Podno Čelimbaše Jurišnici Svetog Petra progovoriše riječi Istine... Nova sezona skitanja odvela je vesele trekere u Mrkopalj na prvu ovosezonsku treking avanturu. Nakon prijave ekipe ovaj put pod nešto drugačijim imenom – Jurišnici Svetog Petra, malo se zagrijavamo, te nakon kratkog govora najstarijeg hrvatskog planinara zajedno s lijepim brojem trekerica i trekera krećemo prema izazovima 12 kontrolnih točaka. Još svi na okupu KT 1 rješavamo dosta brzo, te krećemo prema usponu na KT 2. Na tom putu nam se pridružio jedan pas koji trekira nekih pola sata s nama jer se vjerojatno odvojio od vlasnika/ce pa nas prati, a mi ga ostavljamo na čuvanje HGSS-u. Uspon na KT 2 bio je dosta strm i orijentacijski zahtjevan, ali još puni snage to rješavamo i nastavljamo trčeći prema KT 3. Tamo pucamo iz zračne puške (valjda one koju koriste biatlonci), i pičimo na broj 4. Neposredno prije KT 4 obojica padamo na istom mjestu jer je bilo jako sklisko, ali bez posljedica. Laganim usponom idemo prema KT 5, a nakon toga slijedi totalno pucanje na velikom usponu prema KT 6 (1116.7m). Naime tu nas ne toliko snaga koliko noge izdaju pa se tako jedva penjemo na sam vrh i rješavamo KT 6. Nakon kratkog odmora jurimo na KT 7 i 8 gdje nas je dočekalo kuhano vino i topli čaj. Već prilično umorni stižemo na KT 9, i tu ambicije da stignemo što brže na cilj odumiru, jer se treking pretvorio više u preživljavanje zbog bolova u nogama, pa smo si postavili novi cilj, a to je bilo rješavanje preostale 3 kontrolne točke prije nego padne mrak. Teškim korakom dolazimo do male crkvice i s ogromnim problemima se vučemo i penjemo, čak i na sve 4 na vrh Janjine kose. Nakon toga sustižu nas ostali trekeri i trekerice dok pomalo hodamo prema KT 11 – na Maj vrh (1268m). Nakon toga krećemo prema zadnjoj točki koju nalazimo bez problema i već lagano s mrakom dolazimo na cilj nakon 7 sati trekiranja. 4 pada na trekingu i brojna manja proklizivanja, no ipak bez ozljeda, sve u svemu dobro je jer smo uspjeli riješiti sve kontrolne točke, što nekim trekerima nije pošlo za rukom. Ruta velike Kite od Medvida ima između 20 i 25 km, ali meni se čini da je i više. Veliki usponi i forma koja je tek u uzlaznoj putanji učinile su mi ovaj treking jako teškim i napornim. Ipak sve u svemu bilo je odlično, pohvale organizatorima. Sada treba samo nastaviti s treninzima, a kontinuitet će učiniti svoje na putu povratka. Forma me ovaj put malo izdala, kao i noge, ali svaki ponovni početak je težak. Za kraj trekinga je zato dobro sjela hladna piva.


podno Čelimbaše


uspon na KT 1


pogled prema Mrkoplju


kod raspela


neposredno prije teškog uspona na KT 6








i za kraj kratki filmić

Uskoro kreće nova sezona KITE – Kvarnersko Istarskih treking avantura! Prošle godine sam po prvi puta bio na trekingu na Riječkoj KITI i bilo je fenomenalno. Sezona starta u Mrkoplju, te očekujem dobar treking i ugodno druženje kao i uvijek. Za kraj ove kratke najave jedna mala retrospektiva na jedan prijašnji tekst s bloga Sibirskih Tigrova... Utabane staze Kastavskog plinovoda, te mnogi dobri treninzi poput puta do izvora Rječine i nazad, te 40 kilometara za Učitelja ponovno vraćaju stari sjaj ali u novome ruhu... Naizgled i zadnja nada u Sibirske bijaše izgubljena, no kada se i zadnja suza u oku arhaičnog trenera bješe osušila ja još uvijek bijah tu. Kao i Sibirski. Nepokolebljiva Istina ovaj puta leži u dubokim šumama Mrkoplja...Trekeri vidimo se u subotu!


kao nekada


Rejdman

Ab ovo ili od početka... Tako je najpoštenije ukratko opisati moje trenutne pripreme. Preko ljeta sam malo vozio biciklu i malo, ali jako malo trčao... Naime radio sam u prosjeku 10-12 sati na dan pa sam ono malo slobodnog vremena većinom potrošio na more i ispijanje ledenih pivi u dubokoj hladovini. Nije ništa za pohvalu, ali tako je bilo. Razmišljajući o svom slobodnom vremenu unazad godinu dana shvatio sam da je volja za trčanjem postojala, ali osim par trekinga i čisto rekreativnog trčkaranja nisam uspio ništa napraviti upravo zbog nedostatka vremena. Sada je pak druga priča, vremena imam, a počeo sam i pripreme, pa i normalne treninge laganih dužina. Počeo sam kao da nikada prije nisam trčao, lagano i s malo kilometara. Rezultat toga su upale mišića koje ne prestaju u potpunosti već neko vrijeme jer svaki novi trening od 6-7-8 km sutradan sa sobom nosi podsjetnik u nogama. Ali tako mora biti jer to je cijena za hladne pive tokom ljeta kako sam već spomenuo. Uskoro počinje Zimska liga, točnije za tjedan dana u Kostreni i dolazim ali neću trčati prva 2-3 kola jer nisam spreman. Pomoći ću Melezu oko rezultata ako bude trebalo. Planiram otići u Mrkopalj na kitu krajem mjeseca, a nakon toga bih mogao otrčati 3. kolo Kostrene gdje je ravna(lakša) staza. To neka bude to zasada, vidimo se za tjedan dana. Potraga za Istinom je opet u igri.


podno brda Straža