Moja sestra Ceca

Da, još jedan moj rođendan bez tebe...još jedan izuzetno težak i tužan dan, još jedan dan sjećanja na neka stara vremena...i plačem, plačem cijeli dan. Bila sam danas kod tebe i mame, imala sam potrebu da danas budem sa vama...Jako mi nedostajete...Prije 6 dana bio je i Enin drugi rođendan, koliko njoj godina toliko godina bez tebe...još malo pa duge dvije godine, dvije godine tuge, boli, sjećanja, suza, snova....Ne možeš a da ne misliš KAKO JE BILO; KAKO JE SKORO BILO...KAKO JE MOGLO BITI, KAKO JE TREBALO BITI, MOGLO BI BITI. I KADA ZATVORIŠ OČI ; KAKO ĆE BITI (P.F. Thomese)

I KAO ŠTO PJESMA KAŽE I WILL ALWAYS LOVE YOU...i tebe i mamu...



Draga Goco,
Htjela sam reci- Sretan Rodendan,samo nekako ne zvuci ispravno. To je koncept usaden duboko u ljudima da obiljezimo dan rodenja kao onaj nas neki posebni dan. Da se podsjetimo da je proslo onih godinu dana od prijasnjih rodendana. I dok neko ima dovoljno srece da se sijeti nekih pozitivnih dogadaja i lijepih uspomena iz te predhodne godine, ta sreca se nekako uvelica na rodendan. A tuga- isto tako. Znam da da su tvoje lijepe uspomene mnogo starije od ove prijasnje godine i nepravedno otrgnute od tebe, i da nema ama nikakve sanse da tvoj rodendan tebi bude jedan sretan dan. Zelim da ti kazem, da je to sretan dan meni i svim ljudima koji te vole. Sretan jer si se rodila, i bila dio zivota, dio uspomena. Iako ti pisem ovo rastuzena tvojim suzama, osijecam se sretnom da si mi bila prijateljica eto tu zadnju godinu dana i nadam se jos mnogo mnogo godina. Tvoja Adela

Draga Gordana,
"KAKO CE BITI"?
Nazalost, uvek tuzno i bolno secanje na sve ono "kako je bilo" i kako je MOGLO biti. Svaki sledeci rodjendan pratice s nevericom pitanje : ZAR JE MORALO TAKO BITI? nevenkagaragic

Nitko sigurno nije tuzniji od tebe ali je zadivljujuce sa koliko snage pises ovaj blog. I ja se svaki puta rastuzim kada ga otvorim. Tisti me i to sto netko tko je napravio ovako sto nosi isto prezime kao i ja a da za to nema nikakvoga razloga. Kazem da nema razloga jer se doticna prije vise od 10 godina razvela od jednoga clana nase porodice ali i dalje nosi (i) muzevo prezime.

Ipak to je puno manji problem ali ti porodica Koldzo od srca zeli da istrajes i da vjerujes, najvise zbog svoje sestre ali i drugih koji su ili ce stradati na isti ili slican nacin, da pravda nekada jeste spora ali uvijek na kraju pobjedi.

ISKRENO I VELIKO HVALA PORODICI KOLDŽO ZA PODRŠKU