|
Austrijski film reditelja Gec Spilmena,ANTARES, vrlo je upecatljiva mozaicna prica sastavljena iz tri segmenta,sa brojnim medjusobnim kopcama: o ljubavi je rijec,o istrazivanju granica seksualnosti- pogotovo u prvoj ,najboljoj storiji koja nas upoznaje sa udatom bolnicarkom koju iznenadjuje bivsi ljubavnik...ona odlazi u njegovu hotelsku sobu u kojoj mu se podaje bez rijeci,potpuno,bez rezerve: seks je ogoljen i naturalisticki,ne vidi se kurac u picki, ali skoro...Sledece noci ona ponovo dolazi,rekavsi muzu da ima dezurstvo (ah ta dezurstva!) ...sex je ponovo egzistencijalisticki...u jednom trenu ona , jasuci njegov nabrekli penis,usklikne: NIKAD ME NIKO NIJE OVAKO JEBAO!VOLIM TE!VOLIM TE! VOLIM TE!RADI MI STO GOD ZELIS!I on,naravno, radi ,docnije,ono sto zele,oboje.Definitivno vam je jasno kakav je prvi dio filma,narocito ako vidjeste INTIMNOST Patrisa Sheroa...ili pak prekrasni izraelski film VJECITI MLADOZENJA u kom je jedna od najsenzualnijih seksualnih scena ikada-posle seksa vide se tragovi sperme na pupku mlade dame(joj perverzijo suptilna i osjecajna!)...u drugom pak dijelu ima i nekoliko duhovitih momenata (npr Jugos koji odvodi svoju extra ljubomornu curu u diskoteku u kojoj se pusta cool muzika, kako Jugo-Svaba rece...kadli gledaoca iznenadi zavijanje jednog od nebrojenih folk trubadura iz dubine grla-: cool,nema sta!DEFINITNO GLEDATI! Almodovarova pelicula poslednja LA MALA EDUCATION veliko je razocarenje,makar za mene,u kome Pedro dokazuje da je mozda najveci stilista modernog filma,no to je sve-rijec ponajprije o stilskoj vjezbi perfektno uoblicenoj :o prici u prici u prici sto se ispostavlja da je,zapravo,prica u prici u prici,ako me razumijete.Gael Garsija Bernal je fenomenalan,bludno privlacan kao transeksualac-transvestit sta li vec,priznajem, neodoljiv je.Ali ono sto je novo kod Almodovara jest da je konacno o homoseksualnosti progovorio SASVIM otvoreno,ne asocijativno preko kicaste kemp estetike i superstilizacije zenskih likova.U losem filmu LOSE OBRAZOVANJE ,losem filmu genijalnog reditelja,svi su likovi muskarci,neki u ulozi zene,ako sam dobro (za)pazio.Gej film,gej tematika,gej svjetonazor,velicanstvena apologija homoseksualnosti, i nista vise od toga,sto se mene tice.Mozda je problem u tome sto ja nisam gej,ali sumnjam,gledao sam bolje filmove o homoseksulnosti...sorry Pedro(nisi moj tip)... Koliko god pricali o braku,ljubavi,seksu,koliko god filmova na tu temu snimili,i iste vidjeli...nista necete nauciti,sve ce vam biti ,mozda ,za nijansu,jasnije...ali ne i odgonetke Tajne. PET PUTA DVA sjajan je novi film Fransoa Ozona koji prati sudbinu jednog bracnog para,vracajuci se unatrag -od njihove brakorazvodne parnice do momenta kad su se upoznali,u pet scena kao pet cinova jedne intimne drame o dvoje ljudi koji se vise ne razumiju.Fina,fascinantna studija musko zenskih odnosa koji ce nam zauvijek ostati nesaznatljivi,nedokucivi. OBAVEZNO GLEDATI! U sva tri filma muzika je veoma dobra,Ozon forsira velikog smekera Paolo Kontea i neke divne uglavnom italijanske serenade a Almodovar,potpuno genijalno, neke nama dobro poznate pjesme preobrazava u gej himne (majstorskom stilizacijom) npr MOON RIVER ili RITORNAMENTE A SORENTO (ako sam dobro napisao).... |
|
SEZONSKI RAD,madjarski film,nema ni pricu ni glumce,ni reziju koja bi ga ucinila prepoznatljivim ,nekmoli posebnim. Zasto se snimaju takvi filmovi veliko je pitanje,koje ce me muciti tokom trajanja festivala.Da nije nekoliko onih erotskih scena od kojih makar dvije su seksi-posebno moment kad jedan od junaka,u pokusaju da postane porno glumac,zadovoljava ocito profesionalku,reklo bi se iskusnu madjarsku profuknjacu koja se cepa od kurca i zna znanje tj kako se pravilno uzdise i dise tokom koitusa-ne bi bilo kadra vrijedneg pomena.Ma ajde, tri drugara,posle studija,odlaze da rade kao konobari,pa im se dogodi nekoliko stvari ovih i onih ,koje je tesko prepricati jer se u sustini nis ne dasava.Obecava,zar ne? U KAZABLANCI ANDJELI NE LETE marokanski je film,ako to jeste film uopste.Socijala,u svakom mogucem smislu...uglavnom bemisleno i zaostalo...Idejom na tragu krasnih,humanih iranskih filmova,Dzafara Panahija recimo,ali potpuno inferiorno i beznacajno zapravo,bez razloga da bude vidjeno,a jos i vise...snimljeno. KOD AMIDJE IDRIZA poentilisticki je preden novi film autora Pjera Zalice, super usporen,s sjajnim dijalogom filovanim sarajevskim slengom i brojnim turcizmima,kao kod Abdulaha Sidrana.Jedan relativno human filmcic koji lijepo je pogledati u dokolici....nejasno je samo kako 2005 se snimaju filmovi o ruralnom Sarajevu od prije Hrista sve sa neofolk seljackim sevdalinkama Sase Losica, ne bez sarma,ali bez kompasa itekako. Zasto,zasto,zasto? |
|
DETERDZENT,AMONIJAK I KAFA,neobican naziv za film,zar ne?A norveski su svi filmovi neobicni, potpuno pomjereni,rezija stilizovana,onakva kakva bi morala biti zapravo..palo mi je na um kako je ,kao i literaturi stvarnosna proza, rezija koja tezi strogom kopiranju realnosti potpuno prevazidjena...Norvezani su to ukapirali,koliko ce jos nama trebati? OBAVEZNO POGLEDATI AKO VOLITE MALE,INTIMISTICKE,PERFEKTNO NAPISANE PRICE O NAMA SAMIMA,PRIKAZANE ISCASENO I NEUOBICAJENO SKROZ. Sinoc me smorio jedan predug,prenaporan film Hitler-poslednji dani.Govori o poslednjim danima Adolfa Hitlera,Bruno Ganc ga briljantno... preglumljuje...u njegovoj je interpretaciji Hitler patoloski slucaj koji je potpuno izgubio osjecaj za stvarnost,i pred pad Treceg Rajha,vec kad su Rusi bili pred Berlinom,ubijedjen je kako ce doci do spektakularnog preokreta i kako ce njegove,nepostojece armade ponovo pokoriti svijet.Svi koji ga okruzuju nemaju muda da mu saopste istinu...a istina je da mora kapi- tulirati,sto on nikako ne zeli da ucini.Ta me je paranoidna situacija podsjetila na diktatore ove ovdasnje,ako me razumijete.Uglavnom, novi je samo ugao gledanja...nikada ,makar ja, nisam gledao film iz njemacke vizure,izuzev izuzetnog GVOZDENOG KRSTA Sema Pekinpoa... Ima nekoliko situacija koje oslikavaju svu morbidnu,monstruoznu apsurdnost situacije fanaticno zadojenih Hitlerovih pristalica koje posle smrti Firera se ponasaju kao da je umro bog licno...sto nam samo govori koliko ogranicena je bila svijest nacionalsocijalista...NE GLEDATI! Zato jer je sve to moglo bit neuporedivo bolje rezirano i stat u sat i petnaest minuta a ne dva jebena sata i dvadeset jedva izdrzanih minuta. Bizarna komedija Alexa de la Iglesijasa FERPEKTAN ZLOCIN,dakle skoro perfektan,autora kultnog filma PERDITA DURANGO,ferfektna je komedija koja ce vas site nasmijati,i gladne prevest preko vode,ali daleko je od perfektnog filma.Zabava,a ne u mjetnost, eto u cemu je problemcic...Nedovoljno kompleksan a suvise ironican da bismo se sazivili sa problemima glavnog ne na prvi pogled harizmaticnog zavodnika .. perfektnog prodavca koji sefuje na zenskom odjeljenju robne kuce,utrkujuci se sa kolegom ne bi li postao upravnik iste.Veliki jebac najebace u trenutku kada,sticajem nesrecnih okolnosti,njegov ga konkurent nadigra...nakon zesce svadje istoga ubija...junak nas...nesrecnim slucajem...i tu zaplet pocinje.Super bioskopski film koji Bucimir mora vidjeti, ali ii svi ljubitelji komedija,holivuskih akcija i slicnih avantura koje znaju da zagolicaju grudi,ali ne i dusu.Neki su obozavaoci Alexa vrlo razocarani,kao npr Dimitrije Vojnov,cuveni filmski kriticar. Toliko za danas,idem gledat jos,pa dokle izdrzim. |
|
Pošto sam je razduševio slatkom
elektronskom razglednicom,a povodom već prošlog Dana Zaljubljenih,moja me (je) ex djevojka zbunila,jednom sms porukom. Pošto sam danas velikodušan,podijeliću to sa vama (koji komentarišete) i njima (koji samo čitaju,možda i krišom)... Pošto blog bješe sjeban da sam o tome pjesmicu spjevao,a baš sam prije toga zadnji se puta jebao,u stvari bilo je to antologijsko vođenje ljubavi,iz moje ove, subjektivne vizure, a takvim ga je nazvala i cura mi bivša koja je to već uveliko bila... te vam nisam o tome zborio. E pa ovako:Posle koncerta R.E.M. o kome nisam pisao,a htio sam,al serveri su pucali,a i neka su jer koncert bio je osrednji sem bisa koji je bio...antologijski (primjećujete li koliko volim taj pridjev),u noći kad sam iz Begeša trebao za Budvu putovati,negdje oko 2 sata,posle ponoći,nazvala me moja još i tada bivša i mazno saopštila kako mi ipak nismo sve jedno drugom rekli i kako moram doći k njoj HITNO,kad je hitno onda mora da je hitno,pomislih,i pohitah,pretpostavljao sam da ćemo se malko maziti,piti pelin il vino i pričati kao prijatelji(na tom smo ostali). Srećom,loše mi bijahu procjene,u jednom trenu, obraz uz obraz sami se obrazi počeše trljati, maziti,poljubili smo se potomkao prvi put i ...onda... (pa naravno) vodili ljubav strasno i raspoma- mljeno omamljeno u njenoj skučenoj sobi (bože kako li se osjećala cimerka u onoj susjednoj,ili joj to bješe najsladji sanak godinama unazad:-)...i tako....Posle smo se čuli samo porukama,i pisali smo pisamca preko neta-jer nismo htjeli riječima kvariti čaroliju. Dosegli smo NOVI NIVO dakle,ali potpuno neopterećeni gabaritima: godinama,nadanjima,bračnim očekivanjima,podrazumijevajućim vezivanjem sa Ciljem,i sličnim sranjima. Većinom je njen (dragi) mali mozak razmišljao o svemu tome,i mislim da je to JEDINI razlog zbog kog smo se razdvojili... Ali nastavili smo ...ipak...posle svega,ljubav smo vodili,opet se oduševili svojim kolikom-tolikim ljubavnim umijećima i dostignućima,i žeravicama...naših srca i naših udova. Pošaljem juče poruku kako stižem za nekoliko dana,na FEST,kako se radujem što ćemo se vidjeti i, maziti.Očito da je bila odveć dražesna, pa ju je to uplašilo,taj INTIMISTIČKI ton,poručila mi je:Bez obzira na naša prošla i buduća Zadovoljstava mi ćemo i dalje biti prijatelji i kao PRIJATELJU i ja se tebi radujem, jedva čekam da te vidim. Možda sam trebao uskliknuti, preko prijatelja mog, Sony Ericssona, ŽELIM TE KAO ŽENU, a ne kao prijateljicu, ali nisam. Učinilo mi se da bi to bio pleonazam. Ili se samo tješim. |
|
Sinoćnja dodjelaGremija
,za divno čudo,predstavila je svu raskoš moderne muzičke scene, ma koliko se angažovana,avanturistička, futuristička,inventivna,ingeniozna,inspirativna,inteligentna muzika krila izvan tokova koji su prije par dana premijerno,a sinoć reprizno,prikazani milionima gledalaca. Muzika našeg doba potpuno je nesaglediva i račva se u hiljadama pravaca-čak i kada biste to željeli,i imali mogućnosti-dakle para-ne bi mogli preslušati ni polovinu recentnih albuma,ovog i onog žanra(a toliko je ih je već!). Što se tiče Gremija,bilo je stvarno zanimljivo:vidjeli smo: kako smiješno i isprazno uživo zvuči muzika Black Eyed Peas pokraj jebozovnih i zvučno tako snažnih Franc Ferdinand(koji su,čini mi se,bili i najveći gubitnici večeri),vidjesmo i kako skroman,stidljiv,ponizan-inače moćan i nenadjebiv - neskroman Džek Vajt bješe pored Lorete Lin koju je nagovorio da ponovo snima-a snimila je,uz njegovu produkcijsku i sviračku pomoć,možda najbolji album 2005-vidjeli smo koliko ima poštovanja prema toj,još uvijek seksi, baki bez dlake na jeziku... Vatrena propovjed Kenye Westa,oboje ih je ipak zasjenila,posebice finta sledeća: Keni:Svi su (me/se) pitali šta bih učinio da NISAM dobio nagradu...(dramska pauza)... IZGLEDA DA NIKADA NEĆEMO SAZNATI,zajapuren je zaključio...Respect,majstore! Meni bar najslađa,ali i najljepša bješe Ališa Kiz,a njena muzika baš prija,kao i reinterpretacija Dženis Džoplin klasika od strane njene legitimne nasljednice Džos Stoun,prirodno obdarene glasom,no ne i kompozitorkim sposobnostima(zato obavezno prvo počujte njen debi!)...i tako... bilo je superiornih živih izvođenja,i u prave ruke predatih nagrada,al svo se tu vrijeme spominjao neki bendić Hoo..something-ko su ti frikovi???? Čitava me ova muzička terevenka podsjeti na nešto što sam odgađao,evo već par nedelja. Dopunio bih naime,top listu NAJBOLJIH,imajući na umu zlatnu misao legendarnog Čovjeka-Sjenke,autora kultne radio emisije P.A.M.U.K. aka Paralelni Muzički Kosmos,koja se još uvijek emituje na Yu radio talasima:(on je kazao:)TEK NAKON NEKOLIKO GODINA,NAKON ŠTO SMO OTKRILI NEKA SKRIVENA BLAGA I KOLIKO-TOLIKO SPOZNALI PRODUKCIJU PRETPROŠLE ILI VEĆ KOJE GODINE,MOŽEMO SASTAVITI LISTU NAJBOLJIH ALBUMA...ukoliko i tada steknemo pravi uvid u SVE što se nudi,dodao bih... Pa eto dodao bih na listu sledeće:u prvom redu još jedan GENIJALAN scenario Čarli Kaufmana koji je reditelju spotova Bjork i drugih alt persona omogućio da snimi,ja bi reko najbolji film 2005- ETERNAL SUNSHINE OF THE SPOTLESS MIND...Bućimir me preduhitrio,i na vrijeme zapisao kako je riječ o remek djelu,što ne bi bio slučaj da Kejt Vinslet i Džim Keri nisu tako perfektni:iako uvrnuta priča,za mene je riječ o jednom od najdivnijih,najdirljivijih filmova ikada!Takođe ljubavni,izuzetan,sa isto tako fascinantnom glumačkom postavom je film CLOSER,u režiji Majk Nikolsa.Džulija Roberts,koju inače ne gotivim,tako je suptilna i ranjiva,nenašminkana a privlačna da je skoro neodoljiva-malne kolko i Natali Portman,ljupka do kakvog tjelesnog nadražaja,astralno senzualna,posebna. U kvartetu iluzije ljubavi,modernih intimnih odnosa,simulacije emocija,su i Klajv Oven i Džud Lou-ekipa bez sumnje respektabilna.Tužna i možda ipak malo preveć teatarski skrojena storija više nam govori onim što ne vidimo na platnu,nego li skoro stvarnosnim igrama odnosno reakcijama glavnih likova-upečatljivo gorko rekao bih,sa finom dozom ironije,i raskrinkavanja velova ljubavi,prevare,egoizma,površnosti i izgubljnosti (između) žene i muškarca u prošlom,koliko i budućem vijeku... Oba sam ta filma gledao u Begešu,gdje sam se,normalno,obogatio i novim CD naslovima iz,mahom underground produkcije.Najveće iznanađenje,i najveće uživanje priuštila mi je Holly Golightly albumom SLOWLY BUT SURELY,neopisivo retro kantautorka,singer-songrajterka, štagod-kakogod veličanstvena demonstracija muzikalnosti i obliku najljepših mogućih muzičkih dragulja koji kao da su ,nekim čudom,otriveni nakon 30-40 godina,zasjali neprocjenjivom svojom svjetlošću(ritmičnošću?) -istovremeno klasičnom i starinskom po šmeku,a tako šokantno dražesnom i modernom! Izdvojio bih i novi Tuxedo Moon,album Cabin In The Sky, kojim dokazuju da su jedan od najoriginalnijih bendova koji ostaje dosljedan svom specifičnom meko-misteriozno-poetičnom zvuku, kome sensualisti ili poete ili estete teško mogu odoljeti... U najbolje pjesme ubrojio bih Daughters Johna Mayera,mladog autora što je zasluženo trijumfovao na dodjeli Gremi priznanja,al takođe i razorno (iz)vanrednu stvar American Music Star ANOTHER MORNING... p.s. Pošto čuh nekolicinu briljantnih songova sa dabl albuma prečasnog Nik Kejva,svečano izjavljujem da,iako ih nisam preslušao u cijelosti,među najbolje prošle godine uvršćujem i ABBATOIR BLUES i LYRE OF ORPHEUS,pa kud puklo da puklo.. post post scriptum Što naravno ne znači da je ovo konačan pregled,za nekog sretne za nekog sjetne,prošle (a opet dobrodošle) 2005 godine p.p.p.s. jedva čekam da čujem ,moguće briljantne albume sledeće JIM WHITE Jon Spencer DELGADOS ... |
|
Sjedimo tako u dnevnoj sobi,u
porodičnoj atmosferi,gleduckamo TV bolje reći ja gledam više ne kultnu vec populističku - koliko li je samo anketiranih apostrofiralo kao najbolju emisiju svaki dne sve sladje Maje Uzelac, a ćale i mama vire,jer nešto ne vjerujem da ijedno od njih ikad je zanimala književnost. Tema KULTURNOG NOKAUTA je,široko uzev,vječiti sukob tradicionalista i modernista,ukalupljenih, opreznih starih pisaca i eksperimentu sklonih,beskompromisnih, drčnih i mladih književnih faca. I tako,sjedimo mi i pijuckamo čaj ( a šta ste mislili?) kadli jedan opasan mladi pisac koji je dušu prodao djavolu reče da je roman tog i tog smeće zbog tog i tog (do mog, tj.njegovog).Tada je krenulo. Vrlo brzo ispliva iz mene jed i neuroza svakidašnja (kojoj inače nisam sklon)jerbo ćale reče kako je drzak taj i taj ,nekulturan i kako ne može tako pričati NA TELEVIZIJI... Ali on samo govori ONO ŠTO MISLI i-što je još važnije- U PRAVU JE, rekoh-na šta ćale nastavi svojim virom a ja svojim dakako hirom zaplovih-nikako se nismo mogli složiti... al budući da sam to shvatio ,elegantno skrenuh na drugu temu,kao, eto,slučajno (desi se). Nismo se mogli složiti jer su nam horizonti različiti jer su nam sunca različita,epicentri svijeta,sami temelji drugojačiji-i nikada neće postati isti!- ćale i dalje sluša narodnjake (istina sevdalinke) a ja se zapalim na rokenrol ili dobar beat ili bilo što moćno nevažno-važno da ima stav,smisao,poruku (makar ljubavnu) suvislu...Prostota pjevača ili pjesnika odraz je želje za mijenjanjem svijeta, POBUNE,REVOLTA,IZRAŽAVANJA MIŠLJENJA- a to čitava jedna generacija ne kapira... Oni su oprezni i kao odmjereni,mahom malogradjani,često neobrazovani,skloni Kompromisu,nekomešanju, il kakvom ulizivačkom dupelizanju...... Ponekad,ipak,važno je imati muda: ŠTA KOŠTA DA KOŠTA. Rambo Amadeus je svojevremeno snimio album "K.P.G.S.". Pozvaše ga da gostuje na tv,u jednoj uštogljenoj emisiji,kod jedne jadne voditeljke,koja se ni u šta ne razumije-ali zato misli da umije. Naravno,postavila je pitanje: DA LI JE NAZIV ALBUMA SKRAĆENICA? Jeste. A OD ČEGA? Od KURAC PIČKA GOVNO SISA,reče Rambo (mrtav ozbiljan,intonacijom uljudan)..................... PA KAKO STE MOGLI TO REĆI U ŽIVOJ EMISIJI,PRED HILJADAMA NAŠIH GLEDALACA? Pa pitali ste.................. p.s. ROCKANDROLL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! KURAC!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! PIČKA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! GOVNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! SISA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! (IDEMO SVI ZAJEDNO,KAO NEKADA KAD SMO BILI MLADI: ROKENROL!PANK!PIČKA! POBUNA!NAMA TREBA PROMJENA!!!!!!!!! MOGUCNOST IZLIVA STRASTI: HRABROST ISTINA PRKOS SUBVERZIJA NADA PONOS PRAVDA SLOBODA IZRAŽAVANJA- ROKENROL,BEJBI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!! yeah. |
|
Ovo me pucanje servera pomalo sjebalo,nerviralo me kad sam,x puta,pokušavao otvoriti blogić, a samo se bjelilo i ono odvratnjikavo obavještenje o fucking jebenoj grešci pojavljivalo,slova suvislih nije bilo,ni mojih postova ni tuđih,činilo mi se da je kakva zavjera u pitanju (da moj operativni sistem odbija da otvara blog.hr,da su drugi sajtovi u nastupu ljubomore pripremili,i vraški dobro realizovali ,diverziju kosmičkih razmjera,u svakom slučaju u pararelnom univerzumu neko JESTE prouzrokovao paranoju... Imao sam nekoliko postova u naznaci,prije svega toga,ali pobacio sam ih,izgubio sam ritam,kontinuitet,aktuelnost na neki način (htio sam pisati i koncertu R.E.M.)... Lutajući s ciljem da iščitam neke nove il skoro nove postove nabasao sam na ožalošćenu ljubavnicuSpiegelbild koja u svom pretposljednjem postu iskreno piše o potentnosti u skoro tridesetoj,o potrebi žene da bude zadovoljena,ponekad i bez obzira na posljedice.Pa kaže i sledeće: "sa deset gledaš kako postupaš u kontaktu muškarca, da uvijek on tebe zove i njegova je uloga da prilazi tebi i da te zove. on treba da se trudi oko tebe. - sa dvadeset gledaš da te ne jebe. da te ne kosriti samo za to, nego da vidi i druge tvoje kvalitete, da te cijeni kao biće. - sa trideset uživaš u seksu i mogla bi dan i noć. tada ulaze muški u tu ulogu koje smo mi prije deset godina imale. a ja gledam da ga ja zovem kada meni paše, da mu ja pridjem, da ja biram a ne čekam tko će mene, već uzimam sebi na pravo ja svojim životom da upravljam. - sa četrdeset ćes mozda čak i trebati moliti da te ševi, nedaj bože da se meni to desi. možda tada baš i uspjeva taj business callboy-a. možda tada kreneš plaćati kao muški prvi puta sa 20. jer uspjela sam ne davno u izlasku zapaziti kako jedna prijateljica mog prijatelja bari. njoj 42 a njemu 32. malo je falilo, mislim ponašanjem je već pred njim klečala da navrati jednom kod nje i pružila mu telefonski broj. grrrr! shit. zar je to moja budućnost??? a kakav stav će za sex imati pedesetih, ne želim ni razmišljati. neka mi to netko iskusniji kaže." To mi dade inspiracije,da se zamislim,zapitam i zapišem sledeće,u čem ima bar malo istine: A šta rade mužjaci/muškarci: sa 10 drkaju u prikrajku na rodice slatke il zgodnjikave učiteljice a ako su odvažni igraju se doktora i doktorica sa istim tim putenim rođakinjama zamišljajući zrele sočne jebozovne tridesetpetogodišnjakinje(vidi pod pomenute učiteljice), sa 20 povalili bi sve živo i ne bi im bilo krivo, sex je centar svih njihovih interesovanja PIČKA je centar kosmosa,bitno je imati što više,po mogućnosti što zgodnije i ljepše-u nemogućnosti ...ŠTA GOD NAIĐE(ma kakve fizionomije), sa 30 dojde im iz kurca u glavu i žele žene u koje se zaljubljuju,ali teže ih je osvojiti,nije im jasno u čemu griješe,a griješe u procjeni svojih izgleda najčešće,precjenjuju se,svaki bi muški jebao NAOMI zar ne,i oženio se istom takvom lijepom ALI I intrigantnom i,onom koja se IZDVOJI, ali ne ide to baš tako -pa se većina zadovolji neželjenim, sa 40 su u najboljim godinama i ako su imali sreće imaju i ženu svog života(i djecu pride),koja je najčešće jeben kompromis(mali je broj srećno odabranih),ili pod pritislom roditelja il prijatelja nerijetko- UDAJU SE da se ne bi razlikovali od ostalih tj. jer se od njih to očekuje (priznaćete da muškarci nemaju potrebu za potomstvom, makar ne izraženu kao biološki sat koji opominje i nameće se, sa 50 su opet u igri u paničnoj potrazi za što mlađom ljubavnicom a i prostata ih probada...a i stomak se objesio,i mahom su oćelavili ali ne daju se,no novac kupuje sve(pa i srednjoškolke jedro tijelo!) i sve izgleda da je ok,ama da li je?... i potom sexa i nema,sa 60,osim u onim posebnim slučajevima,ili za zlatnu svadbu-povodom 50 godina trpljenja,strpljenja i silnih svađa,povodom (često) obostranih nevjerstava...sa nekih 70 ili 80,ako ste te sreće,ako se to SREĆOM može nazvati.... JEBEM TI! |
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv