I can't live the lie, I am just what you see, I'm not the next of them, I am the first of me

četvrtak, 17.01.2008.

Godina dana bloga, WT, prijateljstvo

Čovječe, tko bi rekao da mi je blog star već godinu dana (OVAJ blog).
Majke ti, fakat se nakupilo vremena. Nekak mi je prebrzo prošlo.

U ovu godinu dana otkako pišem ovaj blog, napisal sam 58 posteva, što bi značilo da prosječno pišem nešto više od jednog posta po tjednu- to bi se trebalo malo i popravit yesnamcor
Prosjek riječi po postu mi je, vjerovali ili ne, manji od 250, što bi značilo da pišem kratke posteve (a opet ispadaju kao proklete kobasice zubonjamibelj), skupil sam nešto više od 1730 komentara, a u prosjeku imam oko 29 komentara. Najviše sam imal 136 komentara, a najmanje 3 (hvala tim sretnicima koji su me tako vjerno čitali u to vrijeme burninmadbeljzubo).

U tom razmaku od godine dana promijenil sam toliko glazbenih stilova, napisal nekoliko recenzija, nabacal hrpu pjesama (koje su se rijetki odvažili iskomentirat- hvaaala madzubo) i upoznal gro ljudi.
S nekima sam gaadno pogriješil kaj sam se uopće upuštal u dopisivanje, za neke od blogera koje znam bi dao najmanje desnu ruku i pola života, a s nekima se nažalost nemrem upoznat a htio bih. Al nema veze, tu je i msn, a i spletom okolnosti se i to sve da riješit.

Prva adresa ovog bloga bila je 20yearsofbadluck- za one s kojima se odnedavno dopisujem, da malo i to pojasnim- budući da sam zajebantske naravi, i da volim opuštenost, dobru zabavu i smijeh, odlučil sam stavit prvo 'badluck', a budući da sam dobar dio godine bil 20-godišnjak, odlučil sam se za taj naziv '20yearsofbadluck', da bi ga promijenil negdje u 8. mjesecu (ili ranije) u 'goinginthesamedirection', sadašnju adresu.

Zakaj ovaj malo poduži naslov?
Jednostavno- u to vrijeme sam bio prilično opsjednut grupom Hoobastank i pjesmom 'Same direction', a kak mi je posebno padao u oči stih 'because all along we've been going in the same direction', rekoh samom sebi: 'a zakaj ne?'. I otud ovaj naziv bloga.

Kad sam počel vodit blog, rekao sam samome sebi da tu ne bum pisal o sebi i svojim osjećajima i porazima u životu- i toga se donekle i držim. U početku sam se samo zajebaval, da bi od negdje trećeg posta počel pisat samo o glazbi. Ona je moja velika strast, bez nje mi ne može početi dan, i ubiješ li mi glazbu, ubio si jedan dio mene.

Moj prvi blog neslavno je propal- 'pointofauthority' stoji napušten već godinu dana jerbo je moja malenkost u naletu inspiracije zaboravila lozinku, i spasa nije bilo. A smatram da sam se na tom blogu puno više zajebaval, i da mi je bil veći gušt vodeći taj blog nego ovaj (iako se ni z ovime nemrem požalit).


A sad, malo druge teme.

U ponedjeljak bijah s Ivy i frendom na koncertu grupe Within Temptation u Tvornici. Moji dojmovi- prva liga!! Fakat sam se ugodno iznenadil jednostavnošću i pristupačnošću kompletnog benda a ne samo glazbom.
Iako moje poznavanje njihovih pjesama nije ni blizu kao Iris-ino, ipak sam odlučio ić- kao prvo, bend je jako dobar. Kao drugo- i meni imaju par jako dobrih pjesama. Kao treće- išao sam se zabavit. I još sam na kraju otišao sa suvenirčićem gitarista- trzalicom smijehsmijehfinofinoyescool
Jest da mi je trebalo doobrih 15 minuta da je pronađem kad je pala na pod jer me neka kokoš trknula taman kad sam je ulovio na početku- na kraju sam je sasvim slučajno našao dva metra desno od sebe (kak je tam uspjela pasti to mi ne ide u glavu ludnamcor)
Ali najveća komedija na tom koncertu bila je nakon završetka koncerta kad su se Iris, Starac i još jedna budala išli naguravat radi palice koju je moja malenkost ulovila trenutak prije neg je ovaj lik ulovil (samo sam čekal da Starac primi tu palicu jer meni nije bila potrebna, a on ipak 'zna' svirat bubnjeve) i kad se Iris priključila. Ljudi moji, oni su se naguravali dooobrih 15 minuta za nju- ja sam već luuud bio, ovi ne trzaju. Na kraju je Starac izašao ko pobjednik čuvajući je usput kao oko u glavi (al komedija je bila kad je jedan lik doletio Starcu da vidi tu palicu (i Starac i ja ga znamo- pretty iritantan lik) i kad ju je ovaj sakril ispod majice ispuštajući vrlo poznati citat 'Myy precioussss' roflroflrofl Umro sam od smijeha na tu scenu).

Jedina stvar koja me neugodno iznenadila kod Tvornice je njihov sanitarni čvor, iliti po naški- WC. Da ga jebeš- ja u taj WC više ne idem pa makar me stislo tak jako da nemrem izdržat (riganje s bilo koje strane tijela, tak svejedno). Čišći WC je bio kod Danaja u kući di smo feštali (zahvaljujući mojoj malenkosti koja se nije uspjela zrigat dok je čistila te WC-e... ajmo... di je pljesak?!!! belj).
Savjet- ukoliko se u skorije vrijeme nađete u Tvornici OBAVEZNO SI FURAJTE BAREM JEDAN PAKETIĆ MARAMICA ILI TOALETNI PAPIR!!!


Jučer mi je jedna osoba za koju bi dao ruku u vatru da će stat uz mene kad će trebat na jedan prekrasan način zabila nož u leđa.
Naime, kaj je bilo- taj 'frend' i ja smo u ovo vrijeme trebali bit u Splitu, sutra u Dubrovniku i u petak u Mostaru. 'Frend' je išao na službeni put, i mene pozvao da idem s njime. Ja ga pitam 'jesi 100% da mogu ić s tobom?', i veli on da mogu, da nije bed. 'Nema problema', ja rekoh- malo vidjet Hrvatsku, maknut se malo od doma, i vratit se sa kojom zanimljivom pričicom, da bi to jučer popodne sve do zadnje jebene čestice palo u vodu. Veli on meni u ponedjeljak da će me idući dan nazvat jer mu gazda dolazi. Ja reko, nema problema, al mi obavezno javi da znam. Veli on 'nema beda'. I ja čekam, i čekam, i čekam. Reko, ak on mene ne zoe, ja bum njega- i zovem ga, zvoni mob jedno pola minute i izbaci me van iz mreže jer je kao 'korisnik zauzet'. Reko, dobro, bum ga kasnije zval. I opet ja njega zovem- jedno 5-6 puta, svaki put isto. Dok mi nije puko film, i dok mu lipo nisam napisal poruku u kojoj sam mu dal do znanja da na mene više ne računa kao frenda i da mi se idući put javi kad smogne dovoljno ljudskosti. Do tada ja više ne želim imat veze.

Jebiga, ja sam takav- dat ću ljudima drugu šansu jer vidim da im je žao, da su se sjebali, i jebiga, kaj ja iz toga svega dobijem- prazne riječi, drski osmijeh odjeba na licu ignore.com. E pa sad više nema extra šansi- tko je šta sjebo, sjebo je. Drugu šansu dobiješ, to ti mogu pružiti, ali sjebeš li nju, ti i ja si više nemamo šta reći. Dosta su od mene ljudi radili majmuna, dosta sam i ja bio naivna budala (a čak i da nisam, jako je dobro glumim), al sad više ne. Negdje i ja moram povuć crtu.
Odsad se držim samo onih ljudi koji su vrijedni da ih zovem prijateljima, onih za koje znam da bi za mene stavili ruku u vatru kao što bi ja i za njih, a vi ostali- tko vas jebe!!

Moj savjet svima koji me čitate, i onima koji ste ovdje prvi put- pazite koga birate za prijatelja- nikad ne znaš kad će njihovo pravo lice izać na površinu. Ja sam se više puta opekao, i to baš sa tim 'frendom', plus sa još jednom blogericom koju zna i Ela, a i Ramonac.

Stand my ground
Tko želi nek posluša.

A budući da sam stavil ovaj post i pod kategoriju humor, bio bi i red da i toga stavimo, ne yes

1. ZENSKA OSVETA
"Cek ili gotovina?" upitao sam, nakon sto sam otkucao stvari koje je zena zeljela kupiti.
Dok je kopala po torbici u potrazi za novcanikom, primijetio sam unutra daljinski upravljac
od televizora.
"I, uvijek nosite daljinski sa sobom?" upitao sam.
"Ne," odgovorila je, "ali moj muz je odbio poci sa mnom u kupnju, pa sam zakljucila kako
bi to bila najzakonitija zlocesta stvar kojom sam mu mogla vratiti."

2. MUSKA OSVETA
Udje covjek u ducan i pocne setati gore-dolje, tamo-vamo. Prodavacica ga primjeti kako
bespomocno tumara, pa ga upita moze li mu pomoci. On odgovori kako trazi kutijicu tampona za
svoju zenu, a ona ga uputi do police gdje oni stoje. Nekoliko minuta kasnije, tip dodje do
blagajne i na nju istrese punu kosaru kuglica od vate i klupko spage na vrhu svega. Zbunjena,
prodavacica upita:
"Gospodine, niste li rekli da trazite tampone za svoju zenu?"
A on ce: "E paz'te gle'jte; jucer ja nju posaljem da mi kupi steku cigareta, a ona se vrati s
vrecicom duhana i pakovanjem rizli, jer je to PUUUUNOOOOOOO jeftinije. E pa, ako si ja
moram sam motati... nek si i ona mota sama."


3. NERAZUMIJEVANJE ZENA (iz usta jednog muskarca)
Znam da nikad necu razumjeti zene. Nikad necu razumjeti kako mozete uzeti
kipuci vosak, sasuti si ga na bedro, cupati njime dlake s korjenom, i svejedno se bojati pauka?

Slažem se sa ovim trećim, i to mi nikako ne ide u glavu. namcorzubo
Ne moraju bit pauci- bilo kaj takvo nekaj sitno (miševi, kukci... )

Niš- dosta za sada.

Pozdrav!!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.