Sinoćnja dodjelaGremija
,za divno čudo,predstavila je svu raskoš moderne muzičke scene,
ma koliko se angažovana,avanturistička,
futuristička,inventivna,ingeniozna,inspirativna,inteligentna muzika krila izvan tokova koji su prije par dana premijerno,a sinoć reprizno,prikazani milionima gledalaca.
Muzika našeg doba potpuno je nesaglediva i račva se u hiljadama pravaca-čak i kada biste to željeli,i imali mogućnosti-dakle para-ne bi mogli preslušati ni polovinu recentnih albuma,ovog i onog žanra(a toliko je ih je već!).
Što se tiče Gremija,bilo je
stvarno zanimljivo:vidjeli smo:
kako smiješno i isprazno uživo zvuči muzika Black Eyed Peas pokraj jebozovnih i zvučno tako
snažnih Franc Ferdinand(koji su,čini mi se,bili i najveći gubitnici večeri),vidjesmo i kako skroman,stidljiv,ponizan-inače moćan i nenadjebiv - neskroman
Džek Vajt bješe pored Lorete Lin
koju je nagovorio da ponovo snima-a snimila je,uz njegovu
produkcijsku i sviračku pomoć,možda najbolji album 2005-vidjeli smo koliko ima poštovanja prema toj,još uvijek seksi, baki bez dlake na jeziku...
Vatrena propovjed Kenye Westa,oboje ih je ipak zasjenila,posebice finta sledeća:
Keni:Svi su (me/se) pitali šta bih učinio da NISAM dobio nagradu...(dramska pauza)...
IZGLEDA DA NIKADA NEĆEMO SAZNATI,zajapuren je zaključio...Respect,majstore!
Meni bar najslađa,ali i najljepša bješe Ališa Kiz,a njena muzika baš prija,kao i reinterpretacija Dženis Džoplin klasika od strane njene legitimne nasljednice Džos Stoun,prirodno obdarene glasom,no ne i kompozitorkim
sposobnostima(zato obavezno prvo počujte njen debi!)...i tako...
bilo je superiornih živih izvođenja,i u prave ruke predatih
nagrada,al svo se tu vrijeme spominjao neki bendić Hoo..something-ko su ti frikovi????
Čitava me ova muzička terevenka
podsjeti na nešto što sam odgađao,evo već par nedelja.
Dopunio bih naime,top listu
NAJBOLJIH,imajući na umu zlatnu misao legendarnog Čovjeka-Sjenke,autora kultne radio emisije P.A.M.U.K. aka
Paralelni Muzički Kosmos,koja se još uvijek emituje na Yu radio
talasima:(on je kazao:)TEK NAKON NEKOLIKO GODINA,NAKON ŠTO SMO OTKRILI NEKA SKRIVENA BLAGA I KOLIKO-TOLIKO SPOZNALI PRODUKCIJU PRETPROŠLE ILI VEĆ KOJE GODINE,MOŽEMO SASTAVITI LISTU NAJBOLJIH ALBUMA...ukoliko
i tada steknemo pravi uvid u SVE što se nudi,dodao bih...
Pa eto dodao bih na listu sledeće:u prvom redu još jedan GENIJALAN scenario Čarli Kaufmana koji je reditelju spotova Bjork i drugih alt persona omogućio da snimi,ja bi reko najbolji film 2005-
ETERNAL SUNSHINE OF THE SPOTLESS MIND...Bućimir me preduhitrio,i na vrijeme zapisao kako je riječ o remek djelu,što ne bi bio slučaj da Kejt Vinslet i Džim Keri nisu tako perfektni:iako uvrnuta priča,za mene je riječ o jednom od najdivnijih,najdirljivijih filmova ikada!Takođe ljubavni,izuzetan,sa isto tako fascinantnom glumačkom postavom je film CLOSER,u režiji Majk Nikolsa.Džulija Roberts,koju inače ne gotivim,tako je suptilna i ranjiva,nenašminkana a privlačna da je skoro neodoljiva-malne kolko i Natali Portman,ljupka do kakvog tjelesnog nadražaja,astralno
senzualna,posebna.
U kvartetu iluzije ljubavi,modernih intimnih odnosa,simulacije emocija,su i Klajv Oven i Džud Lou-ekipa bez sumnje respektabilna.Tužna i
možda ipak malo preveć teatarski skrojena storija
više nam govori onim što ne vidimo na platnu,nego li
skoro stvarnosnim igrama odnosno reakcijama glavnih likova-upečatljivo gorko rekao bih,sa finom dozom ironije,i raskrinkavanja velova ljubavi,prevare,egoizma,površnosti i izgubljnosti (između) žene i muškarca u prošlom,koliko i
budućem vijeku...
Oba sam ta filma gledao u Begešu,gdje sam se,normalno,obogatio i novim CD naslovima iz,mahom underground produkcije.Najveće iznanađenje,i najveće uživanje priuštila mi je Holly Golightly albumom
SLOWLY BUT SURELY,neopisivo retro kantautorka,singer-songrajterka,
štagod-kakogod veličanstvena demonstracija muzikalnosti i obliku najljepših mogućih muzičkih dragulja koji kao da su ,nekim čudom,otriveni nakon 30-40 godina,zasjali neprocjenjivom svojom svjetlošću(ritmičnošću?)
-istovremeno klasičnom i starinskom po šmeku,a tako šokantno dražesnom i modernom!
Izdvojio bih i novi Tuxedo Moon,album Cabin In The Sky,
kojim dokazuju da su jedan od najoriginalnijih bendova koji ostaje dosljedan svom specifičnom meko-misteriozno-poetičnom zvuku,
kome sensualisti ili poete ili estete teško mogu odoljeti...
U najbolje pjesme ubrojio bih
Daughters Johna Mayera,mladog autora što je zasluženo trijumfovao na dodjeli Gremi priznanja,al takođe i razorno
(iz)vanrednu stvar American Music
Star ANOTHER MORNING...
p.s.
Pošto čuh nekolicinu briljantnih songova sa dabl albuma prečasnog
Nik Kejva,svečano izjavljujem da,iako ih nisam preslušao u cijelosti,među najbolje prošle godine uvršćujem i ABBATOIR BLUES i LYRE OF ORPHEUS,pa kud puklo da puklo..
post post scriptum
Što naravno ne znači da je ovo konačan pregled,za nekog sretne za nekog sjetne,prošle (a opet
dobrodošle) 2005 godine
p.p.p.s.
jedva čekam da čujem ,moguće briljantne albume sledeće
JIM WHITE
Jon Spencer
DELGADOS
...
Post je objavljen 16.02.2005. u 23:03 sati.