golly&bossy

Dragi Naši,
vrijeme je za kutak iz kulture. Di smo bili, što smo gledali i što smo pročitali:

Pročitali smo: Orhan Pamuk - Muzej nevinosti

Zovem se crvena bila nam je malo dosadna, Istanbul nas je oduševi, ali Muzej nevinosti je nadmaši sve. Pamuk ne zna napisat kratku knjigu pa se parićajte na šestotinjak stranica o ljubavi Kemala i Fusun. Naravno, sve velike ljubavi su nesretne pa tako i njihova. Nama je ki muzeologu bilo super što na kraju Kemal zabrije na muzeje i posjeti ih 5723! Istovremeno stvara vlastiti muzej – muzej nevinosti, razmišlja o smislu i načinu formiranja zbirke, o postavu muzeja, “u muzeju nikad ne bi trebala biti gužva [...] zabranjujem da u Muzeju nevinosti istodobno bude više od pedeset posjetitelja [...] izlošci u muzeju plaču u vrijeme velikih nedjeljnih gužvi”, sve je promisli. Najboje od svega je što će fiktivni muzej postat realni jer je Pamuk stvarno skupi predmete koje spominje u knjizi. Jedan razlog više da se veselimo ponovnem odlasku u Istanbul.

Pogledali smo: Gran Torino

Nama je Clint Eastwood zakon. I sve što on dotakne. Npr. Kevin Costner nan je kako jedna krepana riba, ne možemo ga vidit. Ali u savršenen filmu Savršen svijet i on je savršen. Naravno, zato što ga je popravi Clint Eastwood.
Clint Eastwood je zapravo pravi renesansni čovjek – glumi, režira, tuče zlikovce i ima počasni doktorat iz glazbe. Za Vanity Fair Annie Liebovitz je snimila seriju fotografija s režiserima i glavnim glumcem u novijim filmovima. Na slici ih je znači uvik dvoje, osim na ovoj slici jer je Clint precool i u Gran Torinu sam glumi i režira. (Slikala je i Mickeya Rourka. Obavezno pogledajte.)



Ovo je pjesma iz filma. Koju je isto napisa Clint (ne sam, ali svejedno). Stavili smo službeni spot jer nismo mogli verziju koja nam se više sviđa. A to je ona u kojoj Clint i pjeva: http://www.youtube.com/watch?v=HEXF7U5TYV8

Vidili smo izložbu: Liability – Ivana Franke, Umjetnički paviljon

Ako je Clint Eastwood renesansni čovjek Ivana Franke je demiurg. Koje droge, koji alkoholi, koje meditacije - nirvana izgleda kako instalacije Ivane Franke. Zapravo uopće ne možemo opisat kako to izgleda, to treba doživit u Umjetničkem paviljonu do 7.10. Očekujte neočekivano



U želji da nan Ivana Franke postane najboja prijatejica, pozdravljaju Vas
Vaši

Dragi Naši,
ovo lito smo bili na Samarske stijene. Nismo imali pojma di je to uopće i što nas tamo čeka. Zapravo, mislili smo da će to bit ugodna šetnjica tipa Sljeme, ali ne, ne... ...bilo je puno ekstremnije. Zato smo sastavili vodič za preživljavanje po Samarskim stijenama. Ergo, treba znat da...

...da je MPP kao Mrkopaljski planinarski put, ali zapravo znači Medvjedi papaju planinare. E, tamo ima stvarno ima medvjeda. Jednega malega smo i vidili!


...da medvjedi ipak valjda ne papaju planinare, ali ovo gnjilo drvo puno crvi i ličinki im je pravi švedski stol. Vidite di su grebali.


...da ako ne volite zelenu ne grete tamo


...da ako piše Samarske stijene 3/4 h to zapravo znači duplo više


...jer je staza malo zahtjevnija


…da treba poć s puno ekipe. Jer tamo nema ničega, nema ljudi, nema puta ni staze. Ako vam se nedajbože štogo dogodi nema tamo pomoći, samo vas Stipe Božić i GSS mogu spasit. Ako ih uspijete dozvat dimnim signalima jer tamo nema ni signala za mobitel


…da ako grete prima Ratkovem skloništu skupite usput drva i ostavite ih u skloništu. Jer se nikad ne zna kojem nesrićniku će trebat.


…da u Ratkoven skloništu ne tičete hranu za krajnju nuždu. Ali ko određuje što je krajnja nužda?


…da je priroda puna čudnih oblika. Redom: vrata, slomljeni zupčanik, a na trećoj slici kapa i stepenica (kliknite na slike)


…da kad piše Teže i Lakše i kad na putu za Teže ima i znak upozorenja da to valjda nešto stvarno i znači




…da je Teže zapravo nemoguće. Gremo nazad.


...a da ni Lakše ni baš lagano. Ovo je uspon na spomenutu stepenicu. Ivana je već gore, ostatak ekipe je odluči pričekat ispod.




...da je pogled sa stepenice veličanstven


...i da uvik treba ostavit pisani trag. Verba volant, scripta manent.


...da se na 1302 m osjećate u najmanju ruku kako da ste na Everestu


...da se na kraju treba spustit na Sabljake, jezero ku Ogulina. Nakon onih gudura ovo je pravi odmor za oči.


...da se na Sabljacima ji dobro i jeftino.


... i da se bez dobre ekipe nema smisla ni penjat ni jist.


Vaši

P.S. Ponavljamo da smo vidili medvjeda. Bi je mali, trča je od ceste u brig i vidili smo mu samo guzicu. Mi smo bili sritni što smo u autu jer di je mali medo tu je i mama, a tu gospođu stvarno ne bi htili upoznat.
Sad kad smo vidili medvjeda u divljini na našon listi želja ostaje još samo lav, slon, žirafa, kukubara, koala, klokan, čudnovati kljunaš, sredozemna medvjedica, tasmanijska neman i Ptica Trkačica.

Dragi Naši,
još smo pod dojmom Vašega prikaza o blagu Tete Mile (klik). Sigurni smo da tega ima još i molimo Vas da još slikate, a najviše bebu za na posteju su sakon na glavi jer nan je ona najboja.

A Min Van se moramo pohvalit da smo u petak napokon išli gledat Kauboje o kojima već godišćima slušamo samo najbolje. I stvarno je predstava super super super. Kako bi reka stari drug Mumi: “J***š film bez helikoptera. A ako nema helikoptera mogu i konji.” E ova predstava ima konje, znači da je dobra. To što se oni samo pravu da jašu, nema veze. I još ima da se odjedanput počme skakat, pjevat i plesat a to je odma veliki plus u našima očima. I još pjevaju country, što nama mega odgovara (klik, klik, klik, klik). Summa summarum, pun pogodak. Toliko smo in pjeskali da su nas ruke zabolile i još nan je došlo i da naučimo step. Daleki, kad dođete u Zagreb, obavezno obavezno ovo morate pogledat.



Predstava traje debele tri ure koje prođu u tri sekunde. A jadni glumci toliko se naplešu i naskaču i ne fremaju te tri ure, da mislimo da iza predstave mrknu velike čevape i jumbo pizzu svaki. I onda da su još gladni.
Inače, jedan od vrhunaca predstave za Nas je bi kad zapjevaju pjesmu Wildflowers. Nismo uspili nać na youtubeu snimku s Kauboja, zato stavljamo original. I premda se duboko klanjamo geniju Dolly Parton Ivana Starčević iz Kauboja otpjevala je to puno puno boje. Rispekt!


Ali da se vratimo sad i na ozbiljne stvari tj. na sebe i svoju robu. Svaka čast Kaubojima i Dolly, ali oni su ipak u sjeni naše nove pernate burse. Zapravo, Pernate Burse.
Daleki, pogledajte ovi rokenrol, a onda padite na guzicu, katapultirajte se u orbitu i kružite oko Zemlje po elipsoidnoj putanji. A onda opet padite na guzicu.


Bursa je iz Zare i ima mnoga značenja. Npr. izgleda kako ništo iz Harryja Pottera. Referira se i na Gavrana od Edgara Allana Poea. Tun su i poveznice s našom kultnom maramom (klik). Istovremeno je izuzetno praktična i za izać vanka, poć na tulum, posal, na kafu ili u Keruma, a i za nosit po kući kad se nima što činit. Slutimo da će imat i odličnu karijeru u maškarama.
Pernata Bursa ima i svoju voju. Npr. u subotu nam se i ni toliko izahodilo, ali ona je inzistirala. Živila Bursa!

Vaši oZaraeni koji su Opernatili

Aloha, Klingoncy.

Vin i naše svekoliko čitateljstvo vjerojatno znate da je Nama jedna od najdražih knjiga "Od kiča do vječnosti" autorice V. H. Pintarić. Od brojnih pripametnih stvari koje smo tamo pročitali, najviše nam se u memoriju ucijepila misao jednog poznatog arhitekta koja otprilike glasi: "Kad ideje postaju kompromisi, one umiru". I to je istina. Znate da Mi imamo našu supergenijalnu Tetu The Millu koja se nikad nije udavala i koja živi vrlo sretnim i ispunjenim životom prema svojim strogo zacrtanim pravilima. Sve se zna i sve se poštuje. Zna se kad je stajun za lumblije, kad se čini bakalar, koja boja stolnjaka ide za koju prigodu, kad je ura od posjeta i kako se treba odužit likaru, susidu ili prijateju za učinjenu uslugu ili ukazanu pažnju. Teta The Milla maksimalno je ekološki osvještena, reciklira i čuva stvari, vrhunska je pletilja, vezilja, majstorica domaćih i starinskih kolača. Njezina pedantnost Nas je znala izluđivat, ali danas u njoj vidimo ikonu vrijednosti, a poštapalica "Doće Bile Muhe" koja Nas je užasno nervirala, pokazala se proročanski točna i sad znamo da Bile Muhe nisu stravične Muhe Alieni, nego ustvari metafora za izokrenuti sustav vrijednosti. Međutim, ono što Nas kod naše Tete najviše veseli, a nad čim smo se u našim pubertetskim danima zgražali, njezin je životni prostor prepun svakojakih čudesa: kič figurice, sveci, mnoštvo mirlića, čipke, vezeni lancuni, Eiffelovi tornjevi, sat-koala iz Australije ili pepeljara na Sv. Petra u Rimu. Too much, je li? Ali...Sve to toliko je savršeno složeno, izglancano, dovedeno u pregenijalne odnose, da na kraju stan tete The Mille doživljavamo ko muzej i iz ove perspektive shvaćamo da joj te prekobrojne figurice, balerine, dupini, vazice na Crvenkapice, u stvari, prave društvo i da je jako vesele. I tako, kad smo prije par godina bili u Crnoj Gori u posjet našem fensi ultramega kul frendu Marku i kad smo na njegovom fensi kominu ugledali ovu porculansku figuricu kojoj smo dali ime "Djevojka koja čita", odma smo ga pitali da Nam je pokloni što je on nesebično učini, iako je bi, blago rečeno, šokiran našim odabirom. Evo je:



Naime, Mark je totalno fensi, uvik Nam poklanja najbolje parfeme, a za ilustraciju njegovog stila, evo samo da mu vidite banju:



I tako se Mark sretno riješi kič figurine, a Mi smo znali da će ona nać svoje misto pod Suncem i donili smo je našoj dragoj Teti. Ona je odvalila, a figurica živi u sretnoj simbiozi na vrhu starinskog ormara s jednim plišanim rakunom, klompom-brodom-lampom koju je pokojni Dida doni kad je navigava i s jednim suvenirom grčkog božanstva što je neki rođak doni iz Atene. Ma da ovo vidi Gilio Dorfles, napisa bi novu knjigu!!!



Na drugemu ormaru je slijedeće: Beba za na posteju (mislimo da je to donila baba kad je išla u Ameriku posli rata, Drugega rata), slika Isusa i još jedna škatula. Beba na glavi ima najlonski sak da joj ne pada po glavi prašina. Mislimo da samo još umjetnik Vinko Prižmić tako čuva svoju Noru. Evo slika da ne mislite da smo na LSD-u:



I za kraj, figurice s ormara u tinelu:



Volu Vas Washy.

Dragi Naši,
po još jednu svakotjednu dozu muzealnosti zaputili smo se na Gornji grad, u Muzej grada Zagreba. Na izložbu Foto-albumi obitelji Hellenbach (klik).
Kad tamo, razočaranje. MGZ uvik ima super izložbe, ali ova nan je bila prilično dosadnjikava.

Ali, “ver ex anno tollere” rekli su stari Latini, a “kad ni vina dobra je i bluta” stari Blaćani. Tako smo min pribrali ono što nan se svidilo. A budući da smo golly&bossy, ali ne i goli i bosi, to je značilo: roba.

Ovo se oženi jedan Hellenbach. Inspirirana Scarlet O'Harom, mlada se ogrnula kontrinom.


Ti Hellenbach je bi kapetan. Žena je, naravno, išla na vijaž s njin. I dok ne odobravamo izbor kontrine kao pokrivala za glavu, ova vesta nan je super super, premda bi nama stala grozomorno.


Prin nego su postali plemići Hellenbachovi su bili rudari. Zato se valjda ova Hellenbahica omaškarala u rudarku. Sve skupa nan izgleda očajno, ali pozelenili smo od zavisti na ovi struk.


Ovo ni Hellenbachica nego rodica Papadopoli-Aldobrandini. Izgleda wow.


Mladi rođaci Pejačevići, u modernim gladijatoricama.




Budući da smo socijalno osjetljivi ne možemo priskočit ni potlačene. Jedna je Hellenbachica bila foto-amater pa je slikavala okolo uključujući i svoje kmetove. Ovo su Štef i Mara ispred svinjca. Ili su Štef i Mara mali ili je ova guda ogromna. A, za razliku od malih Pejačevića, bidna Mara je bosa, i to u smetu, a pretpostavljamo i Štef.


Ova slika nan se najviše svidila i nazvali smo je Sveta obitelj. Mislimo da jon to boje stoji nego službeni naziv Seljačka obitelj. Primjetite kako su i ovi su nesrićnici bosi.



Pogled na jedan pano. Boooooring.


Zato je ova izložba baš dobro dizajnirana. Priroda krških polja Dinarida (klik) u Hrvatsken prirodoslovnen muzeju kroz puno slika i dobro organiziranega teksta uči nas o kršu i o prirodi i društvu na njemu. Za razliku od MGZ HPM je misli i na furešte i sve lipo napisa i na engleski. Šteta što im web šteka.



Uglavnom su tako panoi, ima i prepariranih ptica iz pretprošlega stoljeća koje stvarno izgledaju malo previše starinski.
Ali ovo nan je vrh: akvarij u kojemu plivaju endemski i ugroženi krbavski šareni pijur (Delminichthys krbavensis) i endemska i ugrožena svjetlica (Telestes polylepis) iz krških rijeka (klik). Zakon.
Svjetlica živi u rijeci Stajničkoj Jaruzi koja je široka metar, a duga 2 kilometra, a pijur se komodaje u Suvaji na cilih 8.5 kilometri. Imali smo osjećaj da je u akvariju većina populacije i odma nan je došlo da gremo vlastoručno spašavat te ribice po Lici.
Pouka ovega izloška: životinja vridi više od tisuću riči.

.

Vaši