Marketing
Opet me nije bilo jedno vrijeme, ali to nije čudno za mene. Stvari se uvijek zakompliciraju koliko god mi htjeli mirnu svakodnevicu. Tako sam željela da dani teku ustaljenim tijekom, a onda PAF! Nakon 4 dana intezivne njege na Izvor otputova moj jedini ujak- mamin mlađi brat. Čovjek kojeg znam od kada i sebe, draga osoba za koju sam uvijek čuvala slance za rođendane i s kojim sam rado pri susretima pila pivo... Ispratismo njegovo tijelo (kaže moj Debeli Princ: odijelo za dušu!) u kišni dan, blatni sudjelovali na zadušnici i u nadi susreta u Vječnosti ostade velika praznina...
U tijeku toga tužnoga tjedna htjdoh obaviti jedan od 101 poziva koje sam trebala no limeni glas me obavijesti da mi je telefon isključen 
Dva dana trebalo je da shvatim da sam totalno fulala račune i da sam preskočila jedan mjesec... I danas, napokon, otvorih ponovno ovaj prozor u svijet...
Bogu hvala!
Nađoh kod Triptih da mi je domaći uradak objasniti zašto sam blogu dala ime Zrno gorušice, pa poslušno obavljam zadatak:
Otvarajući blog (kako već napisah, na nagovor dragog mi prijatelja svećenika( hvala mladiću :) ) razmišljala sam kako sam u svemu tome blogerskom svijetu sitna sa znanjem (a ni u prirodi nisam baš ogromna-samo glasna) baš kao sitno zrnce... Tada mi na pamet pade zrno gorušice kojeg se inače sjetim kada se osjećam kao farizej koji se lupa u prsa hvaleći se svojom vjerom, a i tada sam svjesna da moja vjera nije ni kao zrno gorušice... Tako se odlučih, za trajni podsjetnik staviti ovo ime kako bi me podsjetilo koliko je moja vjera mala... Nedugo nakon otvaranja bloga na sastanku vjeroučitelja dobila sam na poklon kartončić na kojemu je zalijepljeno pravo zrno gorušice i napisan citat iz prispodobe (ovaj moj s bloga)... Nosim ga stalno u novčaniku... Još jedan podsjetnik...
****
Tuga gleda unatrag, briga gleda oko sebe, a vjera gleda gore.
Post je objavljen 21.02.2007. u 20:30 sati.