Ne znam jel zbog Sunca, petka ili nečeg trećeg, ali danas sam jako dobre volje. I ona ranija suza dio je moje prošlosti. Suza koja me oprala, što bi rekli braća i sestre Dalmatinci, prosvitlila. Nisam bio ovakav kakav sam danas iako bi me mnogi vratili u staroga. Možda sam se drugima sviđao prije, a sada se sviđam sebi. To je egoistično, sebično možda. No, ako ne voliš sebe ne možeš ni druge. Čak je i pojam ljubavi čista sebičnost. Dok volim svoju dragu, zapravo je volim jer je meni dobro s njom. Samo to treba priznati. Ljubav jer davanje. Šipak! Ljubav je otimanje, posesivnost, zadovoljavanje vlastitih potreba, a onda, kao uloženo u banci, neko vraća glavnicu, a neko i kamate. Reći da je ljubav uzimanje, a ne davanje zvuči radikalno, ali ako natjera na razmišljanje postigli smo cilj. Što se tiče zaljubljenosti najčešće smo zaljubljeni u sliku koju smo stvorili o drugoj osobi. Kad se razočaramo u nju, osjećamo se povrijeđenima, a bila je to ista osoba, samo smo mi promijenili zamišljenu si sliku. Bezuvjetno možemo voljeti samo vlastito dijete i samoga Boga, a samo je jedan volio sve. Zato mu se divim i težim jer On je moj Put, Istina i Život! Zato sam sretan. Sretan jer zadovoljih svoju sebičnost...
|
