Goldeneye
11.04.2005., ponedjeljak
Pozdrav
|
Razmišljajući o današnjem postu, nekako me sve navodilo na jednu temu. No, o njoj sam već pustio ruku prije par mjeseci, ali je pad bloga prouzročio da prođe nezapaženo. Evo ga sad: Ocean. Tako moćan, velik, gotovo beskrajan jer mu ne možeš odrediti ni početak ni kraj. Pun života. Hrana za oči. Prilazim mu. Kleknem. U dlanove prihvatim koliko mogu primiti vode. Uzmem koliko mi je potrebno. Jesam li time narušio ljepotu njegovu? Desetak metara drugi čovjek radi isto i stotine, tisuće... Kada bi se svi sagnuli i u svoje skromne dlanove prihvatili malo njegove vode, jel bi se što promijenilo? Ocean bi ostao jednako velik, pun života, počelo svega. Divim mu se. Nije li On veći od oceana?! Mogu li onda u svoje srce primiti ono što mi nedostaje? Svakoga dana i sata? Ako Ga istovremeno zazovu tisuće, ništa se u njemu ne mijenja. On ostaje i dalje velik, pun života. Promjena dolazi u nama. Zato često hodim Oceanu života. |