Goldeneye
08.08.2005., ponedjeljak
Vidici i mrakovi
Završio je i moj godišnji i danas je prvi dan navikavanja na radne obveze. Malo je šokantno poslije sve one ljepote koja me pratila doći u ova bespuća, ali život je takav i hvala Bogu da je tako. Za početak na blog ću staviti dvije pjesme Elfride Matuč Mahulje iz njezine zbirke "Vidici i mrakovi". Obje su mi prirasle srcu, a i podsjećaju me na jezik kojim govore na Krku gdje provedoh osam divnih dana.MOJ DOM Moj dom ti je je'no velo srce kadi su vavek otvorena vrata Pusti ča drugi govore! Za nutar prit ne rabi ti ključić ni debeli takujinić Sve ča rabi je duše bokunić i smihić PROPUŠTENO Dobri ljudi ušeću u naše živote nenametljivo i tiho Pitanje je samo da li smo ih prepoznali i otvorili im vrata na vrijeme Da nam se ne izgube u moru sličnih lica gdje ćemo im izgubiti trag, A nećemo ni shvatiti kako prošao je netko tko nam je mogao postati drag |