Goldeneye
04.07.2005., ponedjeljak
Dva pogleda
|
Evo jedne teme koja je mogla biti samo sportska, ali nije. Uživao sam, naime u oproštajnoj utakmici Saše Đorđevića od košarke. Utakmica je odigrana sinoć u beogradskom "Pioniru", a u njoj su igrale sve same košarkaške legende iz bivše države. Ono što je meni bilo zanimljivo je nastup hrvatskih igrača - Rađe, Kukoča, Cvjetičanina, Nakića i Tabaka. Ovacije koje je dobio Rađa, primjerice, nikoga nisu mogle ostaviti ravnodušnim. Detalji kao što je zajedničko podizanje jednoga dječaka na zakucavanje od strane Rađe i Divca, pokazali su da je sport ipak nešto više od politike. Doista provedoh lijepu večer uz košarku! I sada kao novinar mogu napraviti luping i ponašati se kao što se ponašaju mediji u Hrvatskoj. Sve okrenuti naglavačke ili gledati s crne strane. Mogao sam ovaj tekst započeti i ovako - "zamislite kako su se Rađa i Kukoč usudili ići u Beograd igrati neku utakmicu za tamo nekog Srbina koji se oprašta od košarke. Da stvar bude gora na istoj je tekmi igrao i onaj četnik Gurović koji ima istetoviranog Dražu Mihajlovića. Rađa čeka da mu loptu podbacuje srbijanski predsjednik Tadić, koji ne izručuje Mladića i prihvaća četnički pokret kao nešto normalno. Publika kliče Rađi i Kukoču, a među njima sigurno ima i onih koji su pucali po Hrvatskoj. Isti taj Kukoč, kome je navodno majka Srpkinja, dolazi u Beograd na Đorđevićev oproštaj, a zaobilazi Zagreb prije tjedan dana kada se od suđenja opraštao Danko Radić. Bila je to košarkaška noćna mora!" Kada bi mediji počeli izvlačiti i dobre stvari, a ne uvijek tražili probleme, mnogih problema ne bi ni bilo. Zato je onaj prvi dio teksta onaj kojeg potpisujem i žalim zbog današnjeg stanja hrvatskih medija, koji su bliži ovoj drugoj katastrofi. |