Goldeneye
11.05.2005., srijeda
Razmišljanje
Godinama sam bio nervozan (neurotičan)Bio sam plašljiv, depresivan i ohol. I svatko mi je govorio: Ti se moraš promijeniti. I svaki bi mi rekao kako sam neurotičan. Bili su mi već dosadni, i ja sam im obećavao i mislio sam se promijeniti, ali nikad nisam uspio pa koliko god sam se trudio. To što me je najviše bolilo, bilo je da mi je najbolji prijatelj uvijek govorio kako sam neurotičan. I on je uvijek ponavljao, da se moram promijeniti. I njemu sam obećavao, pa opet nije od toga bilo ništa, to nikad nisam uspjevao. Tako sam se osjećao bespomoćan i zarobljen. Jednog mi dana reče on "Ne mijenjaš se! Ostani kakav jesi!" I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te, onakvog kakav jesi. tako neka bude" Te riječi su zvučale poput muzike u mojim ušima, "Ne mijenja se, ne mijenja se, volim te....." I ja sam se otpustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom ja sam se promijenio. A sada znam da se nisam u istinu mogao promijeniti, dokle nisam našao nekoga, tko me ustinu volio, bez obzira da li ću se promijeniti ili ne. (A.de Mello) |