Krenula je invazija na tržnice. Kupuju se cvjetni aranžmani, svijeće raznih oblika. Svi se spremaju za 1. studenoga kada će 80 posto ljudi prvi puta u godini dana obići grobove svojih najmilijih. Ta pojava se ne odražava samo na taj dan nego se i inače ponašamo kao programirani. Za 8. ožujka svi su ko poludili od pažnje prema ženama, 14. veljače smo svi zaljubljeni i slično. Vanjski su nam znakovi bitni. Idemo negdje i radimo nešto što svi rade. To je katastrofa. Kao da smo navijeni i kao da nam je lakše ići onako kako svi idu. Pokušamo li ići protiv struje ostat ćemo neshvaćeni a nerijetko i odbačeni. Ne kažem da ne treba odnijeti cvijeće i zapaliti svijeće na Sve svete, ali radimo li to recimo i neki drugi dan u godini ili samo onda kada to svi rade. Znam i slučajeve da se prebrojavaju svijeće i cvijeće i nabraja zamislite tko nije bio na grobu. Ljudi su za nevjerovati. Ako živim onako kako drugi očekuju i ponašam se kao i većina zapravo upadam u prosječnost, a da nije onih koji su iz toga odskočili još bi bili u pećini ili na grani. Sjetimo se naših umrlih, ali ne samo 1.11.
|
