gg u americi...

22.08.2007., srijeda

Mama Sherry i sportske aktivnosti

E da su svi ranojutarnji sastanci kao ovaj današnji (utorak). Sherry - cca 55g.; 150cm i nešto viška kg koji joj baš pristaju (pre smiješna je). Simpatično malo biće, nasmijano od ranog jutra (podsjećam sastanak je bio u 7:30 sati), dočekalo me pomalo izgubljeno. Zadatak joj je bio upoznati me sa svim servisima koje nudi ovaj stambeni dio Olimpijskog trening centra, dati mi neke materijale i poklon torbu, a kako je dan prije došla s puta, nije znala di joj što stoji u uredu (mali ured, ona mala, hrpa malih buda na malim policama, puno malih slika velikih unuka i jedan vulgaris kompjuter koji narušava malu idilu). Ma, kaj da vam velim…Sherry me osvojila… Koliko sam shvatila iz razgovora s nekim sportašima, svi ju vole (to su jednostavno takve osobe koje moraš voljeti). S druge strane, ona svakom od njih zna ime, kojim sportom se bavi i koje probleme ima. Sherry nam je Mama (s velikim M)!! Slikala me, a portret će zajedno s mojim osnovnim podacima (datum, mjesto rođenja, zemlja, hobi, prva i zadnja ljubav… – kao u spomenaru) zakucati na oglasnu ploču i najvećim fontom napisati WELCOME GOGA!! Kako bi se vi osjećali? To obavezno moram ovjekovječiti i dokumentirati. Znate di su Molvice? E pa ja nisam znala kao ni mladi biciklist Sam Jurekovic čiji su pokojni baka i djed iz tog pitoresknog mjestašca pored Zagreba doselili u Obećanu zemlju tko zna kad (long live google!). Sam ne zna ništa jer mu tata ne priča o tome, a Sherry se povjerio da s tatom inače baš ne razgovara (naravno da je Mama tu činjenicu podijelila sa mnom, a ja s vama). Uglavnom, Sam me pozvao na planinarenje na Rocky Mountains!!!!!!! (ovdje je to uobičajena praksa i dio sportskih priprema – naš Bandek bi se odlično uklopio). Bila sam u dilemi – biti pristojna i prihvatiti poziv (pa da me ko Takača, par mjeseci poslije pronađu sklupčanu na nekom kamenu na 2538 metara visine ) ili da budem iskrena i bez objašnjenja kažem 'Hvala, ne'. Dilema je trajala ravno 1,5 sekundu, a prevladala je moja iskrenost. Sam ne odustaje i ide dalje….. Poziva me na velodrom!! Kao što rekoh, mali biciklira. Taj poziv sam prihvatila bez dileme i razmišljanja. Razmijenili smo kontakte i dok sam ja došla do ureda (10 min laganog hoda), u inboxu je među vašim mailovima (bog vas blagoslovio) bio i njegov. Sam je samo pristojan dečko (pa ipak je iz Lijepe naše), koji je eto ponudio svoje društvo, a ustvari širi osnovna olimpijska načela – tolerancija, prijateljstvo, fair-play (e za to ćemo još vidjeti na velodromu)… Cure i dečki, uozbiljite se…. Pa radi se o biciklistu (moje visine i cca 45kg), kojem sam pri upoznavanju skoro slomila one male koščice šake. Jako se veselim velodromu!!!!!!!! U uredu su svi jako oduševljeni našim značkama (nevjerojatno kako stranci padaju na naše kockice) i okovratnim vezicama za ključeve i mobitel (bok Pero i hvala!). O sastancima i meni korisnim saznanjima, neću vas filati (jooooj što bi mogla pojesti filanu papriku ), već ću vam obznaniti svoju odluku. Naime, još malo i naša mala, vesela, mješovita zg ekipa bi uskoro trebala krenuti na badminton (šmrc). No, kako sam ja u novom svijetu, ne mogu badmintonirati (i poslije se betonirati ), već ću se baviti nekim od sportova koji su mi tu na raspolaganju. Streljaštvo, hrvanje, dizanje utega… Nešto vam je smiješno ili me ne možete zamisliti na hrvanju? Pa, jedan je život i moram sve probati (a to mi je nekako i u opisu radnog mjesta)! U razgovoru s Dugom Kosom (svako jutro je na jogi, a puno čita o zenu), dogovorila sam zajedničke odlaske u teretanu. Da, da!! No, tamo se radi po individualnim programima. Dakle, sutra ujutro sam na razgovoru s trenerom oko mog programa rada tijekom ova tri mjeseca (e to je za ozbiljno). Potrudit ću se pronaći i badminton. Naime, načula sam da je stanoviti Han, svojedobno svjetski prvak u badmintonu, ovdje u centru i da radi za njihov savez (moram to iskoristiti). Zaboravila sam pripomenuti da me isto tako mlađahni mačevaoc izazvao na dvoboj (zaboravila sam mu ime pa nek bude Vitez od Colorada). Dakle, o tome sam govorila….. dan nam je taj život, koji je uz sve što donosi još i kratak, i zato treba sve probati (to nam je svima bila deviza u pubertetu, a meni ni danas nije mrska). gg

- 06:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.