gg u americi...

31.08.2007., petak

Denver i tekme

Na svom novom, a privremenom radnom mjestu sam za sada jako zadovoljna (čukni vo drvo x tri). Neke prve ideje i prijedloge projektića sam već poslala u firmu. Učim, pišem, upijam, pamtim. Ako nekom od vas nešto zatreba, tu sam. Samo da znate 'know how' se naplaćuje, pa ne gulim ja tu tri mjeseca za ništa. Ameri se i dalje trude biti susretljivi, brižni i friendly sa mnom. Danas sam s jednim tipom iz tog velikog ureda (Jeff) išla na ručak i pozvao me kod sebe i žene u Denver za jedan vikend. Baš lijepo od njega. On svaki dan putuje sat i pol na posao u Colorado Springs i onda još jednom tako natrag. I to je lijepo od njega. U slučaju da ostane duže na poslu ili ima neke sastanke, onda prespava u centru. Ja sam mu lijepo objasnila da kod mene takvo nešto ne bi prošlo. Dok sam u Denveru, možda odemo i na neku tekmu američkog nogometa jer počinju sezone. Pišem u množini jer počinju profesionalna liga i college liga. I jedna i druga, sve utakmice, se prenose na TV (raznim). Subota je rezervirana za studoše, a nedjeljom igraju profići. Inače, Jeff je dvije godine bio PR u klubu Denver ?? (ima još dodatak, ali sam ga zaboravila a ne da mi se google-ati). Valjda će uletiti neke bolje karte – u klimatiziranoj loži, gdje ti zgodni momci (boja kože nije bitna) donose finu klopu i cugu i svako malo te pitaju 'treba li Vam još nešto?'. American footbal im je sport br.1. Malo smo pričali o popularnosti sportova i nama dragi sportovi obilježeni uspjesima, a u kojima su oni puno jači, kao atletika i plivanje, ovdje uopće nisu interesantni, osim ako nisu Olimpijske igre u tijeku (a to je svake 4 godine!?). Pitao me kak je Mirko Filipović (ako netko zna, nek mi javi jer ne znam kako ću preći preko svog neznanja i nezainteresiranosti) i naravno zna za Dražena Petrovića. U USA je sve veeeeelikooo! Auti, ceste, kuće, dućani, parkirališna mjesta….Ne znam voze li tolike aute jer su iskompleksirani ili im to zaista treba. Malička kosooka (od jučer) ima samo cca 150 cm, a vozi nekog ogromnog jeepa. Ona se pogubi u tom autu. No dobro je što su im i parkirališna mjesta široka, a ne kao kod nas u novo izgrađenim, najmodernijim javnim garažama. Čudno mi je pored tih mrcina vidjeti minija (bok nina) i bubu koje sam čak zapazila par puta. A kak bi tek novi fićek izgledao (jedva čekam)!? Eto dragi svi, uživajte za vikend (meni je produženi).

- 04:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.08.2007., četvrtak

Mišung svega

- 09:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.08.2007., srijeda

DOBILA SAM 350.000 DOLARA!!!!!!!!!!!!

- 07:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.08.2007., utorak

Praznici...produženi vikendi

Dobro vam jutro…. Vrijeme mi prolazi munjevito. Vjerujem i vama doma. No, mislim da to ima veze s godinama jer jedan školski dan mi je trajao ko tri ova radna, a sada mi tjedan proleti. Starim, a na to me podsjećaju ovi mladi sportaši koji redom misle da sam i ja dio njih i uporno pitaju kojim sportom se bavim. Kaj da vam velim….moram se hvaliti…nitko mi nije dao više od 26!!!!! Neka mala plivačica je zastranila – imam 20 godina!!!???? Doduše, ne znam je li paraolimpijka (slabovidna sportašica), jer tu se zajedno pripremaju olimpijci i paraolimpijci. A ti mali sportaši su stvarno mali – sve se to vrti do 25. A siročići, malo ih žalim. Za njih nema vanjskog svijeta. Tu su po pola godine, a neki i duže. Osim treninga koji su rastegnuti tijekom cijelog dana, nemaju nikakve druge obaveze. Režije ne plaćaju, sobe ne spremaju, ne peglaju, ne idu po špeceraj, ne kuhaju, ne peru…dakle to su ustvari mali Ameri gotovani. Pa kak će to poslije biti sposobno za život? A lova? Pa nazovu starce, ovi stave lovu na račun i mladci na bankomatu dižu cash!! Dakle, ništa, nula. Naravno bankomat, pošta, vešeraj i ostale potrepštine su u krugu centra. Jedino što ih zabavlja je YouTube i igrice na kompu (okupljanje u predvorju je svaku večer oko 8 i organiziraju se turniri u koječemu, a cure su naravno uvijek u pozadini). Kad smo kod obaveza nije ni meni loše. Naime, šljaka je od 8 do 17 no moja malenkost radi i prekovremeno (samo checkiram sve mailove i piskaram vama). Jedino što moram van posla, a osobne je prirode, jest odlazak u (hrv) praonicu rublja / laundry (eng). Podrazumijeva se da je smještena u zgradi di su i sobe, naravno u podrumu. Nije prevelika, pomalo filmski, a kako otkrivam dekadentni zapad (pozdrav M. – odlično rečeno) meni je to sve bilo novo. Plavuša zatražila pomoć od crnog bildera (mica, mali izgleda kao ona naša dva u točkici), koji jedino ima prekrasan osmjeh i tople okice. Pomoć sam dobila i stvar je bila riješena (naravno da je dobio značku i okovratni držač mobitela i... ). Nego, je li mrvica vau vau (na komentaru), mrvica na koju ja mislim? Povratnik iz Grčke!! Nesuđeni igrač softballa? Onaj koji me preimenovao? Mislim da sam u pravu…. Jesi to ti potkurio Grčku pa dao petama vjetra? Pa to dole je strašno, a čitam danas da gori i oko Olimpije (to je ono krasno mjesto di sam bila u svibnju – ne mogu ne sjetiti se božanstvene grčke hrane). Danas sam saznala da je u ponedjeljak neradni dan – Praznik rada!! Nije moguće da ste pomislili drugačije? Pa naravno da imaju Svoj Praznik rada (Labor Day)! Ne priznaju ovaj međunarodni 1. svibnja. U svakom slučaju, bit će to produženi vikend! A iako su stari svega dva stoljeća, imaju neke narodne izreke pa tako za gore spomenuti praznik kažu da 'službeni završetak ljeta' Glede praznika, malo sam si dala truda i gle čuda. Tijekom mog boravka ovdje, bit će još jedan praznik. Zajedno ćemo slaviti 8. listopada - ja Columbus Day, a vi Independence Day (Dan neovisnosti ). Pada u ponedjeljak. Dakle, počnite planirati vikend. A možda imam pravo obilježiti i jedan i drugi!? Preklapaju se pa ću tražiti i utorak neradni (mogli bi Ameri =patrioti i domoljubi, shvatiti da je to naš 4th of July). A u četiri neradna dana stignem i do Vegasa....

- 05:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.08.2007., ponedjeljak

Nema me jučer, a i danas je skoro jučer (za pola sata ponoć, a vi već u novom radnom tjednu – he he ja ću uskoro spavati). Radi se i radi…težak je ovaj gastarbajterski kruh (ima sedam kora i..). Iako malo kenjam, meni je sve ovo korisno. Pospana. Nisam se naspavala, a neću ni ovaj tjedan. Neki dan sam u blogu zavapila za punjenom paprikom, a danas sam ju i pojela. No, ipak moja mama, meni radi najbolje punjene paprike (kao što i vama vaša). Nešto je falilo! Možda sa saftom nešto nije štimalo, a paprika? Ne mogu sa stopostotnom sigurnošću tvrditi, ali mi se čini da je smrzavana. Bok Maja!! Welcome back! Vidim da si uhvatila ritam i jupi – kao što vidiš sve funkcionira. Moram vam priznati, malo sam tužna. Otišao mi je Russell! Vidio me danas na doručku na mom starom mjestu i došao se pozdraviti. Naravno da je taj pozdrav trajao i trajao….ali sam se odjednom dignula i otišla (za jedno rano i radno nedjeljno jutro, bilo je to previše pa makar i u dobroj namjeri i makar i zadnji put). Nisam uspjela otići do Duge Kose tijekom vikenda – zvala je na druženje. Drugi tjedan joj dolazi kćer iz (čini mi se Texasa). Cijelo vrijeme mi priča o njoj…kak joj fali, kak više nema dečka, prodaje automobile, vozi motor…no zaboravila mi je spomenuti 'detalj' – malićka je mulatkinja. A ja se zblamiram! Poslije onog shoppinga sam navratila do nje i vidim dvije uokvirene slike sa preslatkim dvjema crnim bebama. Niš ne pitam i furam dalje. Sve do petka. Pogledam na njezin stol u uredu, kad ono slika neke crne cure i pitam tko je to. Obzirom da mi nije bilo ni u peti, faca mi se malo izobličila, ali sam se snašla s komplimentom i pošalicom „isti tata“. Btw: imaju čudne pepeljare (ko antički, uski i izduženi vrčevi), koje moja neuka malenkost nije prepoznala pa sam pljuge gasila na koje kakve načine i bacala u ogromne kante za smeće. Valjda ću sutra biti inspirirana. Spavanje, a vama jutro.

- 07:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.08.2007., subota

Lopez-ovi uspjeli

- 07:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.08.2007., petak

Taekwondo - dinastija Lopez je u gradu

Zašto kiša uvijek pada kad ne treba? Upropastila je velodrom. Baš smo tužni, Sam i ja. No, Sam se malo ozlijedio pa svakako nije mislio voziti, a moja malenkost je bila spremna (kako bi ono Ivica K. rekao) „kao njemački vojnik '41.“ No, nema mjesta tuzi, suzama i razočarenju…dečki su na velodromu svaki utorak i četvrtak, a ja sam tu još ukupno 22 utorka i četvrtka = 44 mogućnosti za otići na velodrom. No, svakako bi bilo pametnije to obaviti tijekom kolovoza ili početkom rujna, jer kasnije stiže zima koja zube ima… Sam i ja smo sjetu utopili u ručku i pričama o Hrvatskoj. Inače, želja mu je otići u Peking pa je na pripremama u centru sve dok na nekom od natjecanja ne uspije ostvariti normu (a to može potrajati). Danas su počele olimpijske taekwondo kvalifikacije. Tu je cijela dinastija Lopez, predvođena Stevenom Velikim Lopezom (olimpijski i svjetski prvak i bivši dečko naše Lane Baneli - info za vas neuke). Želja je obitelji da se svi kvalificiraju na OI, a Velikom bi to bile treće igre. Inače, Veliki je tu veeelika faca, a curice iz centra (olimpijskog) su već danas lagano zagrijavale glasnice za sutrašnje vrištanje. Navodno bi ga svaka majka poželjela za zeta!? U ovom, za mene, nadasve emotivnom trenutku, ne mogu ne pozdraviti i posvetiti par redaka Micinom, mojem i našem Darku, Drkiju, Darkiću – taekwondo legendi. (Pusa!) U vrijeme dok smo mi ružili po kojekakvim koncertima u skucevima, jabukama, kuglani, Samoboru (pozdrav Nini)... naš Drki je ovdje pisao povijest. Godina 1997.; mjesto UC OTC (US Olympic Training Center); pripreme male, ali složne hrvatske grupacije. Bilo je tu i krvi i znoja i suza i smijeha i … Mjesto na kojem si se ti slikao, morala sam obići i dotaknuti. Btw: preko puta, na mjestu gdje je tada bio odličan meksički restoran, Mary Lou i John Jr. H. postavili su svoju 200 m˛ veliku montažnu kuću s krasnom okućnicom. E da; pozdravlja te seńorita Conchita iz kuhinje, mislim da se zove Maria (kakav Blast from the Past!, ha?). Dakle, sutra idem pogledati majstore taekwondoa. Ide nas poveća skupina, među kojima i Duga Kosa, Sam, Vitez od Colorada te još nekolicina bezprizornih, beznačajnih, neupečatljivih likova te dvije tipične američke puce (nisu čak zavrijedile ni da im ime spomenem; no i kod nas ima takvih). Uh, da! Srela Russella koji je krenuo u priču koja je sličila američkoj povijesti, ali blaženi mobitel spašava mi zdravi razum i krećem dalje. Nazalost, vikend je radni (nema izleta i shoppinga). g.

- 06:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.08.2007., četvrtak

'Haka dance'...Tesla...

- 07:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.08.2007., srijeda

Mama Sherry i sportske aktivnosti

E da su svi ranojutarnji sastanci kao ovaj današnji (utorak). Sherry - cca 55g.; 150cm i nešto viška kg koji joj baš pristaju (pre smiješna je). Simpatično malo biće, nasmijano od ranog jutra (podsjećam sastanak je bio u 7:30 sati), dočekalo me pomalo izgubljeno. Zadatak joj je bio upoznati me sa svim servisima koje nudi ovaj stambeni dio Olimpijskog trening centra, dati mi neke materijale i poklon torbu, a kako je dan prije došla s puta, nije znala di joj što stoji u uredu (mali ured, ona mala, hrpa malih buda na malim policama, puno malih slika velikih unuka i jedan vulgaris kompjuter koji narušava malu idilu). Ma, kaj da vam velim…Sherry me osvojila… Koliko sam shvatila iz razgovora s nekim sportašima, svi ju vole (to su jednostavno takve osobe koje moraš voljeti). S druge strane, ona svakom od njih zna ime, kojim sportom se bavi i koje probleme ima. Sherry nam je Mama (s velikim M)!! Slikala me, a portret će zajedno s mojim osnovnim podacima (datum, mjesto rođenja, zemlja, hobi, prva i zadnja ljubav… – kao u spomenaru) zakucati na oglasnu ploču i najvećim fontom napisati WELCOME GOGA!! Kako bi se vi osjećali? To obavezno moram ovjekovječiti i dokumentirati. Znate di su Molvice? E pa ja nisam znala kao ni mladi biciklist Sam Jurekovic čiji su pokojni baka i djed iz tog pitoresknog mjestašca pored Zagreba doselili u Obećanu zemlju tko zna kad (long live google!). Sam ne zna ništa jer mu tata ne priča o tome, a Sherry se povjerio da s tatom inače baš ne razgovara (naravno da je Mama tu činjenicu podijelila sa mnom, a ja s vama). Uglavnom, Sam me pozvao na planinarenje na Rocky Mountains!!!!!!! (ovdje je to uobičajena praksa i dio sportskih priprema – naš Bandek bi se odlično uklopio). Bila sam u dilemi – biti pristojna i prihvatiti poziv (pa da me ko Takača, par mjeseci poslije pronađu sklupčanu na nekom kamenu na 2538 metara visine ) ili da budem iskrena i bez objašnjenja kažem 'Hvala, ne'. Dilema je trajala ravno 1,5 sekundu, a prevladala je moja iskrenost. Sam ne odustaje i ide dalje….. Poziva me na velodrom!! Kao što rekoh, mali biciklira. Taj poziv sam prihvatila bez dileme i razmišljanja. Razmijenili smo kontakte i dok sam ja došla do ureda (10 min laganog hoda), u inboxu je među vašim mailovima (bog vas blagoslovio) bio i njegov. Sam je samo pristojan dečko (pa ipak je iz Lijepe naše), koji je eto ponudio svoje društvo, a ustvari širi osnovna olimpijska načela – tolerancija, prijateljstvo, fair-play (e za to ćemo još vidjeti na velodromu)… Cure i dečki, uozbiljite se…. Pa radi se o biciklistu (moje visine i cca 45kg), kojem sam pri upoznavanju skoro slomila one male koščice šake. Jako se veselim velodromu!!!!!!!! U uredu su svi jako oduševljeni našim značkama (nevjerojatno kako stranci padaju na naše kockice) i okovratnim vezicama za ključeve i mobitel (bok Pero i hvala!). O sastancima i meni korisnim saznanjima, neću vas filati (jooooj što bi mogla pojesti filanu papriku ), već ću vam obznaniti svoju odluku. Naime, još malo i naša mala, vesela, mješovita zg ekipa bi uskoro trebala krenuti na badminton (šmrc). No, kako sam ja u novom svijetu, ne mogu badmintonirati (i poslije se betonirati ), već ću se baviti nekim od sportova koji su mi tu na raspolaganju. Streljaštvo, hrvanje, dizanje utega… Nešto vam je smiješno ili me ne možete zamisliti na hrvanju? Pa, jedan je život i moram sve probati (a to mi je nekako i u opisu radnog mjesta)! U razgovoru s Dugom Kosom (svako jutro je na jogi, a puno čita o zenu), dogovorila sam zajedničke odlaske u teretanu. Da, da!! No, tamo se radi po individualnim programima. Dakle, sutra ujutro sam na razgovoru s trenerom oko mog programa rada tijekom ova tri mjeseca (e to je za ozbiljno). Potrudit ću se pronaći i badminton. Naime, načula sam da je stanoviti Han, svojedobno svjetski prvak u badmintonu, ovdje u centru i da radi za njihov savez (moram to iskoristiti). Zaboravila sam pripomenuti da me isto tako mlađahni mačevaoc izazvao na dvoboj (zaboravila sam mu ime pa nek bude Vitez od Colorada). Dakle, o tome sam govorila….. dan nam je taj život, koji je uz sve što donosi još i kratak, i zato treba sve probati (to nam je svima bila deviza u pubertetu, a meni ni danas nije mrska). gg

- 06:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.08.2007., utorak

Redneck Boy II

Sorry, ali moram........ Redneck Boy se ispričao i htio se upoznati samnom!!!! Mislim da sam ga osvojila!!!! Moj šarm za kretene pali i na drugom kontinentu! Pa ja sam univerzalna!! Koje sam ja j....e sreće!!!! Evo di me moja pristojnost dovede. Sad kužim da je ona priča (čitaj: napad) o pljugama bio ulet (to još nisam doživjela). Naime, vraćala sam se iz ureda i srela ga na vrhu stepenica (to je centar za sportaše gdje su restoran i spavaonice). Sad kad razmislim, bio je to pravi filmski susret. I kreće spika: on se ispričava ako je bio nepristojan i kao stalno se srećemo po centru i da šta ja tu radim i kako mi je ime i...On je Russell (valjda se tako piše) ili kako sam ga malo preimenovala RRB - Russell the Redneck Boy!! Moram priznati, pala sam na tu ispriku s južnjačkim naglaskom i oprostila mu Naime, ostaje tjedan dana, a tu je zbog nekog kampa za dječicu koja se bave streljaštvom a sad stvarno pa pa!!!!!!!!!! ali ne i PP (mica zna!)

- 02:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Redneck Boy

Koooolikoooo mailova sam dobilaaaaaa!!!!!! A niti jedan nije od T-com-a! Hvala svima….. I blog….juuuupi…. Početak novog radnog tjedna?..pa nije loše počeo (što i nije slučaj kod nekih od vas). Konačno sam ulovila ovo njihovo vrijeme i spavam ko beba (pusa Fran!). Sad sam postala prava American Girl in this Redneck Village. Doručak mi je poseban gušt. Kako se moram probuditi kao i za hoo-ov posao, dakle 6:30, na doručku sam među prvima pa mogu u miru papati, a ne da mi se nasere (oprostite mi) neki Amer željan razgovora. Iako nemam ništa protiv ranog jutra i prve kave s društvom, dozvolite mi da si ovdje dopustim mogućnost izbora i budem sama. No moram priznati da mi pomalo fali ekipa s jutarnjeg pisoara na poslu (darkić, sinke, joe, svi damiri, mali dado i MICA….). Glede druženja uz klopu – u nedjelju sam imala jedno takvo iskustvo (pročitajte pa nazovite kako god). Nedjelju sam zapamtila po desantu mladih, željnih slave, američkih sportaša (prvenstveno plivanje) koji su se iskrcali baš u vrijeme ručka. Restoran je bio krcat, no snalazim se i u tuđini te pronalazim stol. He, stol je imao još dvije stolice pa je vedra i pričljiva, iste boje kose kao i ja, vitalna volonterka u svojim (kaže ona) najboljim godinama (!!79!!) sjela pored mene i….. 10 minuta = cijela vječnost! Bakica bi mogla održati prezentaciju o self promotionu! Cijeli život mi je ispričala (vjerujte mi, ne zanima vas). Sva sreća bila sam na desertu (o tome nešto kasnije) kad je ona stigla! Nešto kasnije tijekom dana, ponovo bliski susreti s čudnom vrstom. Uzmem si ja kavu i odem prošetati pa ću i zapaliti (ispred ulaza gdje je pušenje dozvoljeno). Našao se tu i redneck s pravim južnjačkim naglaskom i kao baš ga zanima gdje bi se moglo pušiti (a vidi da ja pušim). Sere jer je znak zabrane bio ispred mene. No, ja sam bila iza granične crte (naime, ako niste znali ta crta koja je opipljiva samo na betonu, postaje virtualna u svojoj okomici i sprečava prelazak dima na drugu stranu!!?? aha). Naravno da sam pažljivo i uz treptaje okicama, odslušala predavanje o bla bla.. i pristojno ga ponudila cigaretom (Marlboro Lights) koju je odbio, rekavši kako ne puši. Napomena: Redneck – cca 45 godina; 170 cm; 120 kg. Ma naporni su mi s tim kvazi zdravim životom. Strašno se furaju na to, ali neka mene puste na miru. Odustajem od pristojnosti (to me uvijek na koncu skupo košta). I dosta o pušenju..... Desert? Rekla sam o njemu nešto kasnije, a kasnije je upravo stiglo. Papala sam neki fini kolač iz restorana. Inače, klopa je sasvim ok jer se može birati pa se nešto uvijek nađe. Par crtica: ne znam od čega rade kruh; jaja su blijeda; začina za salatu nemaju; pasta je uvijek dobra (već sam par dana na talijanskoj kuhinji); uvijek ima puno voća (grožđe je bez koštica!?, jagode i lubenica su sasvim pristojni tako da je doručak uvijek dobar). ……. Upravo odradih još jedan sastanak i vidim da je kod vas već utorak. Stoga, malo ćete me čitati u rikverc. Čudni su ovi Ameri – dogovorili su mi sastanak sa izvjesnom Sherry sutra ujutro u 7:30!!!!???? Kao da imaju Čopove krvi (vi hoo-ovci znate o čemu pričam). Kad sam govorila o mirnom jutru, nisam baš ovo imala na umu. Na spomenutom sastanku saznah kako mi je vikend radni (jupi). Taekwondo – US Olympic Trials i okrugli stol – Žene treneri!!! Nitko sretniji od mene (što nadam se možete pročitati između redaka). Btw: Jupi, ako si uspio doći na blog – hvala na informacijama za koncerte (ti si sjajan; pokrivaš sva koncertna zbivanja na našoj kugli). Na nešto ću sigurno otići (društvo imam – to je naravno Duga Kosa). Pozdrav svima…………

- 02:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.08.2007., nedjelja

Rocky Mountains, Garden of the Gods, Cheyenne Mountain...

Buđenje u 4:54 a.m! Kakva grozna spoznaja u subotnje jutro, a vikend neradni. Dogovor s Dugom Kosom je da se čujemo oko 9:00, a do tada čitanje, spremanje sobe, tuširanje, doručak. Dakle, Duga Kosa i moja malenkost proveli smo subotu van Olimpijskog trening centra. Nisam ništa očekivala, pa je dan ispao velik kao Rocky Mountains. E, upravo je to bila naša destinacija u sunčano i toplo subotnje jutro. Duga Kosa rođena je u Colorado Springsu, 45 godina, udana, pa rastavljena, kćer od 24 godine, živi sama (preko puta centra), vratila se u rodni grad prije par mjeseci i ne zna je li joj to i konačna destinacija. Obzirom da je domaća puca, zna podosta o prirodnim čudima ovog kraja na 2000 metara visine. Garden of the gods je bilo prvo odredište (svega 15 min vožnje) Čudnovate crvene stijene, koje izranjaju iz zelene ravnice. I Ameri kažu - bogovi su se ovdje na čudan način poigrali. No, stijene su glatke i izgledaju kao da su od pijeska i kao da će ih i najlaganiji vjetar raspršiti po drveću i žbunju. Mi smo to sve obišle autom, no postoje planinarske staze, biciklističke, a oni iskusniji se mogu okušati i u slobodnom penjanju (pozdrav pero!).Naravno da ne nedostaje i suvenirnica, no moja draga frendica me savjetovala da je tu sve skupo i da ćemo suvenire uzeti u obližnjem gradiću Manitou Springsu. On broji svega 5000 stanovnika na 2000 metara visine, a stanovnici žive od turizma prodajući sve i svašta pa i sebe. Kao sve je to izvorno indijansko, suvenire izrađuju Navajo indijanci iako ih nitko već duže vrijeme nije vidio (poneke od suvenira, poneki od vas imat će prilike dobiti krajem studenoga). Iako su bijeli dominantni (uz ponešto Meksikanaca i Indijanaca u tragovima - tako kažu, a ja ih nisam vidjela), može se zaključiti da na sebi svojstven način odaju počast prvim i pravim vlasnicima zemlje na kojoj su sada. Manitou Springs ima i Čarobnu vodu. Voda je to bogata mineralima, koju domoroci piju pomiješanu s limunadom i navodno čini čuda. Naravno da sam ju gutala u enormnim količinama ne bi li...to ćemo još vidjeti. Moja draga Duga Kosa (koja po tatinoj strani ima indijanske krvi, a inače je bila pripadnica hippy pokreta) predložila je za ručak Buffalo Burger!! Da, da..na hrvatskokm bi taj burger bio faširanac od bizonovog mesa. Kaže Duga Kosa da je zdraviji od inih burgera jer je meso manje masno. Prihvatih ponudu i ne požalih! Nakon nekoliko zrna soli po slasnom burgeru, sa zadovoljstvom uskliknuh - jako fino!! Bilo je tu i sira, pomidora, luka, kiselih krastavaca, zelene salate.... a na kraju sve začinjeno hladnim BUD-om. Doooobro!! Važna napomena: bizoni nisu izumrli; domesticus stanovništvo ih uzgaja upravo za nas goste kako bi uživali u njima dobro poznatim, a nama novim okusima. Sljedeća stanica je trebala biti Cheyenne mountain. I bila je, ali... Krenule smo s voljom, vedro i veselo, no nevrijeme nas je spriječilo. Brisači na Toyoti iz '99 nisu mogli razbistriti pogled kroz šajbu na planinu koju treba respektirati. Jedino smo se nas dvije polako, ali sigurno uspinjale na vrh, dok su terenci i ostale mrcine jurile pored nas, hitajući u podnožje Cheyennea. Došle smo do točke gdje se nalaze neki slapovi, ali nisam mogla skužirati razliku između slapa i kiše koja se razljevala na prozoru. Pozdrav Cheyenne planini na kojoj se nalazi i jedini planinski ZOO u SAD-u (oko 150 životinjskih vrsta i 500 životinja). Po povratku u Colorado Springs, Duga Kosa je morala obaviti shopping - špeceraj u obližnjem Wal Martu. Ja sam trebala samo šlapice, ali nije završilo tako nevino. Kako je to u životu i sexu, tako je u shoppingu - kad ne očekuješ ništa, dobiješ svašta... Mojoj sreći, veselju i osmjehu nije bilo kraja kad sam u imenu odjela pronašla riječi CD, DVD, Video, Audio, Music... iz Wal Marta sam izašla sa šlapicama i nekoliko CD-a (bok Mica!) i DVD-a (live koncerti), a sve to za 200 kunića - he he!! Živjela Amerika, živjela Visa kartica!! A to je tek početak......

- 19:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.08.2007., subota

poziv za vikend!!

- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.08.2007., petak

nijemci su male bebe za amere - rad oslobađa!

- 23:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Osmjeh br. 17

- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.08.2007., utorak

odlazak

- 10:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.