|
Jonathan Richman-real king!
Taj me je čovjek oduševio:toliko divne, dirljive i ljupke iskrenosti koja nekom mogla je izgledati i smiješno ali zar nisu smiješne sve naše intimnosti razotkrivene u javnosti-on je upravo ekstravagantno otvoren i kao da čitav koncert bio je u povjerenju šapnuta najveća tajna njegovog srca, Srca koje ni sa jednim drugim se ne može porediti. Plakao sam skoro,uz osmijeh od uveta do uveta- ne vjerujući da takav emotivko zaista postoji, da pjeva takve nevjerovatne pjesme, tako stvarne,bliske,introvertne-intimističke-poentilističke da je toliko zanesen da nastavlja pjevušiti -(kao) za sebe-i kada se skroz udalji od mikrofona i publika ga uopšte ne može čuti,nego samo gledati kako šarmantno,(nekom možda) i komično se pokreće u ritmu bubnja(ra),pomoćnika njegovog na sceni.Senzacija za sva čula,pjev na englishu,spanglishu, italijanskom i francuskom jeziku,neodoljivi plesni ritam karipske usteptalosti na akustičnoj gitari kojom vlada perfektno i stihovi koji oduševljavaju-o ljubavi uglavnom,Pikasu, Daliju,Van Gogu i...Muzeju lijepe umjetnosti u Bostonu u kom se zaljubio prvi put! Vrhunac je bio kada je na frenetično cičanje-insistiranje publike nakon (samo) sat vremena savršene svirke i visokooktanske vreline svih prisutnih srdaca otpjevao,kao neki prekratki bis,a capella,ne čekajući da se graja oduševljenja što se ponovo pojavio na sceni stiša, stihove naslovne stvari poslednjeg albuma kojeg je inače izveo u cijelosti: ...I WAS WAITIN FOR AFFECTION BUT I WAS LOOKING IN THE WRONG DIRECTION WHAT I NEEDED WAS NOT SO MUCH TO BE LOVED AS TO LOVE... nakon prvog refrena kao demonstrativno napustivši scenu jer je to bila PORUKA prisutnima,tako efektno izrečena-kakav majstor! Neopisivo uživanje,koncert za nevjericu- Džonatan neuporedivo bolje zvuči uživo nego li na albumima, toliko slatkim ali ne i tako savršeno emotivnim, potresnim do korijenja srčane aorte,solju srca- Suzama što se vlaži. Mnogo te volim prijatelju moj,najnoviji najveći, iako naše vrištanje nisi čuo,nisi izašao na binu opet,i makar još jednu začarao nas svojom zaČUDNOM pojavom,svojim dragim senzitivnim glasom,svojim zamišljenim pogledom koji kao da gleda ravno (kroz oči) u grudi slušatelja ka kom se okreneš, tvojim povremenim osmijesima zadovoljstva jer te nadražaji iz ustalasane rulje emotivaca dodirnuše,iako ovlaš samo. Nadam se da će te jednom usrećiti neka spektakularno senzitivna Žena,sensulna i srećna što može biti u tvome zagrljaju- makar više poeziju ne pisao,i ne priređivao nam koncerte koji ostaju utisnuti u sjećanju kao najfiniji filigrani prepuni najdivnijih uspomena, iz najmilijih dana dječaštva,iz časova najljepših,zaljubljeničkih, onih nezaboravnih. |
|
Priznajem pune su ulice dasa,kršnih,
zgodnih momaka ovdje u Budvi i Crnoj Gori uopšte-svaka čast. Ali te face,ta namrgođena lica, te stegnute grimase,taj zamrznuti fejs,to skurcaskinutostvrdnuto skamenjeno poziranje NE SAMO FIGUROM VEĆ I LICEM CIJELIM, Eheeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeej! Od prirodnosti ni traga,od cool opuštenosti ili šarma,od zavodljivog osmijeha ili simpatičnog pogleda. Polovina podgoričkih klipana furaju fazon masovnog ubice,ne nego Leona,plaćenika besprijekorno hladnokrvnog i bezizražajnog, uvijek u crnom.Ali nigdje blagosti u kutku očiju,ili humanosti koja nadjačava isfoliranost beskrajno neodmjerenu. Jer,ipak je jedan Žan Reno. I ipak su neoriginalni Podgoričani- takve face sam sretao i u Beogradu i ...pa ne znam,možda moskovski makroi tako izgledaju.Nije to tek balkanska falinka. Nerviraju me,ali ne pretjerano, budući da me ne zanimaju seksualno, ali pizdim kad se žene za njih zanimaju više nego što zaslužuju,ma šta to značilo. Nikad nisam shvatao kakva to frustracija, ili želja za zaštitom,ili šta-tjera (mnoge) cure da budu fascinirane takvim mrgudima, mrzovoljnim zgubidanima...Pa ajde da ih izjebu sve u šesnaest i iskoriste za zabavu (u glavi nalazim poređenja sa seksipilnim a glupim ribicama u koje se nijedan iole inteligentan mužjak NE MOŽE zaljubiti)- NE,ONE SE REDOM OBEZGLAVLJUJU I ODUŠEVLJAVAJU I PATE ZBOG TAKVIH SPODOBA-manje ili više nabildanih, nerijetko priglupih,nezanimljivih, operisanih od smisla za humor tipova punih tripova od moćnim makinama i masci njihovog izgleda koja treba što izvještačenijom,i zajebanijom, da se priviđa.Da fascinira? Pi! Pi kaka. |
|
neočekivana jeza iznutrice uvijek iznenadi iznutra me izjutra ili u zreloj večeri zazvoni mi praznina utrobice utrnu sve motivacije uškope slatka se sjećanja samo me zvizne hladnoća ledna kao trepet inja na duši da sve se puši od treptaja neprepričljiv osjećaj tuge za životom za smislom za zračkom nade za toplinom srdašca sopstvenoga sreća da su tako rijetke te male smrti mjere moje i tvoje sujete |
|
otvorio sam vrata podzemnih voda okean me žudnje za novim kontinentima zapljusnuo putovati putovati putovati s radoznalošću novorođenčeta otkrivati: opipavati progledavati ne znam kako mi do sada to nije nedostajalo reče iskušenik nakon vođenja ljubavi neke se emocije ne daju opisati neki nestvarni utisci otisak Soluna u mom srcu kao biljeg uskraćene Ljubavi prsten beznadežne odanosti ožiljci na površini Duše koja ište još (ožiljaka?) a toliko toga još bi iskati mogla kad bi samo znala šta od Egejskog do Crnog mora Sent Petersburga do Lisabona Porto Pima do Rima Buenos Airesa do Nju Delhija bog te pito kude-kojekude tude valja se otisnuti kao brod u boci senzacija koje neće prestajati prijati ili brijati oštrinom svojom sve prethodne ne ne neće nedostajati Žara kad bi samo bilo para |
|
Slomio si me spontanom simpatijom sedam godina dugom rivom i tankerima na obrisima horizonta sred pučine kao paučine mrko-modre il prljavo narandžaste tik uz pločice Grada nisam mogao vjerovati tvojim širokim bulevardima i semaforima koji mi značajno namiguju njih pamtim al sam se namučio trkom trčeći s jedne na drugu strade stranu pamtiću te i po slatkoj rakiji slasnom kebabu kojim zamijenih giros originalni-biće prilika nema toga ko ti se nije vratio Delijo kad bi samo malko Grkinje bile zgodnije džaba zavodljive zjenice i lica grčka kao sa slika nedostaje mi one mediteranske one slovenske gracioznosti joj kakvi su ti džepovi tek kafei barovi restorančići na obodu na poprsju joj oni što gledaju u oči tankerima u daljini i snenom Suncu u haljini nenadanog proljeća piti ouzu i treptati pred zlatnim zalaskom gdje kao da čitav Mediteran odlazi na počinak aristokratski mekim koracima joj Poezijo grčka tradicijo Ljepoto današnjeg dana u kom se sreću milijarde prethodnih ima li suptilnije senzacije znam da nema jeftinijih farmerica i bluza-15 eura-zbilja džabdžabe šteta što nisu radnje radile al kad je praznik ondak je praznik i meni bješe itekakav itekako kakav nevidjen Grad li si kakva neopisiva Impresija da si žena ženio bih te smjesta ovako moram da čeznem za tobom dragi da svenem ako te nedajbože ne vidim nikad više joj! |
|
Putovah tim redom,trima državama,od
kojih je jedna najružnija na svijetu, pretpostavljam.Solun je prekrasan, nadahnuo me da porodim nekoliko pjesama koje još zriju u meni,čim sazru,prosuću ih po webu,eto tako tek da podijelim utiske: Putovao sam u inostranstvo prvi put u tridesetoj utisaka mi puna pača to je tako vazda valjda kad se amateur puta laća važno da nije dockan il što bi reko Drač-vodič nam KASNO JE NIKAD! |
|
Ah,ti Norvežani!Pa oni stvarno znaju da oduševe:MONSTRUOZNI ČETVRTAK divna je ljubavna priča koja takođe govori i o čovjekovoj neutaživoj težnji da postigne nešto više,a to jedino ON SAM može učiniti.Bivši mladić,svojoj bivšoj i svom najboljem prijatelju,na vjenčanju njihovom,u ulozi kuma-otkriva svima (njima-dakle i zvanicama) kako je još uvijek zaljubljen u mladu,sada već udatu,dragu djevojku.Ne bi li je impresionirao počinje učiti surfati: riječ je o prekrasnom,izvornom,norveškom surf filmu MONSTERTHURSDAY koji u nekoliko trenutaka odaje omaž Milijusovom,kultnom BIG WENDESDAY (otuda i asocijacija u naslovu,vjerujem). Kuriozitet je da se u MONSTRUOZNOM ČETVRTKU čuje surf muzika tipa Dick Dale, Tornadoes itd.,a nekorištenje surf muzike, po mišljnju fanova,bio je najveći,i možda jedini pravi nedostatak Big Wendesday. Originalna muzika za ovu sjevernjačku "verziju" neodoljiva je,topla,emotivna i dragocjena-baš kao i sam film-koji se pred sam kraj festivalu-o kome evo pišem POST FESTUM-ovom gledaocu učinio jednim od najboljih,viđenih. Vjerovatno najbolji Oldboy,naizgled brutalni,osvetnički ,južnokorejski film Park Čan Vuka je,u stvari,film o nemjerljivoj ljubavi,što granice ne poznaje.Jedan od najmučnijih,najstrašnijih filmova ikada,sa obrtom na samom svom kraju dostojnim onog u remek djelu Dejvida Finčera(Se7en),sa silinom emocija koje će preorati svačiji stomak,a poneki bome natjerati na povraćanje. Jednostavno neopisiva,vizuelno briljantno stilizovana,veličanstveno ispripovjedana,duboko kontemplativna težina,čiji će gabariti obogatiti gledaočevu dušu nemjerljivim obrisima tuge,sažaljenja,ponovo probuđene ljubavi,humanosti,sjete, i nevjerice. Remek-djelo,sve sa fantastičnom frizurom glavnog junaka i kontrastirajućom orkestrirajućom svirkom u pozadini onih najgadnijih scena(neko je spomenuo Paklenu Pomorandžu?)... Ovim bih panegiričnim izlivima oduševljena okončao moj osvrt na ovogodišnji,vrlo dobri,Fest...uz neizbježnu top listu naravno: BEST ON FEST 2005 1 OLDBOY 2 KUĆA LETEĆIH BODEŽA 3 MONSTRUOZNI ČETVRTAK 4 DETERDŽENT, AMONIJAK I KAFA 5 ANTARES |
|
BUDJENJE IZ MRTVIH povratnički je film Miše Radivojevića,autora kultnog DEČKA KOJI OBEĆAVA,u kom se,moguće odveć eksplicitno razračunava,sa mrakom devedesetih,Miloševićevim režimom i začaranom sviješću onih čija ideologija ne preza od zločina zarad tzv. viših ciljeva.Superiorno stilizovan,većim dijelom u nekoj pastelnoj nijansi crno-bijele boje, poetičan tačnije metapoetičan slikom i tekstom koji bi prije mogao se nazvati dramskim ili pak poezijom u prozi negoli scenarijem,ovaj film iako možda ne najbolji,najznačajniji je srpski film u posljednjih 15 godina-malo li je?Svetozar Cvetković u ulozi svog života,Ljuba Tadić oslobođen teatarskih okova tj stegateatralnosti i čitav niz ostalih, krasnih glumačkih ostvarenja upisuju Budjenje na kartu najznačajnih srpskih ostvarenja ikada.Film bi se mogao uokviriti u crnji crni talas,i posveta je očigledna prethodnicima- Dušanu Makavejevu i,prvenstveno, Živojinu Pavloviću.Usuđujem se nazvat ga "KAD BUDEM MRTAV I BEO Novog Milenijuma" jerbo u oba filma ambijent,atmosfera govorie više od viđenog,mada ,na žalost,Radivojević previše direktno eksplicira razlike između dvije ideologije,dva sistema, modernog i konzervativnog,kroz ključni sukob oca i sina koji rezultira jednim ubistvom i jednim samoubistvom sa dodatnom žrtvom.Izrazito mučan,ali divan film,za one koji razmišljaju svojom glavom,a takvih je uvijek najmanje,zar ne? Drugi je domaći filmčić dražesna komedija o ruralnosti,trash poetici, nebuloznosti koja šarmira-u srpskoj porno industriji....ako se to industrijom može nazvati.MADE IN SERBIA,kako glasi naslov ovog ostvarenja,istražuje mulj porno scene koja to nije-sve je naime prepušteno totalnoj improvizaciji reditelja,koji su istovremeno kamermani i montažeri i malobrojnih,sa štapa i kanapa pokupljenih porno naturščika. Upravo su razgovori sa tim tzv. glumcima najzanimljiviji,najsmješniji-aj da ne opisujem njihove komične fizionomije-bolje sami da se ...nasmijete,il sablaznite,kako vam drago.Razmišljajući zašto je reditelj (Mladen Đorđević)ovog dokumentarca koristio loše kadrove i pogrešne rezove,ukapirah kako bi glup bio konrast između mogućeg kvaliteta tog segmenta filma i potpunog trasha korištenih kadrova iz pornića od kojih će vam srce poskočiti(od smijanja),a ne kita. Možda najkomičniji,što namjerno,što nenamjerno, film na 33. FESTu. SEX,PIĆE,KRVOPROLIĆE kvalitetan je rad trojice mladih hrvatskih režisera, omnibus priča povezana tekmom između Dinama i Hajduka,koju zapravo uopšte ne vidjesmo.Utakmica,u stvari jest okosnica oko koje se događaju tri različite storije:prva je o odnosu oca i sina,druga,ujedno (meni lično) najpotresnija priča o igri slučaja,nesrečnom nizu okolnosti zbog kojih gine onaj najneviniji,treća pak mučna storija o grupici navijača koji,pretučeni, završavaju u domu jednog od njih,iživljavajući se nad ženom istog tog fanatika,i nitkova- strašna mala studija karaktera i navijačkih navika,načina života.Iako je,koliko znam inicirao ovaj prilično koherentan,korektan film,iako mi je vrlo simpatičan likom i ponašanjem-ipak moram priznati da je prva pričica Borisa T. Matića najslabija karika u ovom dobrom, muškom filmu koji je bez sumnje precijenjen,čim je zauzeo drugu poziciju najboljih hrvatskih filmova devedesetih (prema časopisu Hollywood)... |
|
Novi film Majkla Vinterbotoma,reditelja jednog od najboljih rockandroll filmova ikada-24 HOURS PEOPLE,ponovo se bavi rock muzikom,kroz devet pjesama,ciji su textovi vazni za razumjevanje priče:
film je dakle filovan vrhunskom energijom i ako se ne varam dokumentarnim snimcima sa BRIXTON ACADEMY(Xiola ispravi me ako grijesim):BLACK REBEL MOTORCYCLE CLUB otvaraju i zatvaraju pricu, a takodje prase Franc Ferdinard,Primal Scream,Small Fury Animals,Majkl Najman i jos poneko.9 SONGS kako se film zove,govori o strasnoj ljubavnoj vezi Amerikanke i Engleza,i na platnu se smjenjuju scene vodjenja ljubavi i muzike od koje vrije adrenalin:scene sexa su u nekoliko momenata porno, jasno mozemo uociti koliko je mocna alatka glavnog junaka.Izuzetan ,dirljiv,tuzan,snazan film,ali tesko da ce ga razumjeti,tacnije OSJETITI ne-rokenroleri. Jedan od ljepsih filmova ovogodisnjeg Festa,delikatna je,minuciozno ispricana prica o nesrecnom usamljnom vlasniku fabrike carapa koji-kako bi se osjecao manje inferiornim u odnosu na brata koji posjeduje neuporedivo uspjesniju fabriku carapa u Brazilu i ozenjen je-zamoli svoju najodaniju radnicu da glumi njegovu suprugu-to dakako izaziva niz neocekivanih situacija,ali iako komican,ovaj mali veliki film prvenstveno je studija ljuskih karaktera ispricana tako pitko i drazesno postaje jedan od tajnih favorita Sensualissima.Film se zove VISKI,s razlogom,obavezno provjerite zasto. MARIJA MILOSTI PUNA,takodje je latinoamericka storija,kolumbijska konkretno:film prati sudbinu prekrasne,veoma lijepe i dobrodusne sedamnaestogodisnjakinje koja,sticajem okolnosti, u svom stomaku prenosi kuglice kokaina,zajedno sa drugim izgubljenim djevojkama,koje samo zele da zive boljim zivotom...ne razmisljajuci o posljedicama.Divan film,koji u gledaocu budi samilost i citav niz srodnih humanih osjecaja,a da nijednog trena nije patetican. SVAKAKO GLEDATI! VRT UZIVANJA preporucujem da vidi Agnes,i svako ko je istinski ljubitelj slikarstva,posebno fantazmagoricnog genija Hijeronimusa Bosa:eksperimentalan,sniman iz ruke,video kamerom, ali istovremeno film sa jasnom,preciznom pricom:o smrti i nemogucnosti izmirenja sa gubitkom ljubavi svog zivota...Glavna junakinja neodoljiva je i prelijepa Claudine Spiteri,koja neodoljivo podsjeca na Ketrin Kiner,makar mene....Film za izabrane,jer je tako tezak i kontemplativan,istovremeno filosofican,tesko da ce imati uspjeh u kinima,ako se uopste tamo i pojavi. |
|
KUCA LETECIH BODEZA kineskog reditelja Dzang Jimoua jedan je od najljepsih filmova koje sam igda gledao:film neopisive ljepote,suptilne erotike,zen senzualnosti,slikan savrseno,reziran besprekorno sa fantasticnom ekipom glumaca od kojih je najzanosnija,zadivljujuce fantazmagoricna ljepotica Zhang Ziyi.Da biste stekli koordinate pomenucu film PRITAJENI TIGAR, SKRIVENI ZMAJ-neuporedivo inferiorniji i banalniji.KUCA LETECIH BODEZA najbolji je film u dosadasnjem programu FESTa zato sto je to,u stvari,poezija:poezija pokreta,poezija dijamantski brusenih dijaloga sa ostricama istocnjacke umirujuce mudrosti i jer je to jedna prekrasna ljubavna prica a ne spektakl kako bi povrsni gledalac mogao da ga shvati,zaslijepljen ocaravajucom koreografijom,zapanjujucom scenografijom i razoruzavajucom sintezom muzike,zvuka,slike i pokreta.FILM ZA SVA VREMENA,neprepricljivo dirljiv,elegantan,blizak savrsenstvu,sa finom dozom ironije i humora... Najgori film pak,i najvece razocarenje je 2046,kultnog reditelja Vong Kar Vaja,obozavanog najvise zbog remek-djela IN THE MOOD FOR LOVE,jednog od najljepsih ljubavnih filmova svih vremena.Konfuzna naracija,glava puna kokaina ili vec cega,izgubljenost niti ako je niti uopste bilo,lose kadriranje,do iritacije besmisleni vremenski skokovi,bez fokusiranosti,bez samokontrole-2046 jedan je od najgrozomornijih eksperimenata u istoriji pokretnih slika.To bi kao trebao biti autorov dijalog sa prethodniim,gorepomenutim ultimativnim istocnjackim ljubicem-lisen stilske perfekcije,suptilnosti,erotike u nagovjestaju(mislim prvenstveno na RASPOLOZEN ZA LJUBAV mada se moze odnositi i na KUCU LETECIH BODEZA).JEDAN OD RIJETKIH FILMOVA KOJI SU ME IZNERVIRALI JER SAM UPORNO ISCEKIVAO RAZRJESENJE SVE TE NEKREATIVNE ZBRKE NA KRAJU OVOG DVOSATNOG ,CISTOG,NEPATVORENOG...SRANJA. |
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv