Goldeneye
19.10.2005., srijeda
Blogovski pogreb
|
Ima blog puno svojih mana o kojima manje-više svi sve znamo. No, zanemarit ću ih jer kao kolateralna žrtva bloganja dolaze i dobre stvari. Prije svega tu mislim na prijateljstva koja su nastala upravo preko bloga i ostvarila se i u realnom svijetu. Davno potvrđeni dobri odnosi s nekoliko blogera od kojih je jedan sa našeg najvećeg otoka, a preostalo dvoje, ne računajući mene, iz Osijeka, pokazali su se u jednom novom svijetlu. O imenima blogera neću jer nemam dopuštenje budući da je dio priče osoban. Jedan od blogera imao je smrtni slučaj u obitelji. I tu ništa nije neobično. gdje je poanta? Pa, u tom što je na malenom pogrebu (u životu nisam bio na manjem), uz ožalošćenu blogericu uz moju malenkost i stasitog, te uvijek poetski raspoloženog osječkog blogera, samu ceremoniju vodio svećenik, bloger. Pomislio sam u jednom trenutku kako je, Bože mi oprosti, samo pokojnica izvan blogosfere. I to su blogeri koje znam, s njihovim imenom i prezimenom i njihovim blog nickom. A koliko je onih kod kojih kupim novine ili kruh, stojim u tramvaju kraj njih, jedem ćevape stol do njihova ili gledam kako skaču iz zrakoplova padobranom... Hvala Bogu na blogu i na ovim prijateljima koji su se okupili, pa makar i tako tužnim povodom kao što je pogreb. Kao post scriptum - čitam kako je jedan bloger priznat kao novinar i pitam se kad će ovaj novinar biti priznat kao bloger ,)) Voli vas Goldy |