Goldeneye
27.04.2005., srijeda
1, 2, 3...
|
Pisao sam prije nekoliko mjeseci o ovoj temi misleći da ne može biti strašnija, no stvari su se još pogoršale. Na nedavnu sastanku komisije UNESCO-a iznijeti su podaci o tome da, računajući od početka veljače do danas svake tri sekunde umre neko dijete u svijetu ili od bolesti ili od gladi. Onda promislim, koliko je to tri sekunde (prošle je godine bilo pet), pa brojim 1, 2,3...umrlo je i dok sam ovo ispisao umrlo je još dvoje. Ako ovaj tekst pročitate za samo 30 sekundi znajte da je u to vrijeme umrlo desetero djece. S druge strane postoji svijet glamura i bahaćenja. nemam ništa protiv toga da onaj koji svojom sposobnošću ostvari bogatstvo to bogastvo i uživa, ali bi barem dio toga trebao davati za liječenje bolesti koje su u civiliziranom svijetu već stvar prošlosti. Čini se kako raste profit bogatih tako je više gladnih i bolesnih... Žalosno je i što postoje razni telefoni kojima obični građani doniraju novac za neku ustanovu za bolesne ili napuštene, umjesto da se to riješi institucionalno. Neshvatljivi su milijuni koji idu u maksimirski stadion, a da se istovremeno ne može naći novaca za rješenje barem smještajnih problema djece koja imaju različite oblike retardacije ili da djeca koja su oboljela od raka, čekaju mjesecima na krevet u bolnici, jer je sve prenatrpano. 1, 2, 3... kad ćemo se pokrenuti, svako neka krene od sebe 1,2, 3... |