golly&bossy

Draghi Nashi,
veselimo se Vašem uspjehu pri postavljanju slika na golle&bosse i očekujemo redovito viđat slike Starega Kraja. Molimo stavjite samo slike palih kuća, mizernih obida i stare robe. Jer ako stavite sliku od novega auta, zubaca i novih čizama onda ćemo mislit da ni Vama u Staren Kraju ni tako loše (premda stalno kukate) i pitat ćemo se je li imalo smisla emigrirat i mučit se po Baušteli. Zato molimo, održavajte melankoličnu-nostalgičnu sliku koju imamo o zavičaju.

A Min imamo romantičnu priču kao dokaz da ovi grad još ima dušu. Već smo Van govorili o Sonetu u pothodniku (klik) i još se pitamo koja je to Lana. A sad se traži Ines.



Mir i dobro.
Vashi

Dragi Klingoncy,
Na ovoj slici je mali fragment naše livade na mitskoj Guduliji. Ovo smo slikali prošlog proljeća...

Draghi Nashi,
Bilo je to u 5. misec kad smo pohodili konzumerističku Meku Graz i poklonili se u hramovima H&M i IKEA.
Što smo kupili? Ništa spektakularno, šoping ni bitan u oven slučaju, bitno je da naša guzica vidi put.
I tako smo se nakon shoppinga šetali po sunčanem Grazu. Kunsthaus smo već obašli, na otoku na Muri obavezno popijemo kafu i zato smo se ovi put makli s uobičajenih turističkih ruta. Skrenuli smo uzbrdo, hodili ulicama s finim butigama i finim Austrijancima koji su ispijali skupe kafe. Zajedno sa zrakama sunca upijali smo i Mitteleuropu.

Kontrali smo i Georgea Clooneya. Juhu!



Onda smo vidili put koji je vodi prema dvorcu na vrhu. Kako nikad nismo bili gore veselo smo se uputili za japanskim turistima i škljocali aparatom. Sve nam je bilo lipo.
Kad smo došli do ulaza u niki tunel u očima su nam se pojavili upitnici. Ali čim smo vidili da se ulazi na vlastitu odgovornost osjetili smo zov avanture i ušli.



Prvi tuneli probijeni su u Schlossbergu 1943. i bili su skloništa. 20-tak ulaza vodi do 5 km skloništa koji mogu primit skoro 50000 ljudi.



Onda smo došli do lifta. Lift je sjaji plavom svjetlošću, a min smo imali osjećaj kako da smo u filmu o James Bondu. Posebno zato što je lift bešumno klizi brzinom svjetlosti.



Ukrcali smo se i odjedanput stvorili na vrhu Schloßberga. Wow, rekli smo dok nam se pod nogama prostira Graz i šumila Mura.



Kampanel se prvi put spominje 1265.



Prima dole su vodili najsređeniji vrtli na svitu.





A ovo je ta kuća.



5. fasada Graza.



260 skalini! Srića smo se skalavali, a ne penjali.



H&M - alfa & omega



I na kraju. Kruna našega shoppinga. U Kunsthaus nam se ni dalo poć gledat izložbu, ali butigu nema šanse da propustimo. Artifarti kič koji je a) u muzeju i b) skup samim tim prestaje bit kič.



retrogenijalna zdjela za kokice



Ovu posudu za kokice smo kupili za svoj topli dom čiji su stanovnici apsolutno opsjednuti kokicama za mikrovalnu. Naša mikrovalna ih neumorno peče. Samo se još ne možemo složit hoćemo li posudu koristit za goste ili samo za nas.


Vashi Graziozni

Draghi Nashi,
Iako jako volimo životinje i ki mala smo žarko htili bit veterinarka, sviđa nan se činjenica da smo na vrhu hranidbenog lanca. Volimo pojesti, a ne biti pojedeni.
Sve nan je to prošlo kroz glavu kad smo na peškariji kupili morskega pasa.
Morskega pasa smo većinom jili friganega, ali nama je friganje tlaka, a i usmrdimo kuću pa smo se odlučili za poparu. Zato smo vazeli i šaku škampi, za boji šug.
Prvi korak popare je parićat sve navrime. Jer se sve u teću stavlje u kratken razmaku.
Dakle, prvo smo šufigali kapulu.



Onda smo na temu kratko pofrigali pasa i luk, a kad je pas ćapa boju s obe strane dodali smo i škampe.



Ulili smo i malo čarskega Pošipa, kojega smo i ispijali za obidon.



Kad je pošip malo ispari dodali smo pelate (nismo imali domaćega pamidora), petrusimen i kompire.



Odma ulili malo vode da pokrije kompire, ostavili da vre na laganoj vatri. Gotovo je kad je gotov kompir.



Priznajemo da bi grdobina bila boja, ali dobar je i pas.

Vashi siti&napojeni

P.S. Stili smo post u kategoriju Zdravlje jer je ova popara od pasa i škampi zdrava hrana.
P.S.S. Svojevremeno smo se počastili i lešadom (klik) i ježinama (klik).

Draghi Nashi,
Ne možemo virovat. 9.9. Snoop Dogg (klik), 10.10. Alicia Keys. Imamo osjećaj da su zvijezde otkrile naš komadić svemira. A ne zaboravimo ni Hladno Pivo između (klik).
A, ovo su naše priče o Alicii Keys.

Alicia Keys vs. Britney Spears feat. Peter van Mensch
Peter van Mensch je ime koje svaki student muzeologije na svitu izgovara s poštovanjem. A Peter van Mensch je bi naš profesor taman malo otkad se rastavi od žene i poče sa svojih 50-tak godina živit sam. I priča nan je kako je bi fasciniran s Britney Spears i kako je ima njen poster u prirodnoj veličini na vratima stana. Britney je suvereno vladala životom Petera van Menscha dok… dok ni napunila 20 godina, a u međuvremenu se pojavila Alicia Keys sa svojim klavirom, pletenicama i 19 godina. Alicia je zaminila Britney na vratima njegovog stana, “a svaki put kad ona zapjeva I keep on fallin' in and out of love with you to ravno meni u srce ulazi” govori je Peter van Mensch.


Alicia i super frajeri u spotovima
Dakle, pojavila se Alicia Keys. Svidila Nan se njena muzika, a s Cimericom smo posebno guštali u spotovima. Alicia Keys imala je vrhunske frajere u spotovima, a ovo je lik iz prva dva spota. Dobar Nan je i oni iz You don't know my name (klik).




Alicia ne pleše
Dok smo gledali njene spotove Cimerica i Min smo s olakšanjen ustanovili da Alicii svaka čast na glasu i stasu, ali da stvarno nema mota. Samo pogledajte oni prvi spot (klik) i vidt ćete kako bezveze mlati rukama. To nan (i Nama i njon) je bilo drago jer su nan već bile dosadile sve te koke koje pjevaju, plešu, dobro izgledaju tipa Shakira, J. Lo., Beyonce itd.


O čemu pričaju Jehovini svjedoci
Na putu prema Baušteli često prođemo ku dvi Jehovine svjedokinje koje stoju i u ruci držu Kulu stražara. I razgovaraju jedna s drugom. Uvik se pitamo je li oni razgovaraju o misionarenju ili o sličnim pitanjima duha, ili se tužu jedna drugon na zdravje i likare i dicu i muže i tako normalne priče žena u srednjim godinama. Ovo pričamo zato što smo čuli da je Prince iša u subotare i isto se pitamo kako to izgleda s njim hodit okolo po kućama i propovijedat vjeru. Je li se osti glazbe radi vire? Ako ije, bilo bi Nan ža.
Jer Nama najdraža pjesma od Alicie Keys zapravo Princeova.





Koncert
I na kraju, koncert. Prvo pitanje, što ćemo obuć naravno. Odlučili smo se za čuvene crnačke rebatinke (klik), a gore smo se narešili Babarinom psihodeličnog uzorka. Look je bi urbanocool, a podsjeća je malo na Aliciin top u spotu Girlfriend (klik). OK, Min nismo imali bubrige vanka, ali općeniti dojam je bi sličan.



Prima Domu sportova kretali su se buljuci žena. Nismo mogli virovat koliko žena na jednemu mistu. Većinom su isto bile urbanocool sređene tipa izlazak u Papayu/Piranhu/Casablancu/Coloseum. U Domu sportova miljun svita. Ne bi da Mišo Kovač pjeva pa se skupilo toliko čejadi. Zapravo, ne bi da Lenny Kravitz i Julio Iglesias zajedno pjevaju pa se skupilo toliko žena.

A koncert, koncert je bi odličan. Stvarno vrhunski muzičari, scena jednostavno glamurozna i glamurozno jednostavna, a posebno nan se svidi podij na kojen je bi klavir koji je iša naprid nazad i vrti se livo desno. Alicia zapravo ima i više mota nego što smo mogli zaključit iz spotova. U glavi je prelipa, nevjerojatno opuštena na sceni, ma prava profesionalka. Osim što je po našen mišljenju bila očajno obučena. Ova pazarska majica s leptirom koji blišći, gaće koje jon ne stoju i sjajni tregeri, mislimo, totalno bezveze.


evo slika s tportala



Ali, svejedno koncert je bi odličan, odličan i jadno nan je drago što smo bili i ni nan ža ni jedne uložene, teško zarađene bauštelske, kune.
A sad nan se cilo vrime u glavi vrtu njeni stihovi s prekrasnom aliteracijom.
Still when I'm a mess
I still put on a vest
With an S on my chest
Oh yes
I'm a Superwoman

Vashi

Aloha, Klingoncy!

Odavna Vam nismo napisali pismo iz Starega Kraya, ne zato što nismo imali o čemu pisat nego zato što je od pustih događanja došlo do svojevrsne buke u kanalu, a bili smo i na operaciji. Prva stvar koju smo učinili kad smo se probudili iz narkoze je slijedeća: Našminkali smo se. Nismo mogli hodit, nismo mogli govorit, sve nas je bolilo, ali s malo šminke boje ciklame na usnama sve se lakše podnosi. Sjetite se samo A. Hepburn u "Doručku kod Tiffanyja"... Kad ste bolesni i nevojni, vidite ko su Vam pravi prijateji i najviše nas je dirnula jedna crvena ruža s porukom: "Prava je sreća voljeti i biti voljen...". U bolesničkom krevetu pročitali smo stare i nove Glorije, novi Elle od korica do korica i super knjigu P. Coelha "Vještica iz Portobella". Jedna rečenica iz knjige nas je posebno dotakla: "Ako postoji kakva utjeha u tragediji kad izgubimo osobu koju toliko volimo, onda je to uvijek nužna nada da je možda bolje tako." Osim što smo bili na operaciji, okulist nam je ustanovi dioptriju i uskoro ćemo počet nosit oćale. U Splitu smo našli genijalne tamno ljubičaste naočale s vrlo zanimljivim ornamentom na ručicama. Kako slabo vidimo, nismo mogli ustanovit je li nas motiv podsjeća na cvjetnu gotiku ili je uzor bio secesijski. Kako vidite, i u najtežim trenucima razmišljamo o bitnim elementima vlastite pojavnosti i to nam čini dobro. Osim likare, pohodili smo i vrlo zanimljiva kulturna zbivanja. Početkom devetog miseca u prostoru medijske i suvremene umjetnosti siva) (zona pogledali smo teorijske filmove emisije Transfer. Družili smo se s kolegama i guštali u fenomenalnom Laibachu. za malu Gospu bili smo kod Sani u Žrnovu i, naravno, uživali u Žrnovskim makarunima. Osim što smo ih s gustom jili, gledali smo i dio procesa nastanka ovog genijalnog jela što nam ga je domaćica demonstrirala s ljubavlju. Uh, nikako da nam ispadu šesno kako njoj, ali za učinit dobre makarune treba puno prakse, a ima i nešto u genima. Krajem miseca išli smo u Split na manifestaciju Knjiga Mediterana u Palaču Milesi /mislimo da se u ovoj palači rodi pok. Kruno Prijatelj/ di smo s kolegicama s otoka predstavljali izdavaštvo otoka Korčule. Prilikom svog izlaganja o izdavaštvu rekli smo između ostalog i ovo: "Otok Korčula živi punim intelektualnim životom, bez obzira na sva ograničenja života na otoku...". A moramo reć da su nas na nekoliko radijskih emisija, kao i na samom predavanju, predstavili kao otočke vile. I to nam se baš svidilo. Sani je donila iz Žrnova grane od alviza tako da se jedan od najljepših mirisa na otoku diskretno osjeća u palači HAZU za vrime naših izlaganja. Sani nas je naučila da se od alviza kuha genijalni čaj i da se u njega može stavit i jedan list od limuna, a može i metvica i još svašta. Čaj kuhamo svaku večer i čini nam dobro u svakemu smislu. I tako. Brzo će se počet činit lumblije. Nadamo se da ćemo uspit svladat i ovo umjeće kako bi ga i mi mogli s ljubavlju prenit drugima. Volu Vas Washy.

Draghi Nashi,
Naš blog postaje sve relevantniji u sajberspejsu i Google ga sve češće izbacuje kao rezultate. A što sve ekipa utipka u Google i onda završi na Našen blogu govoru Nan svemoćne Google Analytics. Min smo ode izdvojili samo najzanimljivije i malo ih grupirali.

1. Golly&bossy
a) blog
Očito nas mnogi znaju po čuvenju i tako upisuju ovi i slične pojmove u Google kako bi došli do nas. Varijacije su: golly&bossy (55 puti ukucano u Google),
gollynbossy.blog.hr (18 puti, ovima poručujemo da bi im bilo lakše ovi pojam odmah upisat u traku za adresu, ali ako Nas volu gledat kako rezultat pretrage, onda samo naprid),
gollynbossy (5)
i po jedanput:
golly & bossy,
golly & bossy blog,
golly and bossy jezde,
golly&bossy blog,
golly&bossy jezde,
gollynbossy.blog,
golly&bossy.blog.hr,
blog"golly&bossy"

b) roba i postoli
Ovi su nam posebno dragi. Drago nan je da se Nas i Naše mišljenje konzultira kad se radi o ovako važnon stvari kako što su roba, postoli i pripadajuće okružje. A pojmovi su:
ljubičaste čizme (4),
papuče (3),
kratke kravate (2)(!),
sve o robi (2),
cizme jesen zima 2008 2009,
fashion from a to zoe - a look inside the book,
havaianas split,
koraljne naušnice,
kožne jakne avenue mall,
H&M mestre,
ormar site:hr,
ormar za apartmane,
ormari starinski naziv,
gumene čizme benetton,
prada keramičke pločice,
rebatinke,
marame za glavu kao modni dodatak,
victoria beckham dresses,
womens secret dučani,
zima 2009 cizme,
šopingholičarke forum,
kaubojske čizme ženske slika,
modni blog.hr,
retro haljine.

Ode bi izdvojili i podtemu Dr. Luigi:
dr.luigi cipele (2),
+"dr luigi"+zagreb+papuče,
cipele dr luigi,
doktor luigi papuče,
dr.luigi shoes itd. Ukupno nam je dr. Luigi dove 15 posjeta. Fala in.

2. Hladno pivo
Nakon koncerta na Jarunu ekipa je masovno tražila slike i dojmove i onda bi naletili na nas (klik). Hvala Googlu što je zaključi da smo relevantni po oven pitanju. Ovo su tražili:
hladno pivo jarun (17),
hladno pivo jarun slike (9),
jarun hladno pivo (2),
hladno pivo jarun blog (2),
koncert hladno pivo jarun (2),
hladno pivo – jarun, hladno pivo blog, hladno pivo jarun komentari, hladno pivo – jarun, hladno pivo blog, hladno pivo jarun komentari, hladno pivo jarun video, hladno pivo jarunu blog, hladno pivo koncert jarun, hladno pivo slike sa koncerta na jarunu, hladno pivo+koncert+jarun, slike s koncerta hladnog piva na jarunu itd

3. Seks bez grada
Što bi bi internet bez seksa. Tako i naš blog, ali smo malo slabi na ten području. Uglavnom se završavalo na vašen postu o Lipovčevoj izložbi (klik). Evo što se tražilo:
erotika galerija hr,
erotika hr,
erotika%blog%hr,
guze u tangi,
homo erotika,
ljupka dimitrovska sise,
pornići,
galerija erotik kataloga,
žrnovo gay video i
crni konobar piranha.

4. Gladni&žedni
O spizi smo dosta pisali, a slučajni namjernici su dolazili do nas ovako:
zeje žutinica (3),
cukarin,
korčulanski kolači,
osobuko,
amareto kolač,
cake shops thessaloniki,
cukarin korčula,
drniški pršut na velesajmu 2008,
kolač amareta,
kolači korčula,
lešada,
nadalina čokolada,
ocistiti morskog jezinca,
pekare sardelić,
perket od smuđa,
picerija maslina,
picerije mjesta lumbarda,
restoran šiloko vela luka,
salata uz lazanje,
turska baklava,
čokoladni musevi i
zrnovo makaruni

5. Klasična starina
Tu smo na svojen području. Do nas su doveli sljedeći pojmovi:
animula,
animula vagula blandula,
everything in art is a copy of something aristotel,
marko aurelije,
marko aurelije prob,
navigare na hrvatskom jeziku,
nunc est bibendum na hr,
vanitas wikipedija,
aristotelova svjetiljka...

6. Umjetnost
Naravno, i tun smo stručnjaci i logično da je Google dove do nas:
malena mjesta srca moga,
chagall zagreb dućan,
dejad el balkon abierto,
gdje kupiti postere chagalla,
gejša slika iz muzeja,
hals,
italo calvino + baron cosimo + reč i misao,
lorca: oproštaj,
maksimilijan vanka,
muzeologija + srbija,
oblik prostora,
osvrt na chagallove slike,
opis likova u romanu put u središte zemlje julesa verna,
rađanje venere autor,
siva zona korcula,
slika dorijan greya,
"dominikanci u hrvatskoj",
valerija jurjevic lumbarda,
petar barišić + bijelo.

U ovemu počasno misto zauzimaju Vaši vrtujci koji su se tražili i našli u Nas ukupno šest puti (vrtujak zagreb, vela luka vrtujci, vrtujak).

7. Flora Staroga Kraja
Vashi zapisi otočkom biljnom pokrovu također su privukli tražilicu. Tražilo se:
zeje žutinica,
bilje korčule,
biljka alviz,
flora korčula,
frezija wikipedija,
jestivo bilje,
korčula bilje,
osjak bilje,
slika orhideje gospina papučica,

I ode imamo podgrupu, a to su masline i berači maslina. Prvo smo se puno mislili što svi išću berače maslina, a onda smo skužili da se radi o onim strojevima za brat masline. Kako se dani berbe približavaju tako se i ovi pojmovi češće tražu. Dakle:
berači maslina (7),
kad se beru masline,
oglasi za berače maslina i
still berac maslina.

8. Celebrity
Min nikako mislimo da su većinom sami selebritiji ukucavali svoje ime u Google da bi vidili što će ispast. Mislimo, ko bi inače išća pojam: forum.hr "lana biondić". Ima još:
margareta kern (10),
fani stipkovic ljupka,
fani stipković,
ivanka mazurkijevič,
ljupka gojic,
ljupka gojic usne itd.

9. Letonija
Letonci su zalutali i do nas na ovi način: mulenruža video, mulenruža, hip-hop oboja na kompjuter i filma mulenruža.

10. Što je pjesnik htio reći?
Svašta ljudi upisuju u Google, a niki od njih završu i u Nas. Ove uopće ne razumimo što su išćali, ni što su mislili nać:
pisanje razglednica (čak 3 puta, što ne znaju napisat razglednicu?),
šlepom aljmaša video,
blog jedna impresija,
hladno pivo hrvati,
engleski izrazi na aerodromu,
kako vam se sviđa ime vibor,
kolekcionari slika male gospođice,
lumbarda blog metal,
morska iglica u dunavu (?!),
savijanje salvete,
sto napisat na razglednicu,
ukrasi za ormar,
zagreb ima najvise muzeja i
opasno zanimljivo (klik).

Opasno zanimljivo. Odlično. Ne znamo što se s tin htilo nać, ali to bi moglo bit odličan naziv za štogo, bilo što, izložbu, pjesmu, koktel? Također vam predlažemo da na majice koje ovo lito nismo uspili isproducirat kad ih napokon budemo radili ispod golly&bossy dodamo opasno zanimljivo.

Vashi zguglani

Draghi Nashi,
Dok se Vin odmarate sad kad su svi boguhvala išlića, na ovi grad navala fureštih ne slabi. Svugdi ih je, di god se okrenemo. Prohodu kun Nas u autobusima, u grupama, sami, u dvoje. Japanci, Amerikanci, puno Španjolaca, mladi neodređenih narodnosti s ogromnim ruksacima. Nerviraju Nas. Je li mogu lipo stat doma i samo poslat solde? Oli in ni dosta što Nas zafrikaju liti po Staren Kraju? S druge strane kujemo pakleni plan da nagradimo apartmane i ode i masno ih iznajmljujemo. Kad Nan već ti biznis gre, zašto ga ne proširit, je li?

Ali, nismo o oven hotili govorit. Nego o 3 izložbe u 1 subotu.
Prvo smo išli na Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. – 1945. (klik). Izložba je tak-tak, nemaštovita, mogli su tako isprintat uvećane stranice kataloga i dobili bi tu izložbu. Koncept “knjiga na zidu”. S puno teksta. Ko će to čitat? Min jesmo malo, ali stvarno Nan se ni dalo. Vazeli smo katalog, a ima i na internetu. Ali, ode bi se vratili na furešte. Min uvik malo pogledamo knjigu dojmova, uvik Nan je to zanimljivo. A u oven slučaju su se zadnje upisale nike mlade Španjolke i rekle da su prošli pola Europe da bi došli u Zagreb i da im se izložba stvarno čini zanimljiva, ali da zašto ništa ne piše na engleski.
Fakat, promislili smo, zašto? Još je to izložba koja je došla izvanka, a grad je pun fureštih, zašto se niko ni sjeti štogo i prevest na engleski, baren?

Onda smo išli u Klovićeve dvore na Stećke (klik) i Ota Reisingera (klik). Usput se tiskali s fureštima dok smo se penjali Radićevom. Što u oven Zagrebu sezona traje cilo godišće?

Reisinger je fora. Izložba je simpa, vesela, s rekvizitima razmještenim po podu vezano uz temu u toj prostoriji. I posjetitelji se smiju. Grohotom! Posebno Nan se svidi autorov crtež na samem zidu jer je nešto izravno i jako, jako osobno.


Idemo dalje. Stećci. OK, super zanimljiva tema, naučili smo svašta: i da stećaka ima i na Pelješcu (!), i tipove stećaka, i da stećke digo zovu kameni svatovi, a digo grčka groblja, a da se klesari stećaka zovu kovači. To Nan se isto svidilo. Jer je Naš Dida u Hercegovini bi zidar, a cilu familiju zovu Kovači, premda se ne zna da je kogo bi kovač. Znači, možda su se uvik bavili kamenom, i u svoje vrime klesali stećke i od tuda kovači. Naučili smo i da je Tošo Dabac slikava stećke, a vidili i što su pokojnici nosili na sebi ispod stećaka. Ono što Nan se ni svidili je preteatralni postav. Stećci su u tami, često samo djelomično osvjetljeni tako da se ni ne mogu cili vidit. Ne bi da je izložba o blagu crkvenih riznica pa da je tako tamno. Samo je falilo da su sve umotali u modri pliš. Da je bilo puno, puno previše teksta ne treba ni spominjat, ali kako su autori mislili da će se ti tekst na tamnoj podlozi i u takven mraku čitat?

Druga stvar: na kraju izložbe je veliki tekst o temu kako su stećci super i savršeni, ali izloženi stradanju što od atmosferilija što od čovika. A trebalo bi ih zaštit, ali niko ništa ne zna o njima, sve je manje stručnjaka koji se stećcima bave, a vani se o njima uopće ne zna. Kad bi ih bar, nastavljaju autori, zaštiti UNESCO.

Ali dragi autori. Što Vin ne vidite furešte kad grete na posal ili kad izađete na kafu? Možda van koji i zaluta u muzej. I što onda niste bar mogli štogo napisat na engleski? Koju legendu ili skratit one ogromatske tekstove na zidovima i ispod napisat tri reda na engleski? Ili, potrudit se da Van profunkcioniraju i internetske stranice na engleski (mi smo klikali na englesku zastavicu na stranicama Klovićevih dvora, ali ništa se ni otvorilo klik)? (Ovo ne mislimo da je engleski bogomdan jezik, nego samo da je on danas lingua franca.) I onda bi se svijest o stećcima možda bar malo proširila i vanka? Je li vam to palo na pamet?

To smo rekli što smo mislili, ali hoćemo završit na lipši način. Kako bi bilo da govorimo o stećcima, bez Maka Dizdara.
Ruke
Kroz kamen živi nosih ruke dvije
kao dva kamena
ad ruke ove trudne žive
U srcu tog kamena

Vashi