Goldeneye
31.10.2005., ponedjeljak
Voli vas Goldy
|
Umjesto odgovora na vaše komentare na prošli post, evo novog posta: U startu sam rekao da je to pitanje banalizirano i da je to postaviti kao pitanje u ovom postu također banalno. No, ne živim izvan ovoga svijeta. S mnogima od vas tipkam preko maila. Osjetim kod većine, nažalost, kako ljubav ne primaju baš nikako. Osjetim kako su neke ljubavi neuzvraćene, neke nesretne. Riječi "volim te" reći u idiličnoj situaciji kruna su međuljudskih odnosa. I nije to samo "volim te" upućeno dragoj ili dragom, to treba reći djetetu. Pričao sam s čovjekom koji mi je rekao da svom ocu zamjera samo jedno - nikada mu nije rekao "volim te". Jesmo li mi našima, roditeljima, bakama, djedama to ikada rekli. Zašto to ne reći prijatelju ili prijateljici. Ida je to ispalila u komentarima i to je tako slatko i, vjerujte, potrebno. Ljubav je hrana našega srca. Znam i za ženu kojoj je umro otac, koja je rekla, eh a nisam mu rekla koliko ga volim, ne znam jel on to znao. Dakle, ljude to progoni. I opet sam samo načeo niz tema. Red je na vama Voli vas Goldy |