Zrno gorušicino
13.03.2006., ponedjeljak
|
Već od ranog jutra (čitaj: oko 7.) muž i ja planiramo tjedne obveze. Naravno, one predvidljive (kod nas je uvijek takvih najmanje). Pretačemo dane, sate, obveze.. ja ću ovo- ti ono... I krećemo u akciju. Sada kada sam u snijeg i zimu ispratila moju drugu polovicu s njegovim prvim tjednim zadatkom, razmišljam koliko smo mi odrasli skloni zakomplicirati stvari. Iako se u svemu u osnovi nalaze vrlo jednostavna pravila i stvari, svojim "umnim" promišljanjima napravimo od buhe slona. Vrlo skromnim stvarima natovarimo teške i "važne" opterečujuće riječi i fraze...Sjetih se jedne stare knjige Roberta Fulghuma "Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću", pročitah ponovno njegove vrtićke mudrosti i trudit ću se da naš radni tjedan uz Božju pomoć bude vrlo jednostavan. "Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio: -sve podijeli s drugima - igraj pošteno - ne tuci ljude - svaku stvar vrati gdje si je našao - počisti za sobom - ne uzimaj što nije tvoje - kad nekoga povrijediš, ispričaj se - peri ruke prije jela - pusti vodu u zahod - topli keksi i hladno mlijeko su zdravi - živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi- svaki dan od svega po malo. - svakog poslijepodneva odspavaj - kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svoga druga - ne zaboravi da čudo postoji" Robert Fulghum " Zaista, kažem vam, tko ne primi Kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Mk 10,15 |
