Goldeneye
09.08.2005., utorak
Leptir
|
Pričamo neki dan u jednom društvu o tome tko je gdje i kako se snašao u životu. Jedna friendica kaže kako njena generacija u većini ili još studira ili je na birou za zapošljavanje. Prebrojavajući neku svoju maturantsku generaciju (njoj je 29 godina) vidjela je da nitko nije stupio u brak, a da je samo jedan tip dobio dite s nekom curom, ali da nije sigurna da su se uzeli. Onda gledam u ovim našim smiješnim lokalnim novinama (Glasu Slavonije) gdje objavljuju slike majki s novorođenim bebama, kako od 10 majki barem osam ima više od 30 godina i kako svaki dan među rođenima ili ne piše ime oca ili piše neko drugo prezime. Legende u tridesetim godinama još žicaju od staraca lovu i žive pod istim krovom. Što se dogodilo?! Možda je Oprah dala jednostavan odgovor koji nije obrazlagala da se sve pomaknulo za deset godina. Da ljudi ostvarujuju sa 35 ono što su nekad s 25, da sa 45 izgledaju kao nekad sa 35, a i da se životni vijek i vitalnost podigla za desetku. Međutim, kako smo mi komplicirana sredina rekao bi da je kod nas osnovni problem idiotsko socijalno stanje i način na koji se može uspjeti u životu. Ako ljudi još studiraju s 29, 30 godina i onda ako u prosjeku dvije godine traže posao, pa onda još neko vrijeme treba proći da postanu kreditno sposobni, ispada, stvarno, da se prije 35 ne možeš osamostaliti, zasnovati obitelj i slično. Kada to i uspije onda to bude jedno dijete. Do posla se dolazi ili rodijačkim vezama ili stranom valutom, a veza se, barem u Osijeku, traži i za najgore poslove. Dok sam kratko bio bez posla nije mi upalila veza ni za kopanje kanala u osječkom "Vodovodu"(to mi još uvijek ne ide u glavu). No, ako se tako razmišlja, neki bi rekli realno, onda je stvarno teško upustiti se u bilo što i ljudi gube hrabrost. Ja sam sve odradio „po starom“. Iako beznadežni odlučili smo, cura i ja na hazard. Otišli od doma, radili najteže poslove po inozemstvu. Ja sam čak radio na kamionu za smeće vukući „mirisne“ kante do kamiona i stajao držeći se za ledenu ručku dok je isti tutnjao njemačkim ulicama. Moja je djevojka radila na traci spajajući dijelove za štednjake. Usudili smo se sve i imali hrabrosti. Danas imamo poslove koje bi mnogi poželjeli, prekrasan stan u središtu grada i divno dijete. Sretni smo! Ne treba gledati crno, nego skočiti u vodu života i snažno zaplivati. Nekada ćemo se nagutati vode, ali ako imamo cilj plivat ćemo i leptir... |