23.08.2012.
Pet godina otkad te nema... deset godina bez mame... Godinama ne mogu da dišem, osjećam se tjeskobno...fali mi zraka...fali mi ljubavi, zagrljaja...falite mi vas dvije... Posjetim vas u mislima, snovima... razgovaram sa vama... svaki dan, a onda se probudim i vratim u surovu stvarnost. Snovi i misli nisu mi baš dovoljne...a stvarnost suviše boli i postaje nepodnošljiva...
"Svakog dana plutamo sve dalje od nje, svaki korak koji učinimo jedan je od nje. Dalje živjeti znači dalje, još dalje od nje. Odrješito se postavljamo prema danima ali dani nas ne primjećuju..." (P.F.Thomese)
|