Moja sestra Ceca
ponedjeljak, 20.07.2015.
MEMORIES...
04.11.2014. Ovaj tekst sam našla na Internetu, ne znam ko je autor ali sam se nekako našla... i tako dobro opisuje ljude koji žive od uspomena...kao neke utvare, ni na nebu ni na zemlji...žive a kao da ne žive...kao da sanjaju cijelo vrijeme...Ljudi koji žive od uspomena su umorni... Neko živi a neko se sjeća... "Čovjek koji živi od uspomena ima dva života. Nijednim nije zadovoljan, nijedan ga ne ispunjava. Čovjek koji živi od uspomena vodi čudan život: jedan na javi, drugi u snu, jedan u sebi, jedan izvan sebe. Čovjek koji živi od uspomena ustaje kasno: dugo živi u uspomenama, zatim otvara oči i pokušava da se suoči sa dvojnikom koji stoji iznad postelje. Čovjek koji živi od uspomena ustaje umoran. Čovjek koji živi od uspomena liježe kasno: prikuplja detalje, mrvice, kockice, kuglice sjećanja koje potom pretače u uspomene i slatko sanja produžavajući život. O sebi ne zna da brine. Čovjek koji živi od uspomena liježe umoran. Čovjek koji živi od uspomena besmrtan je u njima. Prepričava ih sebi, obnavlja, uljepšava. Uspomene se množe a život dijeli. Čovjek koji živi od uspomena sve više nestaje a da to i ne primjećuje: što više živi u uspomenama manje je u životu. Čovjek koji živi od uspomena ne može da se odluči koji život da odabere. Zato živi dva: jedan lažan i jedan varljiv. Čovjek koji živi od uspomena sanja otvorenih očiju. On ne spava, budan je. Čovjek koji živi od uspomena mrtav je, znaj, mrtav oduvijek" |
- 08:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Ožujak 2019 (1) Lipanj 2018 (1) Travanj 2018 (1) Kolovoz 2017 (2) Lipanj 2017 (1) Kolovoz 2016 (1) Lipanj 2016 (1) Veljača 2016 (1) Kolovoz 2015 (2) Srpanj 2015 (17) Lipanj 2015 (18) Svibanj 2015 (23) Travanj 2015 (4) Ožujak 2015 (7) Veljača 2015 (39) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 CECA Želim napomenuti da prebacujem stare postove pošto blog na kojem sam pisala od 2008. godine prestaje sa radom i ne bih voljela da se to sve izgubi i zaboravi. Ja sigurno nikada zaboraviti neću... Ovaj blog posvećujem mojoj jedinoj sestri koja je umrla u avgustu 2007, mjesec dana nakon poroda zbog greške anesteziologa Amile Cvijetić-Koldžo tzv. DOKTORKE SMRT- Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu. Israga je trajala godinu dana, pa suđenje godinu dana nakon čega su prekvalifikovali krivično djelo (nesavjesno liječenje u teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi). Onda ponovo suđenje gdje je dotična osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora - presedan u BiH (01.02.2012.). Cijelo vrijeme doktorica radi kao da se ništa nije dogodilo. Vrhovni sud potvrdio je presudu Kantonalnog suda 16.06.2013. i smanjio kaznu na tri godine. I poslije toga ona još uvije radi sve do kraja jula 2014. http://www.cin.ba/doktorica-u-zatvoru-zbog-smrti-pacijentice/ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
