Dragi Naši,
bili smo skroz cool i ispijali nedjeljnu kaficu u Muzeju suvremene umjetnosti. Inače kafa im je grozna. Kad ste već u kvartu boje je popit istu u kafiću Linea iza kantuna. Ime kafića je skraćeno od Nulla dies sine linea i zato Nan je još i draži.
Ali vratimo se na kafić MSU. Bilo je neuobičajeno puno svita tj. pola stolova je bilo zauzeto. A tako i u muzeju. Valjda radi lošega vrimena i studeni vanka. Osjećali smo se kako na špici, gledali oko sebe, ko je što obuka, kako komu što stoji i slično... ...dok nismo pali u afan. Za stolom do Nas sedi je Ivan Kožarić!!!
Chk chk chk
![Photobucket](http://i212.photobucket.com/albums/cc109/gollynbossy/prijepodne%20u%20muzeju/P150511_1115.jpg)
Cili smo se smeli. Hoćemo ga pitat autogram, hoćemo kleknut ničice isprid njega, hoćemo ga ignorirat i glumit hard-to-get, hoćemo mu poslat piće, što ćemo, di ćemo, jo, jo, jo...
Nismo učinili ništa od tega nego smo ga prvo potajno slikali, a onda zvali Vas da podijelimo radost. Sharing is caring!
I taman smo izašli iz muzeja kad smo naletili na frenda arhitekta i vratili se nazad, pogledat koju izložbu u dobrom društvu
Prvo smo išli na ESSL ART AWARD CEE 2011.. Usput smo prokomentirali Kožarića i Prizemljeno sunce i Zagrebački sunčev sustav i to kako nam (ni Nama ni njemu) uopće ne smeta što se po Prizemljenemu suncu šara jer smatramo da ta skulptura poziva na interakciju i kako po bezveznim skulpturama (tipa Radić na početku Petrinjske) niko ne šara, ali se ne šara ni po OK stvarima (tipa Šenoa u Vlaškoj) zato što one ne privlače ljude na ti način kako ih privlači Sunce. Onda smo malo iskritizirali zgradu muzeja i ishvalili hrvatsku arhitekturu u razdoblju '30-'50 i sve skupa bili smo pripametni i kunsthisterični. Volimo bit takvi s vrimena na vrime. Ne pričamo Min uvik o robi, postolima, Grazu, Ivoni i Tometu.
Ovo je bila digresija. Na ESSLu nam se najviše svidi Portret IV od Davida Ranogajeca...
![Photobucket](http://i212.photobucket.com/albums/cc109/gollynbossy/prijepodne%20u%20muzeju/P150511_1242.jpg)
...i rečenica iz opisa instalacije Stjepana Milasa. “Na nekim kućama nije bilo krovova, no nije bilo ni kiše”
![Photobucket](http://i212.photobucket.com/albums/cc109/gollynbossy/prijepodne%20u%20muzeju/P150511_1240.jpg)
Onda smo išli u stalni postav. Tamo smo opet obožavali Kožarića.
![Photobucket](http://i212.photobucket.com/albums/cc109/gollynbossy/prijepodne%20u%20muzeju/P150511_1303.jpg)
A u njegovem ateljeu smo raspravljali o problemima konzerviranja i restauriranja suvremene umjetnosti i razmišljali kako čistačica čisti to uopće i pričali kako se bakelit nakon 50-tak godina mrvi u prah. Pričali smo i kako s jednon prijatejicon pišemo blog golly&bossy i kako Nas (Nas i Vas, golle&bosse) oduševljavaju rečenice tipa ove:
![Photobucket](http://i212.photobucket.com/albums/cc109/gollynbossy/prijepodne%20u%20muzeju/P150511_1334.jpg)
Na kraju smo još slikali i pijat Tko radi ne boji se gladi. Ali zaboravili smo di.
![Photobucket](http://i212.photobucket.com/albums/cc109/gollynbossy/prijepodne%20u%20muzeju/P150511_1300.jpg)
Bilo Nam je super.
Vaši