golly&bossy

Aloha, Klingoncy!

Odavna Vam nismo napisali pismo iz Starega Kraya, ne zato što nismo imali o čemu pisat nego zato što je od pustih događanja došlo do svojevrsne buke u kanalu, a bili smo i na operaciji. Prva stvar koju smo učinili kad smo se probudili iz narkoze je slijedeća: Našminkali smo se. Nismo mogli hodit, nismo mogli govorit, sve nas je bolilo, ali s malo šminke boje ciklame na usnama sve se lakše podnosi. Sjetite se samo A. Hepburn u "Doručku kod Tiffanyja"... Kad ste bolesni i nevojni, vidite ko su Vam pravi prijateji i najviše nas je dirnula jedna crvena ruža s porukom: "Prava je sreća voljeti i biti voljen...". U bolesničkom krevetu pročitali smo stare i nove Glorije, novi Elle od korica do korica i super knjigu P. Coelha "Vještica iz Portobella". Jedna rečenica iz knjige nas je posebno dotakla: "Ako postoji kakva utjeha u tragediji kad izgubimo osobu koju toliko volimo, onda je to uvijek nužna nada da je možda bolje tako." Osim što smo bili na operaciji, okulist nam je ustanovi dioptriju i uskoro ćemo počet nosit oćale. U Splitu smo našli genijalne tamno ljubičaste naočale s vrlo zanimljivim ornamentom na ručicama. Kako slabo vidimo, nismo mogli ustanovit je li nas motiv podsjeća na cvjetnu gotiku ili je uzor bio secesijski. Kako vidite, i u najtežim trenucima razmišljamo o bitnim elementima vlastite pojavnosti i to nam čini dobro. Osim likare, pohodili smo i vrlo zanimljiva kulturna zbivanja. Početkom devetog miseca u prostoru medijske i suvremene umjetnosti siva) (zona pogledali smo teorijske filmove emisije Transfer. Družili smo se s kolegama i guštali u fenomenalnom Laibachu. za malu Gospu bili smo kod Sani u Žrnovu i, naravno, uživali u Žrnovskim makarunima. Osim što smo ih s gustom jili, gledali smo i dio procesa nastanka ovog genijalnog jela što nam ga je domaćica demonstrirala s ljubavlju. Uh, nikako da nam ispadu šesno kako njoj, ali za učinit dobre makarune treba puno prakse, a ima i nešto u genima. Krajem miseca išli smo u Split na manifestaciju Knjiga Mediterana u Palaču Milesi /mislimo da se u ovoj palači rodi pok. Kruno Prijatelj/ di smo s kolegicama s otoka predstavljali izdavaštvo otoka Korčule. Prilikom svog izlaganja o izdavaštvu rekli smo između ostalog i ovo: "Otok Korčula živi punim intelektualnim životom, bez obzira na sva ograničenja života na otoku...". A moramo reć da su nas na nekoliko radijskih emisija, kao i na samom predavanju, predstavili kao otočke vile. I to nam se baš svidilo. Sani je donila iz Žrnova grane od alviza tako da se jedan od najljepših mirisa na otoku diskretno osjeća u palači HAZU za vrime naših izlaganja. Sani nas je naučila da se od alviza kuha genijalni čaj i da se u njega može stavit i jedan list od limuna, a može i metvica i još svašta. Čaj kuhamo svaku večer i čini nam dobro u svakemu smislu. I tako. Brzo će se počet činit lumblije. Nadamo se da ćemo uspit svladat i ovo umjeće kako bi ga i mi mogli s ljubavlju prenit drugima. Volu Vas Washy.