moja, hvala ti!
Sutradan sam imala još jednu skupinu u radionici gdje sam se ismijala do suza. 4 muška vjeroučitelja i jedna vjeroučiteljica odabrali su skupinu liturgijske glazbe i otplesali uz vlastitu koreografiju odabranu liturgijsku pjesmu. Možete li zamisliti kako izgleda kada zaplešu 4 medvjeda rofl
Odmah sam dogovorila s organizatorima da ta "točka" zatvori cijeli seminar. Izvješće sam napisala na humorističan način (i kod prezentiranja Triptih pomogla- bila hostesa :) ), moje muške balerine na radost svih zatvorile seminar i ja pobrah čestitke!
Vratih se kući umorna, ali pune duše...
****
Prolaznik primijeti staricu kako sjedi na kucnom pragu: "Primijetio sam kako sretno izgledate! Koja je vasa tajna za tako dug i sretan zivot?"
"Popusim 4 kutije cigara na dan", rece ona. "Radim u banci po dvanaest sati dnevno. Osim toga, svaki tjedan popijem cijelu bocu Jack Danielsa, i jedem samo brzu hranu. Preko vikenda progutam hrpu tableta i uopce ne vjezbam."
"To je totalno zapanjujuce u vasim godinama!", rece prolaznik. "A koliko vam je godina?"
"Dvadeset i cetiri." nut

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.