Veselu maškaranu i ćapanu družinu prošle je subote KITA odvela na sunčani Cres. Prekrasan vedar, ali malo prohladan dan bio je baš takav savršen i kao stvoren za još jednu KITU. Neki malo više, a neki malo manje maškarani nešto prije 11 ujutro krenuli smo svi zajedno polako prema 13 kontrolnih točaka od kojih su se neke sakrile na poprilično divljim, ali prekrasnim dijelovima otoka. Duža dionica iznosila je nekih 24km, ali nije bila strašno teška za proći strategijom hodanja i laganog trčanja, a i orijentacijski dio nije bio prezahtjevan. Na dijelovima uz samu obalu je jako puhala bura, ali takva kombinacija teško pristupačnih stijena i valova koji se neprestano lome, te šume u pozadini meni je predstavljala najljepši dio ove treking avanture. Na jednoj smo plaži našli i stvarno veliku kornjaču koju je valjda more izbacilo, a oklop joj je bio ogroman. Ovog puta priključio sam se ekipi DGR koja je relativno laganim ritmom skitanja stigla na cilj nakon nešto više od 5 sati, taman negdje oko sredine tablice, što na ovakvom vrhunskom sportskom druženju nama ionako nije bilo previše bitno (ili je? ). Ovaj put bez ijednog pada, uz jako malo blata svi trekeri i trekerice stižu na cilj živi, zdravi, a najviše sretni!
Treking je bio stvarno odličan, jedan od najboljih na kojima sam ja bio. Gulaš u Lovačkom domu također, cjelokupna organizacija bez ikakve zamjerke (tko je vezao drugu točku ), same pohvale svima koji su se potrudili u organiziranju ove Maškarane KITE. Do Sutivanca, vidimo se!


brifing uoči starta


kt2 je bila hrabra pa se odlučila malo okupati u moru






Moreno i DRG ekipa

Rano ujutro, uz šalicu kave, promatrajući kroz prozor loše, kišovito i pomalo maglovito vrijeme obuzeo me neobično sretan osjećaj zbog nešto težih uvjeta koji nas očekuju na prvoj Kvarner Istra treking avanturi u 2013. godini. Skliski, blatni i nepredvidivi teren uvijek je razlog za dodatni oprez, ali isto tako i razlog više za dodatnu čar i draž trekinga. Ekipa Supšter Bradice okupila se u Kostreni nešto iza 8 ujutro i „temeljito“ razradila plan kretanja (i padanja) u oko 26 km dugom trekingu. Nakon kratkog brifinga iz prvog startnog reda krećemo prema prve 3 kontrolne točke koje su se nalazile uz samo more, a na jednom dijelu je trebalo jako paziti jer su stijene bile skliske i eventualni pad ne bi donio ništa dobrog. Srećom bez ikakvih padova nastavljamo dalje, te se penjemo prema sljedećim kontrolnim točkama. Put nas dalje vodi preko šumskih područja iznad grada Bakra, Svetog Kuzma i brdovitih predjela Kukuljanova... Trčeći uspijevamo biti poprilično brzi, a i sama orijentacija nam je bila dosta dobra, tako da kad smo došli do točke C mislili smo da će ovo biti uistinu jedan sjajan i nadprosječno brz treking. Iako je ekipa imala naziv Supšter Bradica treker Rejdman se ipak obrijao pa smo ga mogli okriviti za krivo skretanje, ali baš nasuprot tome Rejdman niti jedno jedino skretanje nije fulao. Kako smo se uistinu junački zaletili pokupiti sljedeću točku D, isto tako smo je falili, i to epski, i na taj način si priuštili nepotrebni uspon na kojemu dolazi do malih ozljeda. Tu gubimo previše vremena, ali ipak žurimo koliko možemo prema preostale 3 točke, te sretno i spretno stižemo na cilj nakon malo manje od 5 i pol sati skitanja. Zadnjih pola sata nas je oprala kiša, a i posljednja kontrolna točka koja se mudro smjestila u moru osigurala je minimalno pranje tenisica svima koji su morali ići po nju. KITA je bila stvarno odlična, tako da pohvale idu organizatorima. Iako sam došao doma blatan i sav izgreban (kratke hlačice-jako nepametna ideja) bilo je super. Do sljedeće KITE na Cresu!! Vidimo se!


Trekerice i trekeri nisu bili jedini koji su odlučili kvalitetno provesti nedjelju ujutro


Onaj u čiji kompas vjerujemo


sklisko sklisko








pogled na grad Bakar


golonogi junaci