Hej, ekipo, ja na godišnjem!!! Sve nešto polako ulazim u dane odmora... Nije mi još sjelo- nadam se da hoće- bar do zadnjeg dana odmora 
Eh, da... danas mi stigla odbijenica za posao!!! Ma, nekako mi laknulo- previše je zakulisnih igara bilo, i moram priznati da jedan dio mene se raduje što neću biti dio te igre... Dugo sam čekala odgovor i imala sam priliku dobro odvagnuti sve "za" i sve "protiv" i nisam baš bila na kraju tog vaganja sigurna nadam li se poslu ili ne. Uh, baš sam ga zakomplicirala!
Ma, nema veze, Bog me očito treba glavom i bradom u učionici, među izgubljenim glavicama, u HNOS-u i tko zna gdje još će me poslati... Već mi je puno i što sam ušla u uži krug...
Sada je na redu odmor, laganica priprema za novu školsku godinu, preslagivanje papira i papirića što su se nagomilali u kojekakvim kutevima polica i ladica...
Klinci krajem mjeseca idu s djedom i bakom na more. Oni na more, a ja ostajem na godišnjem!!!Valjda ću sada češće biti i na blogu ...
A sada odoh na poslijepodnevni dremež...
***
ANĐELI
Putujući po svijetu, dva su se anđela zaustavila u domu bogate obitelji kako bi prenoćili. Domaćin im bezdušno dodijeli hladan kutak u podrumu. Prostirući postelju na tvrdom podu, stariji anđeo ugleda rupu u zidu i pokrpa je. Mlađi anđeo ga zapita zašto je to učinio, a stariji mu na to reče: «Stvari nisu uvijek kakvima se čine».
Slijedeće noći anđele put nanese u kuću vrlo siromašna seljaka i njegove žene. Podijelivši ono malo hrane što su imali, gostoljubivi domaćini im prepuste svoj krevet kako bi se u njemu mogli dobro naspavati i odmoriti. Ujutro anđeli zateknu seljaka i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, od čijeg su mlijeka živjeli, ležala je mrtva u staji. Mlađi anđeo dijeleći njihovu tugu i suze, optuži starijega:» Kako si to mogao dopustiti! Bogatoj obitelji koja je imala sve, ali ništa nije htjela dijeliti, si još i pomogao! A ovoj siromašnoj obitelji koja je imala tako malo, ali je to spremno s nama podijelila, nisi htio pomoći! Dopustio si da im ugine jedina krava !»
Stariji mu anđeo uzvrati:«Stvari nisu uvijek kakvima se čine! Kad smo su smjestili u podrumu bogataševe kuće, opazio sam u rupi skriveno zlato. Budući da je vlasnik bio toliko pohlepan i bešćutan, i nije želio dijeliti svoju sreću, zatvorio sam rupu u zidu kako ne bi našao zlato. A noćas je, međutim, dok smo spavali u seljakovom krevetu, anđeo smrti došao je po njegovu ženu. Zamolio sam ga da umjesto nje uzme kravu… Vidiš, stvari nisu uvijek kakvima se čine !»
Nepoznat autor
Post je objavljen 10.07.2006. u 14:17 sati.