Goldeneye

01.06.2005., srijeda

Kad si beskućnik...

U Osijeku je neki dan pronađen mrtav jedan beskućnik koji je poznat po tome što je nad njim, tako barem stoji u optužnici, uspostavljeno ropstvo. Čovjeku je, prema optužnici, oteta imovina, a još je morao besplatno raditi za "poslodavca". Priča je stigla u sve medije, a u jednoj je prilici bila i glavna tema Latinice. Markana, tako se preziva, često sam vidio kako i po najvećoj vrućini, u zimskom kaputu, ide gradom prema Caritasovoj pučkoj kuhinji ili prema Domu sv. Vinka gdje su mu često pružali prenočište. Sada je pronađen mrtav u jednoj stražarskoj kućici. I što sada? Čovjek koji je bio u Domovinskom ratu od prvog dana, a mnogi su zbog toga riješili svoja egzistencijalna pitanja, postao je robom i beskućnikom. Njegov je odvjetnik od Grada tražio smještaj jer je već gotovo umro od zime, pošto nije bila rijetkost da usred zime zaspi na klupi. No, u Gradu su vjerojatno procijenili da za socijalni stan ima ugroženijih, posebno onih koji voze aute, koji su i meni utopija. Ne znam što da kažem. Žao mi čovjeka. Volio bi kada bi bilo više socijalne osjetljivosti, ali od državnih struktura. U ovom slučaju Ministarstva pravosuđa, pa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, kao i lokalne samouprave. Ona stara židovska da kad spasiš jednog čovjeka kao da si spasio cijeli svijet, navodi me da modificiram da kad ovako umre jedan čovjek to je kao da je umro cijeli svijet. Ponekad i sami beskućnici alkoholom i izbjegavanjem pomoći doprinose ovakvim epilozima, ali to ne abolira nikoga. Nije da ne volim životinje, ali cijeli grad je na nogama zbog tri psa lutalice. Odmah se šalju u azil, daje im se krov nad glavom i hrana i često se udomljuju. Grad izdvaja značajna sredstva za te azile. Stotinu metara dalje, umro je čovjek...
Za kraj prispodoba iz knjige Dale Carnagiea - Psihologija I - "Izlazi bogat poslovni čovjek s aktovkom iz limuzine. Vozač mu otvara vrata, a on onako dotjeran ide prema vlastitu poslovnom tornju. Uz ulaz sjedi prosjak tražeći koji dolar za preživljavanje. U jednom trenutku pogledi im se sretnu i obojica pomisle istu rečenicu - to sam mogao biti ja!" Promislite malo o ovome.

<< Arhiva >>