Mila moja teško je ovih dana... preteško...praznici koje bi trebali proslaviti u krugu porodice. Umjesto toga naviru sjećanja... tuga obuzima svaki dio moga tijela... i boli svaki dio tijela... beskrajna tuga i nepodnošljiva bol... suze klize niz obraze...pa opet sjećanja... i opet tuga... Bila sam sa tobom i mamom za Božić ali na groblju... i u sjećanima i snovima. Sjećanja ne umiru... nikada...
"Snove mi niko ne može oduzeti... U snovima uvijek, pored vas mogu šetati...za ruku vas držati.. Znam, da uvijek ću tamo vas naći... tamo ću vas čuvati... U snove ću se uvijek vraćati... Samo zbog vas..."
Jako mi nedostajete... volim vas puno i nosim sa sobom svuda... i uvijek... ZAUVIJEK!
Draga Gordana, teško je poslije toliko boli naći neke riječi utjehe. Ali ne treba klonuti duhom da će sve ovo proći i da će odgovorne stići kazna. Ako ne na ovom onda na onom svijetu. Ti si i do sad bila borac najhrabriji od svih ljudi koje ja znam. Neka ti Cecina dječica budu podstrek da nikada ne odustaneš. Budi hrabra, još samo malo...
Zorana
Želim napomenuti da prebacujem stare postove pošto blog na kojem sam pisala od 2008. godine prestaje sa radom i ne bih voljela da se to sve izgubi i zaboravi. Ja sigurno nikada zaboraviti neću...
Ovaj blog posvećujem mojoj jedinoj sestri koja je umrla u avgustu 2007, mjesec dana nakon poroda zbog greške anesteziologa Amile Cvijetić-Koldžo tzv. DOKTORKE SMRT- Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu.
Israga je trajala godinu dana, pa suđenje godinu dana nakon čega su prekvalifikovali krivično djelo (nesavjesno liječenje u teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi). Onda ponovo suđenje gdje je dotična osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora - presedan u BiH (01.02.2012.). Cijelo vrijeme doktorica radi kao da se ništa nije dogodilo. Vrhovni sud potvrdio je presudu Kantonalnog suda 16.06.2013. i smanjio kaznu na tri godine. I poslije toga ona još uvije radi sve do kraja jula 2014. http://www.cin.ba/doktorica-u-zatvoru-zbog-smrti-pacijentice/