Marketing
Prijepodne u muzeju
Dragi Naši,
bili smo skroz cool i ispijali nedjeljnu kaficu u Muzeju suvremene umjetnosti. Inače kafa im je grozna. Kad ste već u kvartu boje je popit istu u kafiću Linea iza kantuna. Ime kafića je skraćeno od Nulla dies sine linea i zato Nan je još i draži.
Ali vratimo se na kafić MSU. Bilo je neuobičajeno puno svita tj. pola stolova je bilo zauzeto. A tako i u muzeju. Valjda radi lošega vrimena i studeni vanka. Osjećali smo se kako na špici, gledali oko sebe, ko je što obuka, kako komu što stoji i slično... ...dok nismo pali u afan. Za stolom do Nas sedi je Ivan Kožarić!!!
Chk chk chk
Cili smo se smeli. Hoćemo ga pitat autogram, hoćemo kleknut ničice isprid njega, hoćemo ga ignorirat i glumit hard-to-get, hoćemo mu poslat piće, što ćemo, di ćemo, jo, jo, jo...
Nismo učinili ništa od tega nego smo ga prvo potajno slikali, a onda zvali Vas da podijelimo radost. Sharing is caring!
I taman smo izašli iz muzeja kad smo naletili na frenda arhitekta i vratili se nazad, pogledat koju izložbu u dobrom društvu
Prvo smo išli na ESSL ART AWARD CEE 2011.. Usput smo prokomentirali Kožarića i Prizemljeno sunce i Zagrebački sunčev sustav i to kako nam (ni Nama ni njemu) uopće ne smeta što se po Prizemljenemu suncu šara jer smatramo da ta skulptura poziva na interakciju i kako po bezveznim skulpturama (tipa Radić na početku Petrinjske) niko ne šara, ali se ne šara ni po OK stvarima (tipa Šenoa u Vlaškoj) zato što one ne privlače ljude na ti način kako ih privlači Sunce. Onda smo malo iskritizirali zgradu muzeja i ishvalili hrvatsku arhitekturu u razdoblju '30-'50 i sve skupa bili smo pripametni i kunsthisterični. Volimo bit takvi s vrimena na vrime. Ne pričamo Min uvik o robi, postolima, Grazu, Ivoni i Tometu.
Ovo je bila digresija. Na ESSLu nam se najviše svidi Portret IV od Davida Ranogajeca...
...i rečenica iz opisa instalacije Stjepana Milasa. “Na nekim kućama nije bilo krovova, no nije bilo ni kiše”
Onda smo išli u stalni postav. Tamo smo opet obožavali Kožarića.
A u njegovem ateljeu smo raspravljali o problemima konzerviranja i restauriranja suvremene umjetnosti i razmišljali kako čistačica čisti to uopće i pričali kako se bakelit nakon 50-tak godina mrvi u prah. Pričali smo i kako s jednon prijatejicon pišemo blog golly&bossy i kako Nas (Nas i Vas, golle&bosse) oduševljavaju rečenice tipa ove:
Na kraju smo još slikali i pijat Tko radi ne boji se gladi. Ali zaboravili smo di.
Bilo Nam je super.
Vaši
Post je objavljen 16.05.2011. u 09:09 sati.