Već od ranog jutra (čitaj: oko 7.) muž i ja planiramo tjedne obveze. Naravno, one predvidljive (kod nas je uvijek takvih najmanje). Pretačemo dane, sate, obveze.. ja ću ovo- ti ono... I krećemo u akciju. Sada kada sam u snijeg i zimu ispratila moju drugu polovicu s njegovim prvim tjednim zadatkom, razmišljam koliko smo mi odrasli skloni zakomplicirati stvari. Iako se u svemu u osnovi nalaze vrlo jednostavna pravila i stvari, svojim "umnim" promišljanjima napravimo od buhe slona. Vrlo skromnim stvarima natovarimo teške i "važne" opterečujuće riječi i fraze...Sjetih se jedne stare knjige Roberta Fulghuma "Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću", pročitah ponovno njegove vrtićke mudrosti i trudit ću se da naš radni tjedan uz Božju pomoć bude vrlo jednostavan.
"Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:
-sve podijeli s drugima
- igraj pošteno
- ne tuci ljude
- svaku stvar vrati gdje si je našao
- počisti za sobom
- ne uzimaj što nije tvoje
- kad nekoga povrijediš, ispričaj se
- peri ruke prije jela
- pusti vodu u zahod
- topli keksi i hladno mlijeko su zdravi
- živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi- svaki dan od svega po malo.
- svakog poslijepodneva odspavaj
- kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svoga druga
- ne zaboravi da čudo postoji"
Robert Fulghum
" Zaista, kažem vam, tko ne primi Kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Mk 10,15
Post je objavljen 13.03.2006. u 11:06 sati.