Zrno gorušicino
10.07.2006., ponedjeljak
Hej, ekipo, ja na godišnjem!!! Sve nešto polako ulazim u dane odmora... Nije mi još sjelo- nadam se da hoće- bar do zadnjeg dana odmora  Eh, da... danas mi stigla odbijenica za posao!!! Ma, nekako mi laknulo- previše je zakulisnih igara bilo, i moram priznati da jedan dio mene se raduje što neću biti dio te igre... Dugo sam čekala odgovor i imala sam priliku dobro odvagnuti sve "za" i sve "protiv" i nisam baš bila na kraju tog vaganja sigurna nadam li se poslu ili ne. Uh, baš sam ga zakomplicirala! Ma, nema veze, Bog me očito treba glavom i bradom u učionici, među izgubljenim glavicama, u HNOS-u i tko zna gdje još će me poslati... Već mi je puno i što sam ušla u uži krug... Sada je na redu odmor, laganica priprema za novu školsku godinu, preslagivanje papira i papirića što su se nagomilali u kojekakvim kutevima polica i ladica... Klinci krajem mjeseca idu s djedom i bakom na more. Oni na more, a ja ostajem na godišnjem!!!Valjda ću sada češće biti i na blogu ... A sada odoh na poslijepodnevni dremež... *** ANĐELI Putujući po svijetu, dva su se anđela zaustavila u domu bogate obitelji kako bi prenoćili. Domaćin im bezdušno dodijeli hladan kutak u podrumu. Prostirući postelju na tvrdom podu, stariji anđeo ugleda rupu u zidu i pokrpa je. Mlađi anđeo ga zapita zašto je to učinio, a stariji mu na to reče: «Stvari nisu uvijek kakvima se čine». Slijedeće noći anđele put nanese u kuću vrlo siromašna seljaka i njegove žene. Podijelivši ono malo hrane što su imali, gostoljubivi domaćini im prepuste svoj krevet kako bi se u njemu mogli dobro naspavati i odmoriti. Ujutro anđeli zateknu seljaka i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, od čijeg su mlijeka živjeli, ležala je mrtva u staji. Mlađi anđeo dijeleći njihovu tugu i suze, optuži starijega:» Kako si to mogao dopustiti! Bogatoj obitelji koja je imala sve, ali ništa nije htjela dijeliti, si još i pomogao! A ovoj siromašnoj obitelji koja je imala tako malo, ali je to spremno s nama podijelila, nisi htio pomoći! Dopustio si da im ugine jedina krava !» Stariji mu anđeo uzvrati:«Stvari nisu uvijek kakvima se čine! Kad smo su smjestili u podrumu bogataševe kuće, opazio sam u rupi skriveno zlato. Budući da je vlasnik bio toliko pohlepan i bešćutan, i nije želio dijeliti svoju sreću, zatvorio sam rupu u zidu kako ne bi našao zlato. A noćas je, međutim, dok smo spavali u seljakovom krevetu, anđeo smrti došao je po njegovu ženu. Zamolio sam ga da umjesto nje uzme kravu… Vidiš, stvari nisu uvijek kakvima se čine !» Nepoznat autor |
