Ovo me pucanje servera pomalo sjebalo,nerviralo me kad
sam,x puta,pokušavao otvoriti blogić, a samo se bjelilo i
ono odvratnjikavo obavještenje o fucking
jebenoj grešci pojavljivalo,slova suvislih nije bilo,ni mojih
postova ni tuđih,činilo mi se da je kakva zavjera u pitanju
(da moj operativni sistem odbija da otvara blog.hr,da su
drugi sajtovi u nastupu ljubomore pripremili,i vraški dobro
realizovali ,diverziju kosmičkih razmjera,u svakom slučaju
u pararelnom univerzumu neko JESTE prouzrokovao
paranoju...
Imao sam nekoliko postova u naznaci,prije svega toga,ali
pobacio sam ih,izgubio sam ritam,kontinuitet,aktuelnost
na neki način (htio sam pisati i koncertu R.E.M.)...
Lutajući s ciljem da iščitam neke nove il skoro nove
postove nabasao sam na ožalošćenu ljubavnicuSpiegelbild
koja u svom pretposljednjem postu iskreno piše o potentnosti u skoro tridesetoj,o potrebi žene da bude zadovoljena,ponekad i bez
obzira na posljedice.Pa kaže i sledeće:
"sa deset gledaš kako postupaš u kontaktu muškarca, da uvijek on tebe zove i njegova je uloga da prilazi tebi i da te zove. on treba da se trudi oko tebe.
- sa dvadeset gledaš da te ne jebe. da te ne kosriti samo za to, nego da vidi i druge tvoje kvalitete, da te cijeni kao biće.
- sa trideset uživaš u seksu i mogla bi dan i noć. tada ulaze muški u tu ulogu koje smo mi prije deset godina imale. a ja gledam da ga ja zovem kada meni paše, da mu ja pridjem, da ja biram a ne čekam tko će mene, već uzimam sebi na pravo ja svojim životom da upravljam.
- sa četrdeset ćes mozda čak i trebati moliti da te ševi, nedaj bože da se meni to desi. možda tada baš i uspjeva taj business callboy-a. možda tada kreneš plaćati kao muški prvi puta sa 20. jer uspjela sam ne davno u izlasku zapaziti kako jedna prijateljica mog prijatelja bari. njoj 42 a njemu 32. malo je falilo, mislim ponašanjem je već pred njim klečala da navrati jednom kod nje i pružila mu telefonski broj. grrrr! shit. zar je to moja budućnost???
a kakav stav će za sex imati pedesetih, ne želim ni razmišljati. neka mi to netko iskusniji kaže."
To mi dade inspiracije,da se zamislim,zapitam i zapišem
sledeće,u čem ima bar malo istine:
A šta rade mužjaci/muškarci:
sa 10 drkaju u prikrajku na rodice slatke
il zgodnjikave učiteljice a ako su odvažni
igraju se doktora i doktorica sa istim tim
putenim rođakinjama zamišljajući zrele sočne
jebozovne tridesetpetogodišnjakinje(vidi
pod pomenute učiteljice),
sa 20 povalili bi sve živo i ne bi im
bilo krivo, sex je centar svih njihovih interesovanja
PIČKA je centar kosmosa,bitno je imati što više,po
mogućnosti što zgodnije i ljepše-u nemogućnosti
...ŠTA GOD NAIĐE(ma kakve fizionomije),
sa 30 dojde im iz kurca u glavu i žele žene
u koje se zaljubljuju,ali teže ih je osvojiti,nije
im jasno u čemu griješe,a griješe u procjeni
svojih izgleda najčešće,precjenjuju se,svaki bi muški
jebao NAOMI zar ne,i oženio se istom takvom
lijepom ALI I intrigantnom i,onom koja se IZDVOJI,
ali ne ide to baš tako -pa se većina zadovolji neželjenim,
sa 40 su u najboljim godinama i ako su imali sreće imaju
i ženu svog života(i djecu pride),koja je najčešće
jeben kompromis(mali je broj srećno odabranih),ili
pod pritislom roditelja il prijatelja nerijetko- UDAJU SE
da se ne bi razlikovali od ostalih tj. jer se od njih to očekuje
(priznaćete da muškarci nemaju potrebu za potomstvom,
makar ne izraženu kao biološki sat koji opominje i nameće se,
sa 50 su opet u igri u paničnoj potrazi za što mlađom ljubavnicom
a i prostata ih probada...a i stomak se objesio,i mahom su oćelavili
ali ne daju se,no novac kupuje sve(pa i srednjoškolke jedro tijelo!) i sve izgleda da je ok,ama da li je?...
i potom sexa i nema,sa 60,osim
u onim posebnim slučajevima,ili za zlatnu
svadbu-povodom 50 godina trpljenja,strpljenja i silnih
svađa,povodom (često) obostranih nevjerstava...sa
nekih 70 ili 80,ako ste te sreće,ako se to SREĆOM može
nazvati....
JEBEM TI!
Post je objavljen 01.02.2005. u 13:53 sati.