Goldeneye
30.11.2004., utorak
Mali savjeti
|
Budući da nježnost nije nemoguće ostvariti, nitko ne bi smio živjeti bez nje. Svakoga dana bar malo međusobno razgovarajte. Rastite zajedno bez prestanka. Drži do sebe. Samo oni koji imaju prljave cipele znaju cijeniti otirač. Budi milosrdan. Budi uljudan. Ljubav ne dopušta loše ponašanje. Otkrij dobru i lijepu stranu i kod ljudi koji čine sve da je sakriju. Ne boj se neslaganja i prepirki: Samo mrtvi i ravnodušni nikada se ne svađaju. Ne dopusti da te uvuku u svakodnevne male svađe i grubosti. Smij se što više. Smijeh jača srce i čuva od srčanih smetnji.bf |
Ljubav i rat
Sinoć sam na dvd-u pogledao film "Troja" i drago mi je što od filma nisam ništa očekivao. Znanja iz Ilijade i Odiseje pokazala su mi se nedostatnim pregledajući dodatne materijale. Ipak, film mi se svidio zbog dvije poruke koje nosi. Jedna je besmisao rata koji vrišti iz svake sekvence, a unatoč svemu ratuje se. Druga je poruka, da je ljubav jača od svega, da može pokrenuti sve, pa i ranije spominjani rat. Glupo je bilo naglašavati da je sam Trojanski rat počeo zbog žene, jer počeo je zbog ljubavi. No, rat ionako nema smisla i tu mu je jedina sličnost s istinskom ljubavlju. Teško joj je dati smisao. Tek osjećaj pribrojiti. Kako ju je teško izraziti riječima?! Izdvojit ću kratki dijalog iz filma koji vode trojanski kralj Prijam i njegov sin, zaljubljeni Paris. Prijam: Voliš li je, sine moj? Paris: Oče, ti si veliki kralj jer toliko voliš svoju zemlju. Svaku vlat trave, svako zrno pijeska, svaki kamen u rijeci...voliš cijelu Troju. Tako ja volim Helenu. Ljubav je jača od svega! Volite li svoje Helene i svoje Parise tako? |
29.11.2004., ponedjeljak
Ne čekaj sutra
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš!Reci to odmah. Nemoj reći:"Moja majka, moj sin, moja žena…. To već i onako zna". Možda i zna. No, bi li se ikada umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci:"Ja sam, želim ti reći da te volim". Stisni ruku osobi koju voliš i reci: "Trebam te! Volim te, volim te…". Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, a razlikuju se po ljubavi.(bf) |
Hrčak
|
Vidio sam kod jednog poznanika hrčka u kavezu. Malen onako u svom kavezu svakodnevno ponavlja iste rituale. Kad se probudi, nešto malo gricne i onda uđe u onaj kolut i vrti, vrti. To je toliko monotono, a on opet tako neumoran. Nakon što je izvrtio taj kolut, opet nešto gricne, odmori i opet u kolut, vrti. Mislim si glupe li životinje. Kakav je to život. Baš je to tužno. No, kako ja sve nepotrebno volim analizirati, tako sam i ovaj slučaj usporedio s našim životom. Pa zar se mi ne probudimo ujutro, nešto malo gricnemo, odemo na posao i vrtimo, vrtimo, koliko god to monotono i zaglupljujuće bilo. Onda stanemo, nešto gricnemo, odmorimo i sutra opet po starom. Jesmo li vredniji od tamo nekog hrčka?! Ne smijemo se opustiti i pustiti da nam život tako prođe. Ja od najmanje stvari stvaram "spektakle" i radujem se malim stvarima. Tako mi je vikend podigao moj sinčić, koji je sjeo do mene u fotelju, zagrlio i onako snažno, dječje poljubio, uz ono "tatice". Takvi trenuci nam se urežu u vječnost. Nismo hrčci! |
26.11.2004., petak
Kad prestaje noć
|
Kad prestaje noć? Da to nije trenutak kad uzmognemo razlikovati psa od ovce? Ne! Kad možemo razlikovati stablo datulje od stabla smokve? Ne! Pa kad onda? To je trenutak kada ti motreći lice bilo kojeg čovjeka, u njemu prepoznaješ svojega brata ili sestru. Sve do tada u tvom srcu vlada noć. |
25.11.2004., četvrtak
Koje riječi
Koje riječi treba reći da bi se drugi radovali?Koje riječi treba reći da bi drugi bili sretni? Treba li reći "prijateljstvo" ili riječ "sloga"? Možda treba reći i "sloboda"? Treba li drugoga uzeti za ruku? Koje riječi treba reći da bi se darovala ljubav? Koje riječi treba reći da bi se darovala nježnost? Treba li reći "volim te"? Treba li to uvijek govoriti? Treba li reći riječ "djeca"? Ili te treba uzeti za ruku? Koje riječi treba izreći? Koje riječi? A što ako ništa ne kažem, ako šutim? Ako te jednostavno gledam i nasmiješim ti se. Tada će moja ruka sama od sebe uzeti tvoju ruku i ti ćeš sve te riječi čuti u mojoj šutnji.(bf) |
24.11.2004., srijeda
Svijet je pun dobrih ljudi
|
Postoje razna prijateljstva. Ipak, ona se testiraju djelima. Ne kaže se bez veze da prave prijatelje možeš prepoznati tek u nevolji. Kako je moje kompjutersko neznanje posvemašno, morao sam se zadovoljavati ponuđenim mi designeom bloga. Listajući ostale blogove samo sam mogao "pariti oči" na razne bravure, sve do trenutka dok mi jedna osoba nije, sama od sebe (kao da je osjetila) ponudila ruku pomoćnicu. I napravila design, koji ću furati sada do iza Nove godine, jer je blaga božićna izgleda. Sve ovo i ne bi bila priča da ta osoba, my angel, nije druge vjere. Meni to zvuči kao poruka od Boga - svi ste vi moja djeca, evo dokaza. Na kraju, jedno veliko hvala uz još jedan dokaz da je svijet pun dobrih ljudi, samo ih trebamo pronaći. Srcem... |
Srcem gledati
Danas ima mnogo predrasuda i među pojedincima i među skupinama. Obično ono što pripada nama osobno nekako više cijenimo od svega ostaloga. Zato su recimo naše selo, naš grad, naš narod bolji od svega ostalog svijeta.Negativne predrasude ne dopuštaju da je netko bolji, pametniji, bilo da se radi o pojedincu ili skupini. Ili se misli da je ono što ima drugi bolje, da je ono što drugi čini bolje. To samo po sebi nije negativno, no iz toga proizilazi zavist ili osjećaj manje vrijednosti. Dopustimo sebi da se mijenjamo, te ćemo tako vidjeti i doživjeti mnogo veće stvari. Ostavimo svoje predrasude, svoje zavisti, svoje osjećaje manje vrijednosti. Otkrijmo kako je svatko na svoj način obdaren da obogati drugoga i kako je svatko na svoj način siromašan da primi nešto od drugoga. Čovjek je društveno biće i kao takav on se s društvom i okolinom stalno uspoređuje, pa ga to potiče na rast i na promjenu. Teško mu je pogoditi sredinu uza svu svijest da smo upućeni jedni na druge i da svatko općem napretku treba da doprinese ono što najbolje može dati, a što neće nitko drugi moći dati. Ne mogavši naći sredinu i stvaran pogled na sebe i oko sebe, čovjek misli da je vredniji, bolji od drugoga, da mu pripada više mjesto. Počinje upotrebljavati sva sredstva da izbije na čelo. Pred očima mu je samo to kako da dospije naprijed, gore, malo po malo to ga zaokupi toliko da zaboravi na druge, da zaboravi ispravno vrednovati druge, čak želi po drugima i preko drugih doći do onoga što je naumio. Kadkada se ne biraju sredstva, dapače i drugi ljudi postaju mu samo sredstva za postizanje cilja. No u životu bismo trebali biti upućeni jedni na druge, radeći i služeći jedni drugima, na dobrobit drugih i bez računice. Svojim životom pokažimo da je svatko od nas vrijedan i da svatko najbolje ide naprijed služenjem, tako da sebe dade drugima, a ne da od drugih uzima…Mnogi su zapravo kraj zdravih očiju slijepi. Za bolje gledanje valjalo bi češće zatvoriti oči… ….da bismo zašli u svoje dubine, u svoje srce kojim tek pravo možemo gledati, jer bit stvari skrivena je očima, a otkriva se samo srcem…. Ljudu previše žive na površini ne zalazeći ni do svojeg ni do tuđeg srca, pa ni do srca stvari, a hvale se da dobro vide. Ako im vid i oslabi, tu su stručnjaci da im pomognu. Tako da i dalje ostaje na površini i sebe i drugih stvari… Istina je da nemamo očiju bilo bi nam teško, ali i s njima nije lako. Krećemo se ovim svijetom, uočavamo mnoge ljepote, upoznajemo, radujemo se krasotama prirode pa je i istražujemo, divimo se ljudima, a ipak ne dolazimo do pravog pogleda srca. Varamo se kraj zdravih očiju ne idući srcem, vjerom dalje, dublje u stvarnost. Oko vidi ipak samo dio i to površinu, dok srce vidi cjelinu. Vjera u svemu gleda ljubav koja je na djelu. Skučenost i uskoća srca zasljepljuje pa to onemogućava pravo gledanje, a to je zasljepljenost samim sobom. Gledati sebe a ne vidjeti druge, možemo nazvati zasljepljenošću. Želim svima da kraj zdravih očiju očuvaju i široko srce, slobodno od svake uskoće i otuđenosti, pa da u pravom svjetlu gledaju svu stvarnost i da u njoj pronađu ljepotu, razum i dobrotu. (vh) |
Rezanje vrpce
|
Dobro jutro svima! Napokon blog funkcionira, huh. Prije nego išta danas počnem, hvala svima koji su mi uputili čestitke za rođendan. Nisam se svima zahvalio, pa eto, ovim putem. Ovo nek bude kao rezanje vrpce, dok me neki novi post ne opali po glavi. |
19.11.2004., petak
Ponesoh ružu
|
|
18.11.2004., četvrtak
Vaše mišljenje
Što je za vas ljubav? |
17.11.2004., srijeda
Što ponijeti u Vukovar
Sutra idem u Vukovar. Iako poslom, ponijet ću dio srca. Tamo su svi moji i živi i mrtvi. Kažu bit će sunčano. Obično bude sivo ili maglovito, hladno, studeno. Možda je baš vrijeme da tamo dođe malo sunca. Budemo li samo plakali onda je svaki podneseni križ uzaludan. Znam da će mnogi reći da tamo nikada neće biti normalnih odnosa i da to ne može razumijeti nitko tko ne živi na ovim prostorima. Za to je potrebno gledati unaprijed, ne zaboravljajući prošlost, ali ne dopustiti da ona do te mjere optereti život. Jer to je uteg oko vrata, a s njim ne možeš daleko stići. Kada bi naša Vlada barem Vukovar proglasila bescarinskom zonom, poticajući tako gospodarstvo, onda bi se više ljudi vratilo i imalo od čega živjeti. Bolja situacija na materijalnom planu potaknula bi i natalitet, a nove generacije bi napunile baterije jednog Vukovara budućnosti. Možda je to utopija, ali nitko mi je ne može uzeti. U nju vjerujem i promičem. Istodobno žalim, što se toga grada svi sjete samo u ove dane, koji služe za prikupljanje jeftinih političkih bodova. Neću o politici!Sutra nosim dio svoje duše koju ću pokloniti gradu kojem svi dugujemo... |
16.11.2004., utorak
Zaljubljenost
Mmmmmm u super sam fazi. Ne znam jel to tako dohvati s vremena na vrijeme ili sve ima svoje razloge. Ili s vremenom spoznaš prave vrijednosti. Sa svojom sam dragom punih 16 godina (skoro punoljetnost), od čega 11 ljeta u braku. Sa strane gledano izgleda kao cijela vječnost, a kad bolje promislim kao da i nisam živio prije nje. Kao da smo oduvijek. Sve što nam se događa u posljednje vrijeme sliči onoj divljoj zaljubljenosti i radujem se svakom trenutku provedenom zajedno. U daljnju intimu neću ulaziti, tek prija ova "adolescentska" zaljubljenost. Svima želim sličan osjećaj. |
15.11.2004., ponedjeljak
Buđenje
Čitajući različite blogove često prepoznajem neke situacije iz svoga života. Gledam kako ljudi nekim problemima pristupaju kao nerješivima, donose životne odluke kao konačne i brinu se. Onda odvrtim film, vidim kako je to prošlo kod mene i vidim da sve nije bilo vrijedno brige i da ti se život nekako posloži, nerijetko i iznad očekivanja. Stara je narodna da se trebamo brinuti samo za stvari koje nas muče a možemo ih promijeniti, a isto tako da ne lupamo glavu o zid za sve ono što promijeniti ne možemo. Umjetnost je takvo što i prihvatiti. Trebamo biti svjesni svoga života da se ne bi na njegovu kraju pitali "ima li života prije smrti". Svjestan trenutnih prilika i mogućnosti da ih promijenim. Svjestan činjenica o onome što mi šteti ili koristi zdravlju. Svjestan ljudi koje volim i koji mene vole. Tek kad to postignem mogu učiniti nešto konkretno za eventualna poboljšanja u životu. Svi će ipak reći da su svjesni svega toga, ali se usudim reći da nisu u pravu. Najbolji primjer za to je kad netko kaže da je svjestan da mu pušenje nije dobro za zdravlje, a ipak puši. To nije svjesnost. Do svjesnosti dolazimo kada nam doktor nakon pregleda kaže - imate rak, od pušenja. Možete preživjeti ako prekinete. Da vidiš svjesnosti! To možemo nazvati i buđenjem. O tome sam doista pozvan govoriti, jer sam u kratkom razdoblju imao dvije operacije tumora. Oh, da vidite samo kakva su to buđenja. Kako snažno zavoliš sve oko sebe... Bogu hvala, od tada je prošlo nekoliko godina i sada sam posve novi čovjek. Više od zdravlja tijela ponosan sam na, mislim, zdravlje srca! |
12.11.2004., petak
Kad budemo ja i ti...
Postoje neki detalji koje često ne primjećujemo, a koje u svojoj jednostavnosti mogu ispričati najljepše priče i biti nam učiteljima života. Uvijek se raznježim kad vidim dvoje starih ljudi koji mekim koracima šetaju gradom i drže se za ruke. Njemu je možda 80, a ona koju godinu mlađa. Svaka bora ima svoju priču, ali spojene ruke govore onu najljepšu, ljubavnu. U mladosti razmišljamo – hoću li biti zdrav kad budem star, hoću li to uopće doživjeti i nažalost, hoću li s mirovinom moći preživjeti. Malo je onih koji razmišljaju hoću li voljeti i biti voljen. Jasno, tu vas mora pomaziti i sreća da vam sačuva vašega bračnog druga na životu. S tim bi ljudima valjalo sjesti, popričati. Sigurno je u životu bilo teških i kriznih trenutaka, ali su ruke ostale zajedno. Ruke koje simboliziraju dva srca, spojena u jedno. Kako je to lijepo! |
11.11.2004., četvrtak
Ti si super!
Osuđivanje i traženje lošega u drugima boljka je svih nas. Očekivanje da se drugi mijenjaju ili moroganje protiv drugih neće nam pomoći. Mijenjati sami sebe, to najčešće čujemo. No, ipak možemo i druge promijeniti sa samo nekoliko riječi. Trebali bi ih imati uza se. Zašto se trgovcu ne zahvaliti kad nam nešto proda?! Zar je teško reći poštaru - ah, vi ste uvijek tako nasmijani i puni života. Boljeg poštara nismo imali. Što će se dogoditi sa službenicom na šalteru (bilo kojem) kojoj svi samo prigovaraju ne pitajući kako je njoj. Ako je pitamo kako je, jel vam teško, vi ste baš zlatni, dademo joj smiješak. Naš lik će među stotinama zapamtiti. Možda smo joj uljepšali dan. Možda je onaj poštar, koji je moguće uvijek natmuren, otišao sav radostan dalje šireći pozitivnu energiju. Ne smijemo si dopustiti da naša draga (ovo je za muške) nas pita kako izgledam, jel mi ovo dobro stoji. To valja prevenirati i baciti joj kost kako je dobra mačka. Ako nije, pa što smo s njom, zar ne. Djetetu nađemo stotinu prigovora - ajde zadaća, zašto nisi ovo, ne možeš ono, ne zanima me, nemam vremena. I onda kažemo da nas ne slušaju ili da postaju problem. Dajmo im značaja. Dajmo svima značaja. Svi su ljudi prekrasni, samo mi to možemo otkriti u njima. Columbo se pamti, a ne milijuni drugih koji su došli u Ameriku. Kako je to divno biti okružen dobrim ljudima, koje samo jedna rečenica može učiniti takvima. Sve vas voli "zlatooki"! |
Tko mene treba?
Planina ne treba planinara da je osvoji.Zvijezde ne trebaju astronoma da ih otkrije i razvrsta. Kap rose ne treba pjesnika da je opjeva. Krajolik ne treba fotografa da ga ovjekovječi. Ja trebam hranu. Hrana ne treba mene. Ja trebam odijelo. Odijelo može i bez mene. Predmeti ne trebaju mene. Ali ima nešto što mene treba. To su vrijednosti. Nema plemenitosti bez osobe koja će je vršiti. Nema ljepote bez stvorenog bića. Nema iskrenosti, postoji samo iskren čovjek. Evo što treba ljude! Dobrota, skromnost, dostojanstvo, pravda, siromaštvo, mirotvorstvo. Sve to traži ljude da bi mogli doći do izražaja. (A.P.) |
10.11.2004., srijeda
Posebna srijeda
|
Nakon naporna utorka, evo srijede koju posebno volim. Ne znam zašto. Jel razlog u tome što je ponedjeljak dovoljno daleko, a petak tako blizu ili je razlog tome što je srijeda srce tjedna. Svaki je dan za sebe poseban ako je pokretan ljubavlju. Jutros sam se, razmjenjujući mailove, sjetio čestitke koju mi je moja draga uputila za 11 (vrijeme leti) godina braka. Napisala je - ...bez tebe ne bih mogla disati... Kada nekoga trebaš kao zrak i kad shvatiš i osjetiš da i taj drugi osjeća isto, nije li to najveća sreća. Zato jedva čekam da dođem doma, da je zagrlim, samo zagrlim, da nastavimo disati... Eto kako srijeda može biti posebna! |
08.11.2004., ponedjeljak
U prolazu
|
...u prolazu... Samo da ostavim traga... Čekajući bloganje u srijedu. U ovoj strci sam pokušao doći na neke blogove, ali ne očitavaju se. Ili je puno toga na njima ili su smislili nešto protiv uljeza poput mene. Pozdrav svima! |
05.11.2004., petak
Još o majkama
|
Šestoga je dana Bog je stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno… Tada se pojavio Anđeo i upitao: "Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?" Gospodin je uzvratio: "Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izlječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku..." Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: "Šest pari ruku!! Kako ćeš to izvesti?" Gospodin je zamišljeno odgovorio:"Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na ledjima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi. Anđeo je pokušao upozoriti Gospodina: "Ovo je prenaporno za jedan dan. Pričekaj do sutra pa onda dovrši posao." "Ali ne mogu" -protestirao je Bog- "Ovaj mi je zadatak sada toliko prirasao srcu da ga jedino ovako mogu dovršiti, a usput je zadovoljstvo stvarati nesebično biće koje nikada ne dopušta da se razboli, može svakoga dana nahraniti obitelj od pet članova raznovrsnim jelima, može se s ljubavlju posvetiti svakom djetetu i biti mu na raspolaganju u svakom trenutku" Anđeo se približio i dotaknuo "ženu" uzviknuvši: "Ali, učinio si ju od tako meke građe, ne čini ti se da je previše ranjiva, Gospodine?" "Ona je nježna", slažem se, "ali to je poseban materijal koji je istovremeno neuništiv. Ne možeš ni zamisliti kolika će joj to biti prednost, jer je njezina uloga zaista vrlo zahtjevna." "Hoće li ona biti u stanju misliti pored svih tih obveza?"- nastavio je s pitanjima Anđeo, a Bog je spremno odgovorio: "Ne samo da će biti u stanju razmišljati, nego i pregovarati" Tada se Anđeo još više približio ženi i dotaknuvši njene obraze uskliknuo: " Kažem ti, toliko se brineš za njezinu dušu da si gotovo zanemario tijelo. Gle, ovdje ti model žene ima grešku i po licu joj onekud istječe voda." "To nije greška", rekao je Bog, "To su suze!" "A čemu one služe, Gospodine?", znatiželjno je čekao odgovor Anđeo. "Suze pokazuju da li je radosna, tužna, ili razočarana. Suze znače i da je osamljena. One su izraz bola, jada ili ponosa." Anđeo se oduševljeno i s poštovanjem poklonio: "Ti si, Gospodine genije. Na sve misliš dok stvaraš…" (s.pl) |
Love is?
|
Ne znam jel zbog Sunca, petka ili nečeg trećeg, ali danas sam jako dobre volje. I ona ranija suza dio je moje prošlosti. Suza koja me oprala, što bi rekli braća i sestre Dalmatinci, prosvitlila. Nisam bio ovakav kakav sam danas iako bi me mnogi vratili u staroga. Možda sam se drugima sviđao prije, a sada se sviđam sebi. To je egoistično, sebično možda. No, ako ne voliš sebe ne možeš ni druge. Čak je i pojam ljubavi čista sebičnost. Dok volim svoju dragu, zapravo je volim jer je meni dobro s njom. Samo to treba priznati. Ljubav jer davanje. Šipak! Ljubav je otimanje, posesivnost, zadovoljavanje vlastitih potreba, a onda, kao uloženo u banci, neko vraća glavnicu, a neko i kamate. Reći da je ljubav uzimanje, a ne davanje zvuči radikalno, ali ako natjera na razmišljanje postigli smo cilj. Što se tiče zaljubljenosti najčešće smo zaljubljeni u sliku koju smo stvorili o drugoj osobi. Kad se razočaramo u nju, osjećamo se povrijeđenima, a bila je to ista osoba, samo smo mi promijenili zamišljenu si sliku. Bezuvjetno možemo voljeti samo vlastito dijete i samoga Boga, a samo je jedan volio sve. Zato mu se divim i težim jer On je moj Put, Istina i Život! Zato sam sretan. Sretan jer zadovoljih svoju sebičnost... |
Suza
Suzom se iznova rodih... |
04.11.2004., četvrtak
Boja ljubavi
|
Ušao sam jutros u jednu kancelariju u kojoj je jedna dama doslovce dramila o boji automobila koja joj nikako ne odgovara. Muž je naime kupio automobil za nijansu žešće boje. Pokušao sam okrenuti na šalu i uspio je malo nasmijati, ali sam se poslije malo zamislio. Oh, God, žena nije ni svjesna da ako joj je to najveći problem na svijetu koliko je zapravo sretna. I inače znamo stvarati od buhe slona, a probleme u glavi smatrati nerješivima. Ako ono što želimo riješiti za nas ima nekakvu vrijednost tada će problem biti riješen. Ako nema, ne brinite, riješit će ga vrijeme, a poslije ćemo se tome smijati. Evo primjera. Prolazimo kraj neke provalije i na dnu vidimo novčanik iz kojega viri nekoliko novčanica. Prva je, čini nam se od 100 eura. Hmm ima li još novaca? Vrijedi li se spustiti u provaliju i riskirati život? Malo i krenemo. Zemlja se počne obrušavati, a noge klecati. Ma, nije to vrijedno života, da zbog 100 eura izgubimo glavu. Ista provalija, samo je na njenom dnu naše dijete koje zapomaže. Tada ne čekamo niti trena i prije smo dolje nego smo i mislili. Znači imamo snage za rješavanje problema, a pokreće nas vrijednost cilja. U ovom slučaju bila je to ljubav, glavna pokretačka snaga. Ako bi svemu pristupali s ljubavlju tada bi imali manje problema... |
03.11.2004., srijeda
Protiv struje
|
Obožavam ići protiv struje. Lijepo je pričati o ljubavi ili o duhovnim stvarima, jer tu dobiješ bezrezervna priznanja. No, uđeš li u neka područja namjerno kontra uvriježenog javnog mišljenja, dobiješ samo neprijatelje, a prijatelji ti se ne žele zamjeriti pa radije izbjegnu komentare. Zastupati neku tezu ili način života protiv struje najteža je stvar u našem životu. Čini se kako nam je, upravo suprotno, važno što drugi misle o nama i kako nas doživljavaju i onda počinjemo misliti "kolektivnom glavom". Treba reći kad nam se nešto ne sviđa ili obrnuto. Pokušati učiniti nešto drukčije nego je uobičajeno. Samo tako možemo mijenjati svijet i samo tako možemo preuzeti odgovornost za svoj život. Živjeti po diktatu sredine u želji da joj se svidimo, dovodi nas do situacije u kojoj se osim prosječnosti možemo lako osjećati odbačenim, ako se nismo znali dovoljno nametnuti. Poigram se ponekad u krugu radnih kolega zastupajući takve stavove koji su kontra njihova razmišljanja i ako u tu priču ubacite koju lijepu riječ prema njima, odmah dobijete te ljude na svoju stranu. To je nevjerojatno, ali istinito, samo treba izdržati pritisak. Samo u ljubavi i vjeri za, u svemu drugom sam kontra. |
JFK?
Iako su sada sve oči uprte u Ohio i njihovih 20 elektorskih glasova, gotovo je sigurno da George W. Bush ostaje predsjednik USA. Obično ne pišem o politici ali htio sam malo zapaliti vatru. I inače volim baciti kontru kad je politika u pitanju, a blog je idealno mjesto za to. To što netko ima inicijale JFK ne znači da je riječ o novom Kennedyu. Kerry je naime imao vrlo zanimljive stavove prije nego je postavljen za kandidata Demokrata za izbore. Često je zauzimao žešći gard od republikanaca, a kada je došla nominacija jedino na što je mogao pucati je da u svemu oponira Bushu. Upravo ta prevrtljivost stavova i neprincipijelnost okrenula je moje simpatije Bushu, koji je krelac, ali barem znaš što možeš od njega očekivati. JFK se nekoliko puta u javnosti kao katolik pojavljivao s krunicom, a istodobno je odobravao homosexualne brakove, pobačaje i slično. Ili nešto jesi ili nisi. To je kao kad imate "prijatelja" koji će s vama biti super, usta puna "bombona", a onda će vas iza prvog ugla ogovarati. Onaj kojega ne volite (Bush) barem znate šta vam misli i s njim ste na čisto. I zato u toj masovnoj histeriji nevoljenja Busha, navijah za njega. Ajde sad Ohio! |
02.11.2004., utorak
Priznanje
|
U zakulisju svih odnosa nalazi se želja za priznanjem i podrškom. Tako je to od malih nogu, kada je dijete posebno ponosno ako ga pohvalite za neki crtež ili nešto što je napravio-la prvi put. S podrškom možemo sve i ona je ključna stvar u primjerice bračnim odnosima. Blacklady je na svojem blogu danas posebno obradila što žene vole, a što muški. Iako o tome ne razmišljamo, pametniji od mene rekoše da je od svih potreba najvažnija ona za priznanjem. Čuo sam jednu priču iz USA o jednom mladom bračnom paru koji se uzeo iz ljubavi. On je bio grafički designer i žena mu je davala hrabrosti i poticaja da napreduje u poslu i da napravi veliku karijeru. No, taj poticaj i podrška slabjeli su tijekom godina i on je nakon pet ljeta vidio da mu supruga sve više prigovara što još ništa nije napravio i što je još uvijek na istoj plaći. Bio je na rubu očaja. Onda je bio na jednom sastanku gdje je prigovorio kako nije zadovoljan svojim postignućem, nakon čega mu je jedna poslovna partnerica kazala kako je on njihob najbolji designer i kako je velika budućnost pred njim, te kako boljeg u New Yorku nema. Čovjek je procvjetao, a nakon sastanka prišao toj dami. Ta ga je podrška emotivno približila njoj i onda je od emotivna prijateljstva došlo do fizičkog susreta (koja riječ za sex hehe). No, on nije tražio "fiziku", nije bio zaljubljen u tu ženu. Još uvijek je volio svoju, ali mu je nedostajala podrška. Stavih tu muški primjer, ali mi griješimo još više, jer damama treba još više pažnje. Jedni drugima trebamo biti najveći fanovi. Ako tvoj dragi ili draga trenutno to ne zaslužuje tretiraj ga kao svoju osobu iz snova i rezultat će brzo doći. Nije to zavaravanje. Razlika između uspješnih i neuspješnih je u pruženoj prilici, a ako svojima, koje volimo ne pružimo priliku, kome ćemo. Tako je i sa djecom i s poslovnim kolegama. Kada ih počnemo više cijeniti i to izreći doći će do nevjerojatna obrata u odnosima. I tu na blogu kada nekome date pohvalu navežete ga (ju) za sebe i dobivate stalna čitatelja. Nisam još vidio one kojima nisam napisao nešto lijepo da su ikada bili na mome blogu i da smo uspostavili kontakt. Lijepa riječ ništa ne košta i svakome možemo naći dobre strane, koje "zalijevanjem" možemo pretvoriti u pravi svima poželjan cvijetak. Pusa svima |