Moj dobar poznanik (prijatelja je malo) malo je mlađi od mene. Nikad bolestan. Doživio je takav moždani udar da se još bore za njegov život. Beživotno leži u komi. Kakav je to šok! Često teoretiziram o pitanjima života i smrti, a ovakvi događaji samo daju potvrdu za ranije priče. Treba živjeti svaki dan kao da nam je posljednji, jer tko kaže da nije!? A onda si u glavi prizvati što bi učinili toga dana kada bi znali da vam je posljednji. Na koji bi način zuagrlili osobu koju volite, dragu ili dragog, svoju djecu, majku ako je živa, ili oca... Tko kaže da nije zadnji dan?! I ako živimo tako, život će dobiti na kvaliteti. Idite sad i zagrlite one koje volite!
|
