Moja sestra Ceca

Nikad nema onih koje tražiš...

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je , da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života. Dave se i osporavaju, neprestalno.

Gdje će se zatvoriti taj krug u kom se strast hrani a ne troši?"Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran ni da je umrlo ono sto je prošlo. Ali zašto se budi kad mu je najmanje potrebno.

Čovjek treba da se odriće svega što bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razočarenje neizbježni. Moramo se odreći ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo uništiti svoju ljubav, da je ne unište drugi. Moramo se odreći svakog vezivanja, zbog mogućeg žaljenja. Misao je surovo beznadna. Ne možemo uništiti sve što volimo, uvijek će ostati mogućnost da nam to unište drugi.

Gdje su zlatne ptice ljudskih snova, preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi?  (Derviš i smrt)

NEMA TE
Opet sam te tražila u nekim mračnim sobama
gdje tutnje tuđe prošlosti...
U nekim drugim ljudima koji ti nipočemu ne sliče
Na tuđim dlanovima u praznim pogledima, na pijanim usnama
umišljenih pjesnika i NIGDJE TE NEMA...
Tvoja tišina piše duga pisma i tvoja odsutnost nema svoje ime
Sa druge strane razuma još uvijek dolutaš sanjiv i djetinjasto zanesen
nekim tako običnim stvarima. Ostaviš otiske prstiju izgužvanu postelju i
par stihova pride da ne zaboravim i nikad sebi ne oprostim što te svakim jutrom opet izgubim.... ( Mirjana Vukčević)

Draga moja Gordana,
nase zvezde nas gledaju s neba...
Niko nam ih (vise) ne moze unistiti i oduzeti.
Sjaje vecnim sjajem...
A njihovi zlotvori?
Docekatce i oni da traze one kojih nece biti...
Zelim im to, sto pre. nevenkagaragic