Zrno gorušicino
30.04.2007., ponedjeljak
|
Upravo smo se moja Princeza i ja vratile iz zlatarnice gdje smo bušile uši. Ona ima 2 naušnice, ali ju već podosta dugo drži želja da jedno uho probuši još jednom (kao ja) i danas joj popustih. Samo je uzdahnula kad se čuo "pištolj". Doista je bila hrabrica... Ja probušila po svako uho još jednom... Uh, što sve nećemo činiti za ljepotu... Sutra je praznik rada. Klinci će s bakom i djedom u ZOO, a moja polovica i ja na jezero s društvom, gdje ćemo kuhati fiš-paprikaš... mmmm... pravo madžarski ljuti... nebih najradije niti večerala-samo da mi ostane više mjesta sutra... A možda štogod ponesem u džepu kući  **** U ovim godinama kad ti srce zaigra pa stane I osjetiš nemir, Kad ti se pred očima zamagli I pamet ti se pomuti, Ne boj se! Nije to ljubav!......... . . ... To je ... infarkt !!! |
23.04.2007., ponedjeljak
|
Sinoć dođoh! Umorna, no ipak promjena mi dobro došla. Po cijele smo dane radili, no atmosfera među nama je bila vrlo živahno humoristična, pa nam nije sve to tako teško palo. Tek navečer kad bi smo ušli u toplu vodu (33-35 C) osjetili bi koliko smo napetosti imali u sebi. No, topla voda i vicevi opustili bi i mogli smo i u šetnju po mjestu (točnije- u potragu za pivom, jer smo večerali čevape :))Prvoga dana krenuli svi na "VI", no rijetki su koji su tako i ostali... U sobu sam dopala s prof. Filozofskog fakulteta Zagreb koja je dovela studentice da se uče kako se organizira natjecanje, pa smo se stručno nas dvije ispričale... Inače je ona nećaka biskupa Rodića (prvi biskup koji je na području Srbije dao sagraditi RKT crkvu), tako da smo se i u toj priči našle... Najmučniji dio mi je bio kada je sve prošlo i trebalo iznijeti dojmove (mentori i mi iz Povjerenstva), iako su nas na vrijeme upozorili na "profesionalne prigovarače", ipak sam ostala malo osupnuta... Dakle, za što sve neće ljudi naći razloga da prigovaraju! Uvijek me iznova iznenadi ljudska glupost! Klopa je bila super... Morat ću ići ispovijedati neumjerenost u jelu... Još uvijek slažem dojmove, no ne mogu reći da se osjećam loše- tek nešto malo umorno... **** DESET PRSTIJU - JEDANAEST SAVJETA Da ne bi izgovarao previše ludosti, Bog je čovjeku dao deset prstiju i na svakome od njih po jedan mudar savjet Prvi tvoja riječ neka dube DOBRA. Drugi tvoja riječ neka bude ISTINITA. Treći tvoja riječ neka bute PRAVEDNA. Četvrti tvoja riječ neka bude VELIKODUŠNA. Peti tvoja riječ neka bude HRABRA. Šesti tvoja riječ neka bude NJEŽNA. Sedmi tvoja riječ neka bude UTJEŠNA. Osmi tvoja riječ neka bude ULJUDNA. Deveti tvoja riječ neka bude PUNA POŠTOVANJA. Deseti tvoja riječ neka bude MUDRA. I ONDA - Z A Š U T I ! |
18.04.2007., srijeda
|
Ovih dana osjećam svoju kroničnu bolest- nedostatak vremena, a pojačala se proljetnim umorom i zapravo istina je da mi se uopće ništa neda raditi... No, neki rokovi pritišću, posao se mora obaljati i to me još sve dodatno opterećuje! Čak sam i ljetnu garderobu izvukla iz ormara, no finiširanje tog posla ipak će sačekati moj povratak iz Topuskog. Tamo ću valjda uhvatiti onaj radni elan koji mi definitivno sada nedostaje. No, moguće je i da je to zato što nikako ne volim raditi poslijepodne-a to je baš ovaj tjedan!! Od onih sam tipova koji vole poslijepodne "ubiti oko" kojim dremežom, pa mi to očito nedostaje kad sam poslijepodne. Uz to mijenjam još dodatne sate i sustručnjakinju koja je do kraja 5. mj. na bolovanju... Bliži se krizma, a imam osjećaj da moji osmaši to nisu uzeli za ozbiljno. Njima je samo do novaca i poklona. O Božjoj milosti i darovima Duha Svetoga ne pada im napamet razmišljati... Uh, pukla bih po šavovima zbog takvih stavova njih i njihovih roditelja. Iako sam svjesna da neke stvari treba prepustiti i Božjoj milosti... I mi smo u ponedjeljak prepustili matematiku Debelog Princa Božjoj milosti - i prošao je!!!! JUPIII!!! Hvala dobrom i milosrdnom Bogu na milosti koju nam ukaza! Kaže Princ da ga je pretresla od glave do pete gradivo, a onda održala monolog kako ne želi da ja više "onako" upadam u školu, kako se nju ne tiče Pravilnik o ocjenjivanju - jer je ona sama pravilnik za sebe i kako je znao puno bolje nego će mu upisati ocjenu. Užasno, ali neka ju voda nosi... Jednom ćemo svi odgovarati pred Bogom za svoje odluke i postupke. Hvala dragoj Triptih što je to jutro prošla samnom... A i vama na podršci... Raspisah se kao da imam vremena na pretek, pa da se vratim na ono s početka posta- idem se liječiti  Javim se po povratku iz Topuskog...**** Isusova đačka knjižica Isus, koji boravi u internatu Sv. Filip, vraća se u Nazaret i donosi dačku knjižicu s ocjenama za drugo tromjesečje. One baš nisu dobre. Njegova ih je majka pročitala i ništa nije rekla, pohranjujući sve to u svome srcu. Ali, ostaje najteže: treba je pokazati Josipu. Matematika: ništa ne zna, osim množiti (tj. umnožavati) kruhove i ribe. Nije čak savladao niti zbrajanje: tvrdi da su njegov Otac i On jedno (čine jedno). Pisanje: nikad sa sobom nema pribora. Zato je prisiljen pisati po pijesku. Kemija: ne izvodi tražene eksperimente. Čim mu se okrenu leđa, on pretvara vodu u vino kako bi nasmijao svoje drugove. Sport: umjesto da, kao svi ostali, nauči plivati, on hoda po vodi!!! Usmeno izražavanje: ima velike teškoće sa jasnim govorom. Uvijek se izražava u parabolama. Red: pogubio je sve svoje stvari u internatu. Bez srama izjavljuje da nema čak ni kamen kojeg bi koristio kao jastuk. Ponašanje: izražena tendencija da posjećuje strance, sirotinju, gubavce. Josip je kazao samome sebi da to uistinu tako dalje više ne može, te da mora poduzeti mjere: “Dobro, mali moj Isuse, budući da je tome tako, možeš prekrižiti (učiniti križ nad) uskršnjim praznicima.” |
15.04.2007., nedjelja
|
Sutra opet škola! Riječi su koje mi danas odzvanjaju glavom. Iako sam od utorka angažirana na organizaciji krizme- koja bijaše danas, nekako mi sve to išlo lagano, bez opterećenja. Ipak, osjećaj da sam od sutra ponovno programirana na 45 min. nekako mi nelagodan. Nije da ne volim, no što sam starija sve mi teže pada zvuk školskog zvona kada bi popila još gutljaj kave... Ipak me tješi pomisao da idem u petak za Topusko na državno natjecanje eko-kviza kao član državnog povjerenstva. Raduje me što ću upoznati nove ljude, a i u Topuskom nisam nikada bila-dakle, i nove krajeve. Nosim i badić, pa ću se valjda uspjeti i u bazen uvaliti... Krizma danas prošla bez problema... Dobih na poklon knjigu :"Isus kakvog nisam poznavao"- za angažman oko organizacije- čini mi se dosta privlačnim štivom... Živio moj kapelan koji me uvijek obraduje novim spoznajama na tom planu... **** Želite godišnji odmor? - NE MOŽE!!! Godina ima 365 dana. Dnevno spavate 8 sati, što godišnje iznosi 122 dana. Ostaje 243 dana. Dnevno imate 8 sati odmora, što iznosi dodatnih 122 dana. Ostaje 121 dan. 52 dana godišnje su nedjelje kada se ne radi, pa ostaje 69 dana. 52 dana godišnje su subote kada se također ne radi, pa ostaje 17 dana. Dnevno imate pola sata pauze, što godišnje iznosi 7 dana. Ostaje 10 dana. 9 dana godišnje su blagdani, te ostaje jedan jedini radni dan. Taj dan je 1. svibanj - Praznik rada, te se također ne radi. I molim vas, lijepo, kako još možete tražiti godišnji odmor?!? |
12.04.2007., četvrtak
|
Doista svoju namjeru ostvarujem- ovih dana pretvorih se u hrčka! Punim baterije, jer dani praznikovanja se bliže kraju i onda slijedi avantura kraja školske godine. Uh, nešto se u posljednje vrijeme stalno podsjećam kako vrijeme brzo prolazi! Trenutno se osjećam u ulozi učenika- učim kako se nositi s pubertetom koji je "napao" mog Debelog Princa. Iako nisam (ili pak jesam!?) prestara, ne mogu shvatiti kako se vrijeme tog prijelaznog perioda iz godine u godinu proživljava na drugačiji način. Vidim to redovito po učenicima, ali njih imam 45 min, pa odoše, a mog debeljka imam i po nekoliko sati u kojima me bar 2 puta na dan tako izbaci iz takta da moram van na zrak! Čini mi se kao da ne poznajem vlastito dijete. Prkošljiv, odgovara, već sve zna unaprijed, izbjegava higijenu, odgovara, stalno traži razlog da se na nekoga ljuti... Ponekad mi se čini da ispituje naše granice... To su tek djelići onoga što svakodnevno prođe kroz njega i odražava se na nas. Molimo se za strpljenje u tim trenutcima, a i da ovaj period prođe što prije i bezbolnije ( u što čisto sumnjam ;) ). P.S. na IZAZOV nisam zaboravila- čekam inspiraciju (e, tu sam u oseki  )**** KAKO UPROPASTITI SVOJE DIJETE? Roditelji ako želite upropastiti svoje dijete: 1. Ispunite mu svaku želju i tada ćete ga odgojiti u uvjetenju da se sav svijet okreće oko njega. 2. Kad izgovori psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca, pa će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno. 3. Nemojte mu nikada govoriti o moralu; ovo valja ovo ne valja, ovo smiješ učiniti ono ne smiješ... Ne govorite mu o dužnostima i obvezama prema društvu, Crkvi... 4. Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake obveze. 5. Svađajte se stalno pred njim pa se neće začuditi da se bilo što dogodi u obitelji. 6. Dajte mu novac kad ga god zatraži i neka ga troši kako god hoće. Kad ste vi patili, neka ne pati vaša maza! 7. Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piću. 8. Uvijek budite na njegovoj strani kad ga netko napadne: nastavnik, profesor, vjeroučitelj, susjed... tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da nikada ne može biti krivo. 9. Kad upadne u neprilike, recite da ste vi krivi i tako ćete ga osloboditi od svake odgovornosti. ako učinite 80% od navedenoga, budite zadovljni, postigli ste vaš cilj - upropastili ste vlastito dijete (Ovih nekoliko preporuka i savjeta roditeljima ako žele upropasti vlastito dijete, objavio je londonski Istitut za pedagogiju i odgoj) |
07.04.2007., subota
ALELUJA! USKRSNU KAKO JE REKAO!Svima koji pročitaju...SRETAN USKRS! |
05.04.2007., četvrtak
|
Neki dan na Katolici na internetupostavih tekst "Lijevi i desni". Ovih mojih posljednjih burnih dana dosta promišljah o njemu. Masu sam puta bila u trenutcima odluke i rijetko žalim za onim kako sam odlučila. Da, neke se stvari uvijek daju popraviti i biti bolje, ali sretna sam što mi NIKADA nije nedostajalo vjere. Ona me uvijek gura i tjera naprijed... Dragi moji, hvala na podrškama- vidjet ćemo što će biti. Sada su praznici i doista ću nastojati se odmoriti i ne razmišljati o ružnim događajima i situacijama. Tko zna koliko će mi energije trebati kada ponovno krenemo... **** Lijevi i desni Cijeli Isusov život je pred ljude koji su ga susretali postavljao pitanje prepoznavanja i izbora. I danas je Isus pitanje koje traži opredjeljenje i odgovor. Valja se moliti Duhu Svetome da uspijemo ispravno prepoznati i izabrati. S Isusom su na Kalvariji bili razapeti razbojnici. Lijevi i desni. Njihov primjer nam još jasnije pokazuje koliko je svaki trenutak života važan i kako je bitno ispravno prepoznavati i birati. Oni dvojica su u susretu s Isusom također došli u priliku opredijeliti se. Jedan od njih je u izmučenom i razapetom čovjeku prepoznao gubitnika i lakrdijaša koji ne zaslužuje ništa drugo nego prezir svakoga čovjeka, pa i njega koji s njim dijeli isti sramotni kraj. A drugi je imao toliku vjeru da je u Isusu prepoznao Krista. Na temelju prepoznavanja su obojica napravili i izbor. Jedan je izabrao ruganje i provociranje, a drugi je izabrao pokajanje i molitvu za spasenje duše. U konačnici, posljedice su za jednoga bile propast, a za drugoga spasenje. Mi koji živimo iz dana u dan istim ritmom olako se navikavamo na rutinu i kolotečinu. Napasnik nas može uvjeriti kako je u našem životu sve isto i kako ne treba obraćati posebnu pozornost. Ali stvarnost je drugačija. Svaki trenutak života je važan. Važno je ispravno postupati u svakom trenutku. Važno je od Boga izmoliti milost dara ispravnoga prepoznavanja trenutka, događaja i osoba. Prepoznavanje onoga što običavamo nazivati znakovima vremena. Potom je važno, u svakom danu našega života, napraviti ispravni izbor. Izbor za Boga i čovjeka. Izbor za djelotvornu ljubav, mir i dobro. |
