Goldeneye
06.05.2005., petak
Vrijednost
|
Imate li cilj? Gotovo svi ljudi će reći da ga imaju. Pa zašto je onda većina ljudi nezadovoljna i zašto je većina ljudi još daleko od tog cilja? Zanimljivo je, a i takvim sam se istraživanjem svojedobno bavio, da ljude zamolite da u tri minute ispišu na papir pet svojih ciljeva, da će vam od deset ljudi napisati jedan ili dvoje svih pet. Cilj za nas treba imati značaj i vrijednost. Ako je moj cilj jedna kuća. Ona se nalazi, primjerice, stotinjak metara od nas a do nje je put močvarni, blatan. Krenemo. Noga nam ulazi u to blato, a cipele i čarape ispunjaju se nelagodnom vlagom. Zato uzmičemo korak natrag, pa tražimo korakom najsigurnije mjesto gdje ćemo spustiti nogu. Naš put traje dugo, krivudav je, malodušni smo, možda i odustanemo. No, ako za nas ta kuća ima vrijednost, onda je priča drukčija. Kako dolazimo do vrijednosti? Ako zamislim da je u kući namješten stol za dvoje. Na stolu svijeće i dvije čaše vrhunskog vina. Vatrica pucketa iz kamina, a niz stepenice u prekrasnoj haljini, nikad ljepša silazi moja supruga i kaže - dobrodošao dragi... Tog trenutka krećem ne gledajući gdje stajem. Idem najkraćim putem do cilja. U Hrvatskoj se jako veliki broj ljudi deklarira kao katolici, a to je jako daleko od istine. Zašto? Zato što ljudi samo deklarativno izjašnjavaju vjeru. Pred očima nemaju cilj koji ima vrijednost. Da svećenik kaže kako će na sljedećoj misi svatko dobiti 300 kuna samo zato što je došao, bilo bi par tisuća ljudi unutar i izvan crkve. Njihov dolazak dobio je vrijednost - 300 kuna. Ako ljudi vjeruju u Veliko Finale s Kristom, kako je moguće da 300 kuna ima veću vrijednost. O ciljevima treba promišljati. Selektirati ih i onima do kojih nam je stalo dati na vrijednosti. Voli vas Goldy |