Goldeneye

12.01.2006., četvrtak

Priznanje

Baš si nešto razmišljam kako čovjek dođe u napast kada je hvaljen, kada dobije neko priznanje. Sve smo nešto nasmiješeni i dobrohotni prema onima koji nam ukazuju određenu čast, a istovremeno se okrećemo protiv onim koji nam ponekad prigovaraju. To bi onda značilo da i roditelji koji znaju prigovoriti djetetu istome žele zlo i isključuje li prigovor dobru volju i želju da se određenoj osobi pomogne. Laskanja ili, svejedno, iskrena priznanja i komplimentiranja čovjeka samo zavedu u krivom smjeru. Lijepo je to čuti, ali se treba znati ne uznositi. A to je, priznajem i meni teško. Jučer sam dobio s kompetentnih mjesta dva priznanja i čestitke za svoj rad i poletio sam. Sjetim se odmah rečenice učenog mi prijatelja - "ako me ljudi počnu hvaliti, moram sagledati gdje sam to pogriješio". Možda je ta rečenica i malo radikalna, ali ima u njoj istine.
Evo, i ovaj blog se zasniva na laskavim komentarima, a mi poput nekih zombija odlazimo k takvim komentatorima i onda kao da su nas zadužili hvalimo i mi njih.
Kako se vi nosite s priznanjima?

<< Arhiva >>