Na zalost moju veliku....ne mogu taj dan ukrasiti cvijecem humke mojih najdrazih:(
Malo me briga sto ce selo reci,malo me to ikada interesiralo...moje mrtve nastavljam voljeti,zive u meni a svijecu mogu zapaliti kad pozelim,ona je u srcu takodjer,gori vjecno za njih.
Pozdrav i lijep ti dan,zlatooki:)
26.10.2004. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se sa ninfeom,bitno je sjetiti se dragih ljudi.ne vidim ništa spešl u stajanju ispred mramornog,kamenog ili kakvog već spomenika...ne mogu se jednostavno strpati u te okvire ;)
26.10.2004. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja svoje mrtve i ne smatram mrtvima. Njihovi grobovi samo su mi znakovi tj. mjesta u kojima su ukopana njihova ovdašnja "odijela" ... za to svoje vjerovanje imam razloga... Pomodarstvo koje nam je udarilo u glavu proširilo se i na groblja, i postoje ljudi koji dolaskom sa enormno velikim svijećama i ikebanama pri tom svom dolasku na groblje i ne misle o pokojniku već samo o "efektu" svojeg umijeća aranžiranja na vlasnike okolnih grobnica i sve ostale koji će doći obići groblje (doslovno obići).
Dragi pokojnici bar u mojem slučaju, žive cijelo vrijeme uz nas jer svakoga dana u međusobnom razgovoru spomenemo njihova imena jer se sjetimo nekog događaja ili nas nešto podsjeti na njih... dokle god je tako oni kroz nas nastavljaju živjeti u našoj blizini.
26.10.2004. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je žao penzića koji zbog drugih potroše pol penzije ... a opet, sami su si krivi jer brinu o mišljenju onih koji ih niti hrane, nit oblače...
Moji mrtvi su, uostalom, u mojim mislima, a zadnje mjesto gdje ih treba tražiti su groblja!
27.10.2004. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
black lady
fino si ovo napisao ;)
26.10.2004. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ninfea
Na zalost moju veliku....ne mogu taj dan ukrasiti cvijecem humke mojih najdrazih:( Malo me briga sto ce selo reci,malo me to ikada interesiralo...moje mrtve nastavljam voljeti,zive u meni a svijecu mogu zapaliti kad pozelim,ona je u srcu takodjer,gori vjecno za njih. Pozdrav i lijep ti dan,zlatooki:)
26.10.2004. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
transmetropolitan
marionete na konopcima od novčanog papira.
26.10.2004. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja
Podsjetil me... Na kraju filma Amadeus Antonio Salieri govori kako je on predstavnik prosječnih. Uvijek sam se grozila toga.
26.10.2004. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
estera
slažem se sa ninfeom,bitno je sjetiti se dragih ljudi.ne vidim ništa spešl u stajanju ispred mramornog,kamenog ili kakvog već spomenika...ne mogu se jednostavno strpati u te okvire ;)
26.10.2004. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaštara...
Ja svoje mrtve i ne smatram mrtvima. Njihovi grobovi samo su mi znakovi tj. mjesta u kojima su ukopana njihova ovdašnja "odijela" ... za to svoje vjerovanje imam razloga... Pomodarstvo koje nam je udarilo u glavu proširilo se i na groblja, i postoje ljudi koji dolaskom sa enormno velikim svijećama i ikebanama pri tom svom dolasku na groblje i ne misle o pokojniku već samo o "efektu" svojeg umijeća aranžiranja na vlasnike okolnih grobnica i sve ostale koji će doći obići groblje (doslovno obići). Dragi pokojnici bar u mojem slučaju, žive cijelo vrijeme uz nas jer svakoga dana u međusobnom razgovoru spomenemo njihova imena jer se sjetimo nekog događaja ili nas nešto podsjeti na njih... dokle god je tako oni kroz nas nastavljaju živjeti u našoj blizini.
26.10.2004. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
Meni je žao penzića koji zbog drugih potroše pol penzije ... a opet, sami su si krivi jer brinu o mišljenju onih koji ih niti hrane, nit oblače... Moji mrtvi su, uostalom, u mojim mislima, a zadnje mjesto gdje ih treba tražiti su groblja!
27.10.2004. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...