Dragi moji, evo sjedim od ranog jutra s folijama na kosi, umrljana od glave do pete u boju za kosu i razmišljam kako smo mi žene (a i poneki muški) čudna stvorenja! Bojaj kosu, čupkaj obrve, depiliraj se, dijeta, šminka, odjeća.... Ponekad se pitam ima li ovaj popis kraja?! Moja druga polovica kaže da nikada ne bi volio biti žensko. To mu je prekomplicirano... No, nas nitko ne pita! Očekuju da budemo top i fit, a mi se nastojimo u to uklopiti (s više ili manje uspjeha).
Kažu mi da sam rijetka sretnica koja stane u srednjoškolsku odjeću, da mi zavide što i nakon dva poroda imam kilažu kao na dan vjenčanja...
Ja ne sudim ljude po frizuri, niti odjeći... Važno mi je da je Čovjek. No, i tu sam valjda rijetkost u ovom materijalnom svijetu.
Zavidim Adamu i Evi-oni su tu bili bezbrižni... Ili su se i oni možda budili ujutro s dilemom: smokvin ili neki drugi list za današnju šetnju Edenom?? ;))
Idem oprati boju s kose, da ne bi bila sretna, mršava, ali ćelava!
Pusa svima....
Post je objavljen 16.03.2006. u 08:56 sati.