Moja sestra Ceca

Rođendani... rođendani koji to više nisu... Prvo  Cecin... pa princeze Ene...pa moj... pa mamin... Kako proslaviti te rođendane??? Kako preživjeti te dane? Kako ovaj mjesec? Slijedeći mjesec...? Kako preživjeti ovaj život? Jedino sa uspomenama i sjećanjima...To je nešto što mi niko ne može oduzeti. Nešto moje i lijepo... Iako ni sve uspomene nisu lijepe...Njih nastojim zaboraviti ali mi nešto ne ide... Ne zaboravlja se tako lako...Nema gumice koja bi to izbrisala, nema lijeka koji bi to zaliječio.

Boli me svaki dan a ti "posebni "dani bole jače, bole posebno,  bole toliko da na kraju postane nepodnošljivo. Neko je rekao: DIŠEM...A NEMAM ZRAKA... Bliži se i godišnjica... MRZIM AVGUST...

"Nedostaješ mi... nedostaješ mi da se prva mog rođendana sjetiš, nedostaješ mi da se raduješ mojoj sreći, nedostaješ mi da me tješiš kada sam tužna, nedostaješ mi da me hrabriš kada sam nesigurna, nedostaješ mi da mi kažeš Sve će biti O.K., nedostaješ mi da stvorimo barem još jednu lijepu uspomenu i najviše mi nedostaje tvoj osmijeh... nedostaješ mi sve više i više...  I znam nedostajat ćeš mi još u raznim trenutcima... i tražit ću te u sobama praznim i u ljudima raznim, tražit ću bar dio tebe..." A nikako da te nađem...

NEMA TE
Opet sam te tražila u nekim mračnim sobama, gdje tutnje tuđe prošlosti u nekim drugim ljudima koji ti ni po čemu ne sliče..
Na tuđim dlanovima, u praznim pogledima, na pijanim usnama umišljenih pjesnika... i nigdje te NEMA..
Tvoja tišina piše duga pisma i tvoja odsutnost nema tvoje ime... Sa druge strane razuma još uvijek dolutaš... ostaviš otiske prstiju... da ne zaboravim i nikada sebi ne oprostim što te svakim jutrom opet izgubim... ( Marijana Vukčević)( Marijana Vukčević)