neočekivana jeza iznutrice
uvijek iznenadi iznutra me
izjutra ili u zreloj večeri
zazvoni mi praznina utrobice
utrnu sve motivacije
uškope slatka se sjećanja
samo me zvizne hladnoća ledna
kao trepet inja na duši
da sve se puši
od treptaja
neprepričljiv osjećaj tuge
za životom
za smislom
za zračkom nade
za toplinom srdašca sopstvenoga
sreća da su tako rijetke
te male smrti mjere moje
i tvoje sujete
Post je objavljen 25.03.2005. u 00:00 sati.