Goldeneye

06.04.2005., srijeda

Tebe zovem

Tebe zovem, Čovječe, Tebe tražim – u kojem
svoje Tijelo povijest ljudî može naći.
Prema Tebi idem i ne govorim »dođi«,
nego jednostavno »budi«,
budi ondje gdje u stvarima nikakvog zapisa nema, a
čovjek je bio,
bio dušom, srcem, žeđi svojom, voljom i patnjom,
gdje su ga trapili osjećaji i najsvetiji pekao stid –
vječnim Seizmografom budi tog što je nevidljivo a
stvarno.
Čovječe, ti u kojem se susreću ljudsko dno i vrhunci
ljudski,
i u kojem nutrina nije teretom i tamom, nego baš srcem.
Čovječe, ti u kojem svaki od nas najdublju zamisao može
naći
i korijen vlastitih postupaka: ogledalo života i smrti u
ljudski zagledano tok,
do Tebe - Čovječe – uporno dopirem kroz plitku rijeku
povijesti,
idući prema srcu svakog, idući prema svakoj misli
(a povijest je stješnjenjem misli i srca smrt).
Tražim za čitavu povijest Tvoje Tijelo,
Tvoju tražim dubinu.
Karol Woytila - Sjećanje i identitet (posljednja Papina knjiga)
- 08:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>