golly&bossy

Dragi Nashi,

Hvala Vam na iscrpnom opisu Vašeg hodočašća kroz Nigdjezemsku umjetnost i kulturnu baštinu. Vidi se da imate dobru kunsthisteričarsku podlogu koju nije moglo izbrisati ni vrijeme ni bavljenje drugim vidovima ljudskog stvaralaštva. Dok smo nedavno šetali po Rimu, vraćala su nam se naša mukotrpno stečena znanja na Mudroslovnom fakultetu, u glavi smo ponavljali pojmovne parove i analizirali djela starih majstora. Bili smo na izložbi Paula Gauguina postavljenoj u Complesso del Vittoriano odmah blizu Foruma i Campidoglia. Bilo je previše ljudi pa se nismo toliko dobro mogli koncentrirat na pojedina djela, nego smo više pažnju usmjeravali na postav izložbe i organizaciju u prostoru. U stvari, uopće nam se ni previše dalo hodit po izložbama, iako ih je bilo par dobrih tj. zvučnih (Rothko, Od Cranacha do Moneta itd.). Nas je puno više impresionirao grad sam po sebi, njegova slojevitost, multikulturalnost i monumentalnost. Oduševi nas je Michelangelov trg Campidoglio, njegova razigranost i ljudska mjera. Svidila nam se i jedna instalacija s razbivenim ogledalima u srcu Foruma Romanuma. Uopće nas nije zanimalo ko je autor, nego smo neopterećeno uživali u ambijentu. Kad smo bili u Rimu prije desetak godina, bili smo pod pritiskom vlastitog neznanja i strahopoštovanja od sveznajućih profesora i uglavnom smo se koncentrirali na građevine i umjetnine koje bi nam mogli biti ispitna pitanja. Osim pojedinih objekata, u glavi nam nije ostao Grad kao jedinstvena cjelina, nego puno raspršenih međusobno nepovezanih mega objekata od Panteona do Sv. Petra. Danas imamo puno oštiju sliku. Nismo opterećeni imenima ni datumima. Niti time ko je sve di pokopan, niti ko je izgradio koju kapelu. Bitna nam je globalna slika i da možemo virtualno šetat od Fontane di Trevi do Španjolskih stepenica, upijat ritam grada i bit sam svoj vodič i kreator slike svijeta. Vaši.
p.s. Je li hodočastimo u Ikeu?