Zrno gorušicino
31.03.2006., petak
|
Ne volim raditi petkom poslije podne! Petak je uglavnom moj posljednji radni dan u tjednu, no ne volim kada moram poslije podne ići raditi. Gotovo svi koje znam već se polako pripremaju za duh vikenda, a ja tek krećem... i danas je jedan takav petak (dopadne me svaki drugi)! Ali jutros je nekako drugačiji. Dok sam pila kavu, nakon što sam otpravila starije dijete u školu, nađoh poticaj za ovaj nemili petak. "Ja ne mogu otkrivati nove stvari, ali jutros rano- dođe mi jedna misao: Skriven u mojoj ruci stoji tajni plan. Moja je ruka velika, velika radi plana. Na mojoj ruci stanuje Bog, on pozna tajni plan, plan o tom što u svijetu izvesti želi mojom rukom." Kagawa Tko ne bi s ovom spoznajom lakše odradio mučni poslijepodnevni petak.... |
30.03.2006., četvrtak
|
Proljeće je... U gomili raznoraznih papira koje koristim na poslu nađoh i ovu pjesmicu koja se fantastično uklapa u ovaj sunčani dan! (ako vam se čini pre djetinjasta sjetite se "Ako ne budete kao mala djeca...") ZIMA SE RAZBOLJELA Javlja bijela visibaba: Već je zima zdravlja slaba! Kašlje zima, Bolest ima, Boljeticu, Proljeticu. Zvoni, zvoni, zvončić bijeli: U bolnicu zima seli. Grigor Vitez |
29.03.2006., srijeda
|
Kako sam ja vrlo vedra osoba i nadasve volim humor- iznađoh malo i smijeha iz crkve. Obično župne obavijesti odslušam na pola uha, već u kuhanju ručka, smirivanju moje male princeze (kad će već kraj, žedna sam, moram na WC i slično), pa ni ne čujem što svećenik kaže. A evo što sam pronašla- kako se mogu izreći župne obavijesti. Uživajte u smijehu- smijeh je lijek!!!  Nesto iz crkve: * Zupljanke su odbacile raznovrsne odjevne predmete. Mozete ih vidjeti u suterenu zupnog dvora u petak popodne. * U nedjelju se daju prilozi za novi sag. Svi koji zele nesto napraviti na sagu neka se jave u zupni ured da im damo papir. * Marija Jelic i Vinko Magdic vjencali su se 24. listopada u nasoj crkvi. Tako je zavrsilo prijateljstvo koje je trajalo od skolskih klupa. * Danas popodne sakupit cemo se na sjevernoj i juznoj strani crkve. Djeca ce biti krstena na oba kraja. * Za one koji imaju djecu, a to ne znaju, u prizemlju imamo djecji vrtic. * Zupnik ce odrzati oprostajnu propovijed, nakon cega ce zbor zapjevati 'Radujte se, narodi'. * Buduci da je sljedece nedjelje Uskrs, zamolit semo gospodju Anu da na oltar polozi jaje. * U utorak u pet popodne odrzat ce se sastanak Kluba mladih majki. Sve one koje zele postati mlade majke neka se jave u ured sveceniku. * Udruga knjizevnica ima sastanak u srijedu. Gđa Vidovic pjevat ce pjesmu 'Stavi me u moj krevet', a pratit ce je don Ivo. * Druge nedjelje na jutarnjoj misi solistica ce biti gospodjica Stanic. Nakon toga ce zupnik govoriti 'O tom strasnom iskustvu'. * Zahvaljujuci zupnikovoj bolesti, nedjeljne mise za ozdravljenje nece se odrzavati do daljnjeg. * U svojim molitvama sjetite se onih koji su bolesni od nase crkve i zajednice. * Ucenici osmih razreda u petak popodne u 17:00h u crkvi ce izvesti 'Hamleta'. Poziva se pucanstvo da prisustvuje ovoj tragediji. * Ne dopustite da vas uniste brige - dopustite da vam crkva pomogne. |
27.03.2006., ponedjeljak
|
Svijet je tvoja radna bilježnica, na stranicama njezinim ti vježbaš zadatke. To nije stvarnost; iako možeš i tu izraziti Stvarnost ako želiš. Možeš, također, slobodno pisati besmislice, ili laži, ili istrgati stranice. D U GA Kada je starozavjetni Bog nakon općeg potopa ljudima želio obećati da ih više nikada neće tako kažnjavati, pokazao je Noi dugu. No, čovjeku je trebalo tek nekoliko stoljeća da svoju civilizaciju razvije do stupnja u kojem svijet može uništiti sam. A Bogu su ostale samo duge. Branimir Pofuk |
25.03.2006., subota
|
Dragi moji, danas bijah na duhovnoj korizmenoj obnovi i bilo je prekrasno. Prvo misa, onda duhovni nagovor, pa klanjanje i na kraju Križni put koji smo sami pisali. Dan prošao u treptaju oka... Dođoh umorna, no krepkija duhovno. Zato ću za zahvalu uporabiti molitvu koju je napisao bl. mali brat Karlo: "Oče moj, predajem se Tebi, čini samnom što hoćeš. Što god učinio, hvala Ti. Spreman sam na sve, primam sve samo da se Tvoja volja ispuni na meni i na svim Tvojim stvorenjima. Bože moj, ne želim ništa drugo. Stavljam svoj život u Tvoje ruke Tebi ga darujem, Bože moj, svom ljubavlju svoga srca jer Te ljubim i ta ljubav traži da Ti se darujem, da se potpuno predam u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem jer Ti si moj Otac! Amen." |
22.03.2006., srijeda
|
Razmišljah danas kako nikada nisam bila u prilici sastavljati svoj životopis. Bog mi dao da dobijem posao bez sata na Birou, a i bez protokolarnih papirologija- što uključuje i životopis. Zapravo, teško bi mi bilo opisati samu sebe. Više volim kada to učine drugi. U skladu s tim nađoh jednu zanimljivost. Ona glasi: Godine 1954. u Americi je raspisan natječaj za najkraći životopis Isusa Krista. Nagrada je pripala slijedećem tekstu: "Isus se rodio u malom selu kao sin priproste žene. Odrastao je u drugom selu i tamo je do svoje tridesete godine radio u tesarskoj radionici. Potom je tri godine hodao po selima i gradovima, poučavao i propovijedao. Nije napisao ni jedne riječi. Nikada nije bio ni na kakvu političku položaju. Nije imao svoje kuće ni obitelji. U školu nikada nije išao. Njegove noge nikada nisu stupile na velegradski pločnik. Dok je još bio mlad, javno je mijenje bilo protiv njega. Prijatelji su ga napustili i pao je u ruke neprijatelja. Nad njim je izvršen kazneni postupak. Kad je umro, krvnici su kockom razdijelili njegovu imovinu-odjeću. Položili su ga u grob koji mu je ustupio njegov odani prijatelj. Od tada je minulo više od 19.st. Danas je Isus najpoznatija osoba čitavog čovječanstva i stoji na čelu svega napretka. Sve vojske koje su ikada stupale svijetom, sve mornarice koje su ikada naoružane plovile, sve vlade koje su ikada zasjedale, svi oni skupa nisu imali toliko utjecaja na čovječanstvo kao njegovo jednostavno življenje." |
19.03.2006., nedjelja
|
Ova Ferrerova priča danas se uklapa u moj dan.... "PLANOVI Mladić i djevojka stajali su naslonjeni na zaštitnu ogradu luksuznog broda. Bili su nježno zagrljeni. Upravo su se vjenčali i krenuli na medeni mjesec. Razgovarali su o ljubavi i nježnosti koja ih ispunja te planirali svijetlu budućnost. Mladić je govorio:"Moj posao ima dobre izglede, vjerujem da ćemo se uskoro moći preseliti u veći stan. Za osam ili devet godina bit ću svoj čovjek. Bit ćemo sretni, vidjet ćeš." Mlada žena je govorila:"Da, djecu ćemo dati u neku bolju školu, priuštit ćemo im bezbrižno djetinjstvo." Poljubili su se i brod je krenuo. Na jednom čamcu za spašavanje, koji je visio sa strane, bilo je ispisano ime broda :TITANIC. -Negdje sam pročitao, kaže Ferrero, želite li nasmijati Boga? Prićajte mu o svojim planovima.- " |
18.03.2006., subota
|
Evo me danas u turbo boljem raspoloženju... Ma nije me ni ono držalo dugo, no često sama sebi natovarim hrpu obveza, jer želim pomoći, pa onda kad se sve skupe budem ljuta sama na sebe... No, na kraju sve napravim OK i budem zadovoljna... Eh, takva sam vam ja! I zapravo se ne želim mijenjati na tom polju! Ljudi koji me poznaju znaju da mogu u svakom trenutku računati na mene i to mi je drago... Zapravo, htjedoh vam reći da sam se upravo vratila s kave u društvu moga starog prijatelja, iz vremena kada niti on, a niti ja nismo ni mislili da ćemo biti ista struka nakon različitih srednjih škola i prvih fakulteta... A najmanje smo mogli znati da će on biti glavni i odgovorni pri Ministarstvu za mene... U zadnje vrijeme smo se viđali na stručnim skupovima, onako usput, a danas sjedosmo nakon duuuugo vremena na kavu. Dobro smo se izbrbljali, sve pretresli, evocirali stare i novije uspomene... Sretna sam što imam prijatelje. Jako sretna!! Žao mi je jedino što su neki predaleko za subotnje ili ine kavice, te se rijetko srećemo, no, Bogu hvala na tehnologiji, pa SMS-ovi, mailovi i ostalo ipak bar na koju minutu približe drage mi osobe.... Upravo čitam knjigu Bruna Ferrera s vrlo prikladnim naslovom :" Život je sve što imamo..." |
17.03.2006., petak
|
Ponekad osjećam da sam se zaboravila radovati malim stvarima... Zapravo- uopće se radovati. Sama sebe uhvatim kako sve promatram iz kuta obveze i kako to MORAM učiniti. Odlučih da je tome kraj!!!!! "Da bi istinski živio, moraš živjeti danas. Život je kratak i prolazi brzo. Ako danas ne živiš, izgubio si dan. Ne zamračuj si dušu strahom i brigama sutrašnjice. Ne opterećuj srce jučerašnjom bijedom!" P.B. TAKO JE! |
16.03.2006., četvrtak
|
Dragi moji, evo sjedim od ranog jutra s folijama na kosi, umrljana od glave do pete u boju za kosu i razmišljam kako smo mi žene (a i poneki muški) čudna stvorenja! Bojaj kosu, čupkaj obrve, depiliraj se, dijeta, šminka, odjeća.... Ponekad se pitam ima li ovaj popis kraja?! Moja druga polovica kaže da nikada ne bi volio biti žensko. To mu je prekomplicirano... No, nas nitko ne pita! Očekuju da budemo top i fit, a mi se nastojimo u to uklopiti (s više ili manje uspjeha). Kažu mi da sam rijetka sretnica koja stane u srednjoškolsku odjeću, da mi zavide što i nakon dva poroda imam kilažu kao na dan vjenčanja... Ja ne sudim ljude po frizuri, niti odjeći... Važno mi je da je Čovjek. No, i tu sam valjda rijetkost u ovom materijalnom svijetu. Zavidim Adamu i Evi-oni su tu bili bezbrižni... Ili su se i oni možda budili ujutro s dilemom: smokvin ili neki drugi list za današnju šetnju Edenom?? ;)) Idem oprati boju s kose, da ne bi bila sretna, mršava, ali ćelava! Pusa svima.... |
14.03.2006., utorak
|
"Svaki dan staviti točku, okrenuti jednu stranicu i početi iznova. Ne stavimo li točku, beznadno ćemo zaostati. Predamo li svaku večer naš ispisan list, onakav kakav jest, stavimo li ga u Očeve ruke, tada možemo sutra početi iznova." Phil Bosmans Ostavljam ovaj današnji naporan dan iza sebe i predajem Mu list ..... Laka vam noć..... |
13.03.2006., ponedjeljak
|
Već od ranog jutra (čitaj: oko 7.) muž i ja planiramo tjedne obveze. Naravno, one predvidljive (kod nas je uvijek takvih najmanje). Pretačemo dane, sate, obveze.. ja ću ovo- ti ono... I krećemo u akciju. Sada kada sam u snijeg i zimu ispratila moju drugu polovicu s njegovim prvim tjednim zadatkom, razmišljam koliko smo mi odrasli skloni zakomplicirati stvari. Iako se u svemu u osnovi nalaze vrlo jednostavna pravila i stvari, svojim "umnim" promišljanjima napravimo od buhe slona. Vrlo skromnim stvarima natovarimo teške i "važne" opterečujuće riječi i fraze...Sjetih se jedne stare knjige Roberta Fulghuma "Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću", pročitah ponovno njegove vrtićke mudrosti i trudit ću se da naš radni tjedan uz Božju pomoć bude vrlo jednostavan. "Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio: -sve podijeli s drugima - igraj pošteno - ne tuci ljude - svaku stvar vrati gdje si je našao - počisti za sobom - ne uzimaj što nije tvoje - kad nekoga povrijediš, ispričaj se - peri ruke prije jela - pusti vodu u zahod - topli keksi i hladno mlijeko su zdravi - živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi- svaki dan od svega po malo. - svakog poslijepodneva odspavaj - kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svoga druga - ne zaboravi da čudo postoji" Robert Fulghum " Zaista, kažem vam, tko ne primi Kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Mk 10,15 |
12.03.2006., nedjelja
|
Korizma-vrijeme pokore i obraćenja-u narodu se ukorjenilo odricanje od nečega što je štetno i krivo. Bijeg od grijeha! Za mene samo kukavice bježe. Sve ono što nije dobro treba borbu- uhvatiti se s tim u koštac i zauvijek se toga riješiti! E, to je posao! Likujemo sami nad sobom kada obdržimo 40 dana odricanja, a onda nastavljamo opet živjeti sa starim navikama... Jer zapravo grijeh kojeg smo se odrekli zapravo je bio cijelo vrijeme tu i čekao da se na kalendaru izredaju korizmeni dani, a onda opet da zavlada. Toliko je stvari koje možemo kroz korizmu zauvijek iskorjeniti.... Svađa s bližnjima (pomirimo se zauvijek); redoviti odlazak na sv. misu (pa tako kroz cijelu godinu)... Ne odričem se ničega kroz korizmu, jer ne volim likovati u moći vladanja sama nad sobom. Nastojim stvari pomaknuti s nulte točke i ne osvrtati se unazad i ne vraćati se. Moja je pokora teška, no izdržljiva. Nadam se da ću nakon toga zauvijek biti bar mrvicu bolji Čovjek. |
