golly&bossy

Draghi Nashi,
evo 4 popodne i mi smo još uvik na baušteli. Marljivo radimo, mišamo cimenat, lipimo pločice i gradimo velebne kamine, ali u mislima smo već na putu i u Nigdjezemskoj. Let nam je sutra ujutro i jedva čekamo sest u avion i gledat stjuardesu kako maše s rukama. Obožavamo avione i aerodrome (osim zagrebačkoga koji izgleda kako baraka) i općenito bit Gospođica na Proputovanju.
Mulata nam se već javila da je u očekivanju našega dolaska sredila kuću. Smistit će nas u gostinjsku sobu.
Pitali smo hoćemo moć dovodit muške, ona je rekla da ne.
Vashi

Aloha, Intergalaktičky!

Drago nam je da ste se prisjetila prošlogodišnjeg Cro-a-portera i živopisnih likova s naše scene...Repetitio est mater studiorum. Ponosni smo što je Fany The Stipkowitz naše gore list i što je uspješno pustila korijenje u surovom svijetu showbiza. Svi govoru svašta protiv nje. Nazivaju je glupačom i sl., a Mi mislimo da za to sve treba imat hrabrosti i da se uopće ni lako nametnut. A ona se nametnula! Viri iz svih mogućih novina, o njoj se priča. Nama se njezin isforsirani đir uopće ne sviđa, ne znamo zašto joj je bilo potriba napumpat usne, ali cura je uspila u onome što je htila i za to joj skidamo kapu. Inače, niki dan smo snimili na Otoku olinjaluTigermanicu s Hiperusnama koje su izgledale kako da su je dobro ispecale ose. Bidna...Eto. Jesmo vam pričali o Otočkom kauboju koji čini sklekove na šakama na mostu s cigaretu u ustima? Kad ih odradi 100 cigaret okrene naopako, tj. stavi gorućega u usta, skoči na glavu u more i onda kad izroni, nasloni se na prvu bovu i nastavi fumat. Da bi izgleda stasitije, dica ga stežu s kaišem u pasu. Optičkom varkom leđa izgledaju šira u odnosu na uzak struk. Na glavi mu je irokeza! Veliki pozdrav iz Starog Craya!

Draghi Nashi,
Kako smo Van rekli bili smo na Cro-a-porter. Stali smo u predvorju, min i Churri i gledali okolo. Churriju je bilo svejedno, a min smo se cilo vrime smiješili i mislili kako ćemo vama prepričat događaj. Za početak zaštitari su bili pomno odabrani i zgodni. Hostese su dilile nike ćikolatice. Iza nas su se slikavali Hamed i Ljupka Gojić, koja je stvarno ljupka. Isprid nas je pozirala jedna koka, a oko nje su bljeskali fotoaparati. Bila nan je okrenuta leđima, i po frizuri i pažnji fotografa mislili smo da je to Jelena Siječanj Veljača Ožujak. Onda se koka okrenula i vidili smo da je to Fani Stipković. Ako je Damir Poša žrnovski Bob Dylan onda je Fani Stipković veloluška Paris Hilton. Nikako ne možemo shvatit što je ona učinila da bude tako poznata osim što se svugdi slikavala. Kao glavni asesoar imala je gay prijatelja. Osim toga kraj nas su prolazile silikonske usne, studentice dizajna, žena s psićom kao asesoarom i žena s malom bebom. Za bebu nismo znali je li asesoar ili što?
Nakon druge revije nan je već malo i dosadilo jer je sva roba bila manje više ista. Svi su imali robu crnu, bilu i malo sive, a mi smo Daleky koji voli boje. Kako nan je bilo dosadno nismo gledali revije nego okolo:
• gledali smo Matiju Vujicu kojoj su zakovice glavni modni detalj
• gledali smo Vannu kako se isto dosađuje
• gledali smo ženu kako doji bebu. Shvatili smo da je beba asesoar.
• gledali smo Fani Stipković kako gleda ko nju gleda. Sedila je točno tako da je se slikaje, pućila usne i namještala kosu.
Mi smo se nadali da će nas ulovit Cosmov fotograf i slikat za strašni sud. Ali za kategoriju modni uspjesi. Imali smo ljubičaste čizme, crni pandil i 80-te žuto crno prugastu majicu. Na glavi su nan stršali vlasi, a istovremeno su bili i asimetrični. Naš glavni modni dodatak, zlatnu biciklu, nažalost smo morali ostavit vanka.
Evo Daleki ovo je ukratko. Nadamo se da ste zadovoljni izvještajen.
Vashi
P.S. KaraBaya nas oduševljava. Želimo slike!

Dragi Nashy Osviješteny!
Toliko ste pripametno postavili zadatak da mislimo kako ste nadmashili Sami Sebe! Definitivno fali rubrika Moda! Ima jedan lik na otoku što ga zovu Karabaya. Ima vrlo osviješten i živopisan modni izričaj koji odgovara njegovom nadimku. Uske uskaste svitle rebe, kaish na orla, nosi majice na mrtvačke glave i koznu jaketu na resice iz osamdesetih. Na nogama su kaubojske cizme na spitz, a na autu drži roge od krave. Apsolutno genijalno! Obozavamo autenticne samozadovoljne otocke likove bez kojih bi zivot na mikrokontinentu usrid zime bio ravan vizualnom samoubojstvu. U subotu je u disku Magazin! Sigurno ćemo ga vidit. A jos ako vidimo Renatota iz Osamdesetih nasoj srići nema kraja!!! Mislimo da cemo se stopit s gomilom na fizičkoj razini. Sto ćemo obuć?! Možda stavimo kratku kravatu. Vashi.

Draghi Nashi,
vidimo da ste oduševljeni novim kanalom komunikacije. I mi isto. Ali se morate malo stimavat i pisat samo intergalaktičko-modne priloge. Kad nan hoćete reć da grete na kafu priključite se na Skype ili nan pošaljite SMS ili slikajte kafu i pošajite MMS.
Ergo, moramo pisat puno pametnih stvari tako da možemo steći bazu obožavatelja i štovatelja.
Što se tiče mode... Znate kako su kratke kravate omiljene među određenim krugovima u Starom Krayu. Nikima to stoji, nikima ne. Ali nas je šokiralo kad smo u izlogu Sisleya vidili kratku kravatu na lutki. Razlozi mogu bit:
1. da je stilist lutke modno nesvjestan i nezna drukčije
2. da je to novi modni smjer.
I sad. Da li su nosioci kratkih kravata u Starm kraju modna avangarda ili retrogarda? Najavljuju li oni nove trendove ili su uvik isti i čekaju da ih moda sustigne. A znamo da se sve vrti u krug i sve se opet vrati.
S ovim mislima vas ostavljamo i pozdravljamo.
Vashi

P.S. u ovim kategorijama na desno fali nam Moda.

Aloha!

Dali smo nacinit ocale. U podne gremo s mau Zuedom na kafu. Jeste obidovali?

Aloha, Klingoncy!

Hvala Bogu, imamo svoj blog! Ovo lito kad smo bili s malim i muzu na Ošjak, proša je katamaran i valovi su nas tisli u mrkintu. Cili smo se istrugali i izubijali, ali najgore su nam stradale nase skupocjene crne Audry Hepburn ocale. Nadam ose da cemo ih uspit nacinit tj .zaminit stakla jer nam fali nas Diva look. Stojte dobro. Vashy. p.s. Kad cete poc u Amsterdam? Jeste li za Ikeu u Grazu?

Draghi nashi,
evo kako i vidite digitalizirali smo se i našu komunikaciju podigli na još višu sajber razinu.
Danas smo obukli jednu zelenu majicu iz haundema, ispod je jedna crna isto iz haundema, dole su nan nove rebatinke novi kajiš i jedne smišne postole što su nan znali reć da su to postole za sedmi osnovne ali nas ni bilo briga. Krasi nas i ogrlica koju smo složili iz darova koje smo nalazili u cornflakesu. Da nan bude toplo brine se žuti žemper ala Milin ormar a imamo i novu bursu (na slici).
U novinama od petka dočeka nas je naslov da će H&M doć u nas 2009. zaključilo smo da će prin Hrvatska u EU, nego H&M u Hrvatsku. Do tada živimo u strpjenstvu.
I dalje se ovi vikend nismo mogli prisilit izvadit zimsku robu i postole nego živimo o očekivanju rezultata globalnog zatopljenja i s ljubavlju gledamo svoje litnje veste i majice u ormaru. O postolima da i ne govorimo.
toliko za sad,
pozdrav s bauštele
Vashi

Klingonci.

Osvanulo je pravo zimsko ledeno jutro, a mi smo obukli traversu. Obukli smo je na rebatinke i soto ljubičastu majicu i crne cizme. Stavili smo pletene ljubicastoplave recine-butune i osjecamo se skroz kul. Mislimo da pomalo preboljevamo medju fazu lito zima i da cemo uspit uskladit nase modne zelje i modne mogucnosti. U subotu smo bili u Lumbardi i Korculi i na kratko u Zrnovo. Otok je zaplovi u zimski san. U stvari, ti je san samo privid. Cejad fatigaju kako mravi, samo su se svi povukli u svoje jizbe i na prvi pogled se cini kako da nema nikoga. A kad se boje pogleda, zivot vrvi i na svakemu koraku kongulana skinja tezakov...Cipaju se drva, sve je stend baj za masline, brodi isplovljavaju na lignje...mestri su puni posla jer se na veliko sredjuju kuce i apartmani i cili otok je jedno veliko gradiliste. A opet, sve je utihnulo. Lisce je pozutilo kako i mandarini. Cinu se lumblije. Mi kontepliramo o putovanju u mitsku zemlju Ikeu, a u medjuvremenu sredjujemo ormar i nastojimo uvest re d medju stvarima. Jucer smo bez imalo griznje savjesti vrgli jednu staru sivu nekad kultnu majicu iz esprita na kojoj je pisalo Waiting for Mr. Wright. Nekad smo u njoj bili zvijezda, a onda smo u njoj skakali na aerobiku, a onda smo u njoj fregali i isli u masline. Vjerno nam je sluzila osam godisc i sva se izbuzala pa smo je vrgli. Vrgli smo i zelenu kratku jaketu od skaja u kojoj smo nekad zarili i palili. Nosili smo je godinama. Bila je za rokenrol izlaske. Ali toliko se izlizala i iskidala i ni vise bilo smisla pa smo i nju vrgli. To lani nismo imali srca ucinit. Ali sad je doslo takvo vrime i mislimo da tu i tamo treba nisto prisic. Nismo se osjecali ni boje ni gore, ali u ormaru je sad vise mista i izgleda puno urednije. Moramo kupit jednu usku crnu dolcevitu i jos jednu zelenu isto usku. I jedne gace i mislimo da nam je to dosta. Ako vidimo koje cizme ili bursu ne bismo imali nista protiv. Eto. Sto ste Vin obukli? Sto cinite? Mi cemo sad poc u skulu vidit kako napreduje skolski muzej, a mozda nam i javu iz Hercegovine da nam je gotovo vozilo. Stojte dobro i javite se. P.s. Kuhamo sami i osjecamo se super radi tega. Kuhinja am je premala za sve sto bi smo htili paricat, ali jucer smo skuhali zelene tagliatele s gljivama i pohali puretinu. Ostalo nam je i danas za obid. Mislimo danas skuhat uz to i jednu falsu juhu.
Vasi Domaci.